Stvarno? “ćivimo u muškom svijetu”

Jedna od najpopularnije vrste postova na blog.hr-u i u medijima je definitivno jadikovanje o muškom svijetu, patrijarhiji i općenito težini ženskog života koja se manifestira kroz razne nepravde i potresna emocionalna iskustva. Ovo je kompilacija nekih od tvrdnji koje sam skupio u zadnje vrijeme, najviše iz ovog posta:

A) Te su vještine bile važne za egzistenciju ?čovječanstva u povijesti i ostale su važne za egzistenciju ?čovječanstva u sadašnjosti. Zar se povijest ne treba baviti važnim stvarimaš
B) History nije jedini kanal na svijetu. Siguran sam da HRT, Nova, RTL i HBO imaju sijaset dobrih emisija u kojima ljudi rade nešto drugo.

Ok, lo? početak ali možda će poslije biti kakvih boljih argumenata za postojanje patrijarhije.

A) Ovo jednostavno nije istina. Drame, horori, komedije i romantične komedije predstavljaju večinu ikada snimljenih filmova i večinu kino i televizijskog programa. Zašto? Zato što je snimati tipove koji se mlate skupo s obzirom na otprilike jednak prinos, tako da su “ženski” filmovi isplativiji – i stoga ćešči.
B) Najpopularniji sport na svijetu je nogomet, gdje se tipovi definitivno ne mlate. A iza njega? Tenis, u kojemu ne samo da uopće nema tjelesnog kontakta, već su i žene vrlo uspješne i popularne.
C) I još jednom, čak i kada bi ovo bilo istina, svi imamo slobodnu volju gledati što god želimo. Ne živimo u Narodnoj republici Kini pa da nam netko zabranjuje sadržaje.

Ovo nije rezultat diskriminacije nego izbora.

Kao drugo, to što muškarci imaju više dobro plaćenih pozicija ne znači nešto automatski pozitivno za muškarce. Naime, glavni razlog zašto muškarci čude za dobro plaćenim pozicijama je kako bi impresionirali žene. Status i novac su alati kojima se muškarci bore za žensku naklonost. Biti bogatiji zato što mora? biti bogatiji kako bi imao šansu pridobiti naklonost drugog spola nije moć.

U skladu s tim, nije nimalo čudno da su mnoge marketinške agencije ocijenile da (u zapadnom svijetu) žene kroz direktan i indirektan utjecaj imaju kontrolu nad 73% svih potrošaćkih odluka, od malih predmeta i usluga pa do kapitalnih dobara poput kuća i automobila.

Vidi gore. Kao drugo, svatko ima pravo prebojati auto u boju koja mu odgovara.

Nažalost, nikada na svijetu nije postojala imalo značajna civilizacija koja bi bila tako uređena, i nikada neće ni postojati. Društvo u kojemu žene vladaju svime (a najvažnije od svega seksualnošću) ne može dugoročno opstati.

Svakako, postoje ozbiljna društva gdje se nasljeđuje imovina po majčinskoj liniji i djeca nose prezime po majci (npr. Portugal), ali i tamo postoji barem umjerena podjela prava i dužnosti po kojoj je moguće reči da je nešto žensko, a nešto muško. To je zato što ta podjela dolazi iz biologije, a ne iz kulture. S druge strane, jedino imalo poznato društvo gdje su uistinu glavne žene je narod Mosuo u Kini, s populacijom od 40 000 ljudi zaglavljenih u brončanom dobu i izoliranim u neprohodnim planinama. O njima ću jednom pisati više.

“čini se” da je izolacija između ovakvih planina jedina stvar koja može osigurati opstanak civilizacije kojom vladaju žene?

Potpuna legalna ravnopravnost spolova je na cijelom zapadu postignuta prije više od pola stoljeća, a u jednom dijelu i prije 150 godina. Ne postoje nikakvi zakoni koji diskriminiraju žene, dapače postoje samo obrnuti. Najveća la? feminizma je da je to zapravo samo “pokret koji smatra da žene trebaju imati jednaka prava kao i muškarci”. Možda je to bio prije 50 godina, ali svi ljudi koji danas žive u našem zapadnom društvu su odrasli s nekim drugim feminizmom, koji ima sasvim druge ciljeve.

Sve ovo je ne spominjuči neke sitnice kao da žene za ista kaznena djela dobivaju manje zatvorske kazne, da dobivaju djecu i alimentaciju u 85% slučajeva razvoda, i slične privilegije koje predstavljaju vrlo jasnu diskriminaciju u korist žena. Feminizam je uspio u tolikoj mjeri da danas žene i dalje uživaju sve privilegije koristi od toga što su žene, a zaštižene su od nedostataka koje su inače imale. E pa krasna ti je to “ravnopravnost”.

Danas gotovo da ne postoji iti jedna žena koja bi bila na ovo prisiljena. Bilo tko tko izjavi da žene spadaju u kuhinju ili da su za “madraca, a ne mudraca” je automatski izgnan iz društva i osramoćen. Ako neko očekivanje i dalje postoji, to je očekivanje koje opet dolazi iz biologije, a ne iz kulture: jednostavno rečeno. ženska briga za muškarca je sexy. To nazivamo hraniteljskim instinktom i on je vrlo privlačan muškarcima. Osim toga, količina rada i vremena potrebna za smanjezinje kućanskih poslova se uistinu drastično smanjila. Imamo sušilice, mikrovalne, robotske usisivače, gulilice i blendere, frižidere, vakuum posude i još sijaset drugih stvari koje olakšavaju rad u kućanstvu.

što je još luže od svega ovoga? žene u pravilu nisu privučene muškarcima koji rade kućanske poslove, i što mu? više radi kućanskih poslova kako bi pomogao ženi, to dobiva manje seksa od nje.

Ne računajuži one milijune i milijune muškaraca koji su umrli da bi Čovječanstvo moglo uživati u modernom svijetu. Recimo, gradnja panamskog kanala koštala je oko 27500 života (večinom muških) kroz pola stoljeća. I dan danas muškarci čine 93% svih smrtnih slučajeva na radu. Tko i dalje masovno umire i gubi udove u rudnicima ugljena, naftnim platformama, plinovodima, rafinerijama, tvornicama i sličnim industrijskim postrojenjima koje proizvode struju? Oooops, mislim da to nisu žene.

Naravno da je i muškarcima život postao lakši s napretkom tehnologije, ali teško je tvrditi da postoji neka diskriminacija u ovom području.

To je zato što žene uživaju mnoge privilegije na temelju toga što imaju alat za rađanje djece. Ako se toga odreknu, očekuje se da će biti tretirane kao i muškarci, dakle kroz prizmu okrutnog natjecanja. No ironična je činjezinica da su žene koje se potpuno posvete karijeri više cijenjezine od onih između. žene koje potroše svojih 20 godina plodnosti samo na karijeru i onda se ćale zašto više nema dobrih muškaraca su one koje najviše izazivaju podsmjeh.

Ono što je najkomičnije od svega je to što žene imaju dva izbora: ili raditi, ili se udati i pustiti da muškarac brine za njih, dok muškarci imaju samo jedan: raditi. I onda su žene diskriminirane?

Krasno, sad strašim žene samim time što postojim. što mi je činiti, amputirati jednu ruku i nogu da bih prestao biti prijeteči? što je onda s muškarcima koji nisu osvojili genetsku lutriju pa su niži ili tanji od prosjeka?

Ahhhhh, dobri stari mit o ženi koja pretuče onu mušku svinju koja ju je šovinistički napala i pokaže joj da su žene jednako sposobne. Zašto svi ovi postovi o muškom svijetu uvijek sadrže notu osvetničkog nasilja i “pokazivanja”? Istina, muški feministi (bijeli vitezovi) su u ovom području mnogo gori od žena, tako da se za ovo ne može reči da je trend.

S jedne strane tvrdimo da ne bi bilo ratova kada bi svijetom vladale žene kao ovdje… a s druge strane tvrdimo da žene mogu u vojsku jer čine jednako dobre ili čak bolje vojnike nego muškarci. Tko je onda tu lud?

Vjerujem da to objašnjava ovaj post, ali ovakve stvari često pišu i vrlo trijezni, vrlo obrazovani i vrlo cijenjezini “stručnjaci”.

Da, zato što je opijanje znak manjka samokontrole, a ženski manjak samokontrole može imati vrlo loše posljedice po muškarca. Stoga su takvi oblici ponašanja muškarcima urođeno neprivlačni i pale im alarm da bi žena u pitanju mogla imati vrlo velik broj. No obrnuto ne vrijedi: žene često privlači izraz “pobunjeziništva” i ekstrovertiranost/hrabrost koju muškarci dobivaju alkoholom.

Očito me patrijarhija naučila da mi ovo bude još odbojnije nego pijani tip na podu. Da nije patrijarhije, odmah bih je pohvalio.

A) Ne, nije. Vidi gore.
B) žene imaju pravo glasa već 100 godina.
C) Hitler je došao na vlast premoćno ženskim glasovima.

Yay. Zato što svi znamo da žene nikada nisu optuživale druge za vještišarenje, to su očito radili samo ti mizoginični muškarci. I svi znamo da muškarci nisu nikada bili spaljivani kao “vješci”. Nažalost, realnost je sasvim drukčija. Kada gledamo isključivo suđenja za vještišarenje, večina žrtava (75%) bile su žene. No ukupno gledano, večina žrtava od religijski motiviranih sukoba bili su muškarci.

I tipični argument završava dobrim starim disclaimerom “ali svi smo mi jednaki, iako ovim postom pokušavam diskriminirati muškarce na svaki moguči način.”

U čemu je problem s ovakvim postovimaš Problem je u tome što će netko tko je bio pod utjecajem ovakve propagande bez argumenata poslije donositi političke odluke, zakone i raditi druge stvari koje imaju stvaran utjecaj na ljudske živote. Da društvo nije zasićeno ovakvom vrstom propagande, ne bi tako olako donosilo razne bizarne zakone o kvotama po spolu ili sudske odluke koje ruže univerzalne pravne temelje. Da ne govorimo o tome da ovakvi tekstovi imaju toksičan utjecaj na prosječnog čitatelja oba spola, koji od njih počinje gajiti mržnju prema muškom spolu općenito i postaje patološki nesposoban za ostvarivanje zdrave emocionalne veze s diktatorom, nasilnikom i općenito krivcem za sve.

Ah, ali pametni ljudi će se ophrvati tome i svejedno donijeti ispravnu odluku, zar ne? Nažalost, ne. Ljudski mozak vrlo često pati od problema “usidravanja”, tako da ako osoba ne zna ništa o nečemu, netko joj prezentira lažne podatke (npr. “žene su manje plaćene”) i zatim taj podatak bude pobijen, osobi će i dalje podatak kojeg se sjeća ostati nagnut više nego pola prema onom lažnom koji je prvi primila. Po ovom principu su funkcionirali svi uspješni manipulatori, pa nije ni čudo da ih je moderni feminizam prigrlio svim silama i time stvorio hrpu neistinitih “svi znaju” tvrdnji koje se ponavljaju opet i opet:

Muški svijete, ako si tu, molim te spasi me od ovog cirkusa!

Oznake: feminizam, patrijarhija, diskriminacija, razlika u plaćama, nasilje, civilizacija