Naletio sam na ovu misao vezanu za prošli članak, gdje je opozicija ograničavanju abortusa uobličena kao apel na slobodu prije svega:
Žalosti me što to moram reći, ali ova vrsta utopijskog libertarijanskog razmišljanja je besmislica. Gledati na slobodu kao na najzdravije sredstvo za ostvarenje dobrobiti je jedna stvar; gledati na slobodu kao na samu sebi svrhu je samoporažavajuće. Želim ti puno sreće s tvojim slobodarskim rajem koji će se neminovno pretvoriti u raspašoj i kaos zato što si uporno odbijao imati barem nekakve norme ponašanja.
Siguran sam da će ti tvoj sin biti zahvalan kada ga u školi budu učili da je bivanje jednim od milijun beta orbitera svakodnevna zabava koja ne škodi nikome, a tvoju kćer obogate idejom da višestruki seksualni partneri i abortusi nisu ništa strašno. Te stvari ne nanose štetu nikome, zar ne? Sve je super! Malo najosnovnijeg uspoređivanja ishoda (bilo pojedinačnih bilo društvenih) bi ti moglo ukazati na to da neograničena slobodarnost nosi sa sobom i neke posljedice, ali tebi je zbog takvih stavova “što bilo bilo” i “daj što daš” zabranjeno razmišljati o tome, a kamoli prosuđivati na temelju toga.
Iako on nije nužno vezan za religiju ili odsustvo religije (jer je sposobnost kritičkog razmatranja i prosuđivanja okoline urođena svim ljudima), ovakav samo-poražavajući način razmišljanja je ipak najčešći kod ateista, pogotovo fanatičnih ateista koji od toga prave skoro pa novu religiju. Bez ikakvog vlastitog uvjerenja osim žestoke opozicije Bogu, tipični ateist-libertarijanac ne posjeduje nikakve temelje po kojima može odrediti svoje ponašanje, a kamoli utjecati na ponašanje drugih. Prisiljen je jednostavno slijegati ramenima i piskutati: “Čini što god hoćeš! Bilo što! Samo mi nemoj naštetiti!” Živi po nerealnoj pretpostavci da je izoliran od djela i posljedica drugih ljudi, te da šteta uvijek poprima visoko vidljiv, konkretan i lako obranjiv oblik, dok je u stvarnosti koncept štete najčešće indirektan, suptilan i nije očit sve dok ne postane prekasno.
Iz posljedica ovakvog uvjerenja uskoro postaje jasno da se u konačnici radi o kukavičkoj filozofiji. Naš dragi libertarijanac, ako se uistinu misli dosljedno držati slobode kao cilja samog po sebi, prisiljen je ili spustiti se na razinu društva i slijediti njegovu degradaciju, ili se iz njega potpuno isključiti kako bi pobjegao od njegova destruktivnog utjecaja. Utjecaj na to društvo – jok! Ne može se boriti ni za što zato što on sam ne predstavlja išta.
Slobodarstvo kao samo sebi svrha je privlačno ali u konačnici nažalost besmisleno. Ne možeš se temeljiti samo na želji da te puste na miru dok se sve urušava oko tebe. Eliminirajući u svom umu mogućnost postojanja univerzalnih načela i načina života, kao što ti nalaže objektivizam, zapravo predaješ sav utjecaj koji bi mogao imati u tuđe ruke i postaješ u svakom društvenom smislu bespomoćan – nesposoban za otpor bilo kojoj razornoj sili.
Onaj tko sam sebe smatra intelektualno moćnim samo zato što je pobio koncept apsolutne istine (bez obzira na to dolazi li ona od Boga ili od nečega drugoga), zapravo se samo učinio moralno impotentnim.
Oznake: ateizam, religija, politika, sociologija, filozofija, povijest, sloboda
super ?lanak i odlična misao!
stav “čini što god hoćeš samo mi nemoj naštetiti” je čisti paradox 🙂
Ovo je jako dobar ?lanak. Ugodno i zanimljivo za pročitati, slažem se s poantom.
“Nema veze što je netko nakaradnih svjetonazora dokle samnom dijeli strast za isti hobi :-)) ili služa istu mužiku, ili je dobar automehaničar ili sudjeluje u slobodnotržištećnoj utrci i redovito plaća porez, ono dokle baš ne ubija ljude i to ostalo što je već kroz legislativu obilježeno kao kazneno djelo”
–to što sam stavio pod navodnike je moje opažanje kako razmišljaju današnji duhovno izmoždeni liberalni lelujavci koji su na liniji jb? politiku, jb? religiju, sve to je isto… ljudi koji se nalaze isključivo u kukuljicama svojih privatnih niža, karijere, hobija, eventualno nekakvih “ljubavnih” odno?čića… i sličnih svjetovnih bijelih ćumova kojima popunjavaju zaglušujužu tišinu vlastitoga uma (jer ona ih zastrašuje).
Smiješno mi je uvijek kad takvi misle da su nekakav sistem zaj… i da su neku “svoju alternativu našli” a zapravo predstavljaju pijune u korposlativnoj igri stvaranja novodobnih plemena – zajednica okupljenih oko vrlo plitkih svjetovnih interesa i bez čvrste moralne određenosti u kojima su kao svi kul nesputani i briju svoj individualizam- samo što su u tome svemu, gle čuda- ko odštancani na pokretnoj traci od istog kalupa, a svi su nešto silno “svoji” i “pronađeni”, “našli su svoj put” i slične budalaštine bez ikakvog značenja kakve se obično vrte s tv reklama.
Obzirom da je većina zapadnjaka koji izlaze vikendom van u klubove na synt drogama/alc [m/f =],
Obzirom da je večina zapadnjaka koji NEizlaze van u klubove psyho brijaci na pcjevima [m/f=, igrice,forumi,face etc. …]
Obzirom da manjina zapadnjaka čita/ide u mužeje/RAZGOVARA oči u oči, općenito fizički se ZABAVLJA
uz druge ljude [(ne, nie mislim samo na sex;) ], planinarenje, veslanje, nekompetitivne oblike druženja…
što je čudno u ovom obliku khm… poražavajuče “prihvaćam sve” svijesti….
JA / JA , m/f =.
zamorno a puže obje strane, samo kako koja to sebi osvijesti i KAD ?
ubit će vas manjak obrazovanja i predrasude. glupo je komentirati nešto ?to ne poznajete
Tko ne poznaje ?to…?
kritika na
https://tkojejohngalt.wordpress.com/2015/08/08/nepopustljivo-slobodarstv o/
mmmmmmmmmmm nakon ćitanja:
https://tkojejohngalt.wordpress.com/2015/08/08/nepopustljivo-slobo darstvo/
koji su ti linkali, baš me zanima tvoj odgovor.
I ja sam se na prvu poveo (ovo je samo jedan od blogića nakoji bacim oko) i složio,
ali gospoda su komentirali argumentirano, ozbiljno, suvislo.
Zanima me hoće li biti nastavka između vas….
Veselilo bi me da (opet) naučim nešto kao što jesam iz posta na linku i komentara ispo na post.
Kako bi prokomentirao ocekivanja kako su muskarci eto morali nesto napraviti u ovoj situaciji?
Putnik iz autobusa Croatia busa: Nismo reagirali jer je voza? ‘mrcina’
Zanemari glup naslov originalnog clanka. NITKO to nije izjavio, nego je neki web komentator provalio. A “novinarima” je bilo bas super kao jos jedan povod za izljev mrznje prema muskarcima.
Nijedna zena ne zeli preuzeti odgovornost za nemarno slanje djevojke same na bus, ali ocekuju neka se anonimni muskarci tuku i zavrse u zatvoru radi njihovog nemara.
Pazi taj mindset: ni majka ni nejna sestra se ne zabrinjavaju, nego 12-godisnju djevojku posalju samu na bus. S krivom kartom. Uz spiku kako je netko nekome na nekom telefonu navodno rekao ili je ona tako shvatila, da valjda ta karta prolazi, pa sto ce pitati konduktera. I jos djevoju poslaje bez dovoljno novaca za ista. Ali preko mobitela prica onda kondukteru kako ce ona poslati novac naknadno.
Je li tebi to normalno, dijete poslati samo bez novaca, pa nek se snadje ili nazica usput?
I onda jos, umjesto da se poklopi usima, jos se hvali svojom neodgovornoscu i baca spiku “zasto netko nesto niej napravio”. Otac, djed, bilo koji muski lik – ne spominju se. Simptomaticno.
Nitko da bi s eupitao jel onaj krkan od konduktera hrani familiju, jel ga poslodavac prisiljava na izbacivanje svih bez karte. Da je imao malo mozga, nazvao bi policiju i dezurnu sluzbu centra za socijalnu skrb, pa ju predao njima. Neka institucije zastite djecu i dovedu stvari u red.
Uz apologetiku ovakvog izostanka ikakvog odraslog ponasanjaq i odgovornosti, jos bacaju spiku zasto muskarci nisu reagirali.
Cija je to 12-godisakinja, gdje su roditelji – pardon, izgleda single mother – kako može sama bez pratnje na put?
Tko bi kako trebao “reagirati”, da muskarca napadnu sto se cudno prijatlejski mota i optuze ga kako je perverznjak?
Sto bi “muskarci” tu trebali? Premlatiti vozaca za tudju zabavu? Dobiti noz u rebra ili metak u samoobrani? Dozivotne zdravstvene probleme kao posljedicu obracuna? Krivicnu prijavu i kaznu radi napada na vozaca? Zabranu ulaska u bus?
Radi cega, necije neodgovornosti i bahatosti?
Spomenute nisu sposobne paziti na tinejderke. Ocigledno trebaju isntitucije reagirati prije nego bude prekasno. Da ne citamo kako je opet neka odlutala od doma, pobjegla s nekim probisvjetom koji je na uvjetjoj kazni, otisla u Siriju zaljubljena u terorista ko ona Irena iz ZG ili je uhvacena u raciji u nekom skvotu kako si u zile puca krokodila ili slicnu jeftilen-drogu.
Za koga bi to “muskarci” trebali riskirati zivot u ovoj postfeministickoj rusevini od svijeta. Izgleda kako ponestaje idiota i bijelih vitezova svugdje osim u zasticenom svijetu interneta.
Izvrstan post, hvala na linku (ispravljen link). Evo mog osvrta:
Ljudi su sasvim ok argumentirali stvar, ali jasno je da oni pričaju o libertarijanizmu kao o ekonomskom modelu, protiv kojega je nemam ništa protiv niti sam ga na bilo koji način kritizirao. Dapače! Ekonomska sloboda, kao što su naveli, je sama po sebi poželjna i donekle služi kao košnica infiltraciji (feminističkih) parazita u sustav i košnica moralnoj degradaciji. To je idealna situacija u kojoj bi svatko normalan volio živjeti, pa tako i ja.
Nažalost, tu postoji jedan mali problem: ta situacija ne postoji.
Zašto? Autori navode ovo: “Ulice i parkovi bili bi privatno vlasništvo susjeda koji bi onda sami određivali uvjete pristupa njihovom posjedu i pravila ponašanja”.
Drkad da je navedeni argument čista utopija, jer su upravo iz takvih osnovnih jedinica nastala plemena, iz plemena sela i gradovi, iz njih gradovi-države, iz njih države, a iz država federacije,, savezi i carstva. Društva raznih oblika mogu imati libertarijanske ideale ali stvarna libertarijanska distribucija moči u praksi ne postoji, nikada nije postojala, niti će ikada postojati – jednostavno zato što je priroda malih jedinica da se s vremenom udružuju u velike ili bivaju zbrisane).
Dakle, u praksi navedeni ekonomski sustav ne postoji, te stoga ne postoje ni košnice koje bi on stvorio. Volio bih kada bi postojale. Meni se to čini kao super ideja. Ali nažalost, realnost nije takva.
A libertarijanizam kao moralni sustav (tj. moralno slobodarstvo – tzv. libertinizam)? To je koncept o kojemu se rjeđe raspravlja, ali za razliku od mitskog ekonomskog libertarijanizma je vrlo stvaran i čast. Njegov moto je, kako sam opisao u postu, “[u svom osobnom životu] radi što god hoćeš]”. To je stvarni svijet u kojemu trenutno živimo – u kojemu degradacija morala potiče destruktivne sile i motivira ih na silovanje ekonomskih sloboda. To u relativno kratkom vremenu vodi do erozije prethodno ekonomski uspješnog modela, sve dok se ne završi u suprotnosti ekonomskog libertarijanizma (teškom komunizmu ili fašizmu).
PRDIM (Previše-dugo-i-misaono-verzija): ekonomski libertarijanizam bi uistinu mogao spriječiti moralni raspad, no ekonomski libertarijanizam nažalost ne postoji. Moralno slobodarstvo, koje itekako postoji (ja ga nazivam moralni libertarijanizam, a autori ga nazivaju libertinizam), je ono što kod zdravih sustava bilo koje vrste uzrokuje i zatim ubrzava degradaciju sve do raspada, te u konačnici rezultira drastičnim smanjezinjem svake vrste slobode, počevči od ekonomske.
Drugim riječima, moralno slobodarstvo neminovno proždire prvo druge vrste sloboda, a na kraju i vlastitu. Taj proces nema puno veze s ekonomskim libertarijanizmom kojeg iskreno volimo i ja i autor(i) bloga.
————————————-
Uopće ne zamjeram kolegama libertarijancima što su se oglasili na ovaj post jer mi je
A) cijeli pokret vrlo drag i
B) libertarijanci često bivaju metama neopravdanih napada,
no s druge strane ne mogu ne primijetiti da je cijeli taj pokret trunku previše osjetljiv i u ovom slučaju je reagirao na nešto o čemu uopće nisam pisao, tj. oko obične etimologije.
To nema veze s ovim postom, ali Rand Paul je tipičan primjer te peckavosti – on nažalost provodi više vremena u ljutnji na kolege i dokazivanju da oni ovakvi i onakvi, nego u kompromisima i malim koracima kojima bi zapravo mogao nešto napraviti.
@igniss
“jasno je da oni pričaju o libertarijanizmu kao o ekonomskom modelu, protiv kojega je nemam ništa protiv niti sam ga na bilo koji način kritizirao. Dapače! Ekonomska sloboda, kao što su naveli, je sama po sebi poželjna i donekle služi kao košnica infiltraciji (feminističkih) parazita u sustav i košnica moralnoj degradaciji”
Zapravo, ne pričam o libertarijanizmu kao jednom ekonomskom modelu, jer libertarijanizam nije “ekonomski model”, nego je politička filozofija, teorija pravednosti koja jednostavno kaže “keep your mitts to yourself”.
Iz tog načela neagresije i privatnog vlasništva naravno proizlazi zalaganje za slobodno trčište, ukidanje državnih regulacija, privatizacije, smanjezinje/ukidanje poreza i birokracije, iskorjenjivanje uloge države u gospodarstvu, itd.
“Autori navode ovo: “Ulice i parkovi bili bi privatno vlasništvo susjeda koji bi onda sami određivali uvjete pristupa njihovom posjedu i pravila ponašanja”.
Drkad da je navedeni argument čista utopija, jer su upravo iz takvih osnovnih jedinica nastala plemena, iz plemena sela i gradovi, iz njih gradovi-države, iz njih države, a iz država federacije,, savezi i carstva.”
Možda je utopija, ali to je bio samo odgovor na tvoju tezu kako bi se “u slobodarskom raju dogodilo to i to”.
“upravo iz takvih osnovnih jedinica nastala plemena, iz plemena sela i gradovi, iz njih gradovi-države, iz njih države, a iz država federacije,, savezi i carstva. Društva raznih oblika mogu imati libertarijanske ideale ali stvarna libertarijanska distribucija moči u praksi ne postoji, nikada nije postojala, niti će ikada postojati – jednostavno zato što je priroda malih jedinica da se s vremenom udružuju u velike ili bivaju zbrisane”
Ne mora nužno tome biti tako, ali čak i da jest, pa što? Nećemo podržavati decentralizaciju moči i mogućnost secesije, jer ćemo se opet, nekad u budućnosti, dovesti u situaciju sličnu današnjoj?
Otprilike kao da razmišljamo na način “neću više pospremati kuhinju, jer će se opet unerediti” ili “neću više jesti, kad ću opet sutra biti gladan”.
“A libertarijanizam kao moralni sustav (tj. moralno slobodarstvo – tzv. libertinizam)? To je koncept o kojemu se rjeđe raspravlja, ali za razliku od mitskog ekonomskog libertarijanizma je vrlo stvaran i čast.”
Libertarijanizam s moralno?ću ima samo možda neke tangencijalne veze. Jedino što libertarijanizam zapravo kaže jest: “keep your mitts to yourself”, stavio sam već onaj link u postu koji objašnjava.
Kakav će netko moralni sustav njegovati za libertarijanizam je sasvim irelevantno, dok taj “moralni sustav” ne uključuje opravdanost iniciranja nasilja protiv drugih ljudi.
Ovo što ti naziva? “moralnim libertarijanizmom” meni je prvi put da ćujem takav termin, što ne znači da ga ti ne smije? tako koristiti, ali bi onda trebao jasnije definirati o čemu govori?. Onda mi je još čudnije da si stavio u post sliku parodije na “Don’t Tread on Me” logo, koji se baš i ne povezuje s onim na što ti aludira?.
Inače, što se tiče odnosa libertarijanizma i toga što naziva? “moralnim libertarijanizmom” (a što ja mislim da je besmislen i zbunjuju? termin), nemam što posebno dodati na ovaj tekst koji sam već linkao: https://mises.org/library/libertarianism-and-libertinism
Naravno, libertarijanizam nikome ne brani “libertinizam” kao moralni sustav, ali ga niti ni na koji način ne podržava samog po sebi. Libertarijanizam kao takav zanima samo opravdanost upotrebe sile.
“Drugim riječima, moralno slobodarstvo neminovno proždire prvo druge vrste sloboda, a na kraju i vlastitu. Taj proces nema puno veze s ekonomskim libertarijanizmom kojeg iskreno volimo i ja i autor(i) bloga.”
Ali zar ti onda nije bar malo čudno bilo da te pojmove naziva? gotovo istim imenom?
“u ovom slučaju je reagirao na nešto o čemu uopće nisam pisao, tj. oko obične etimologije”
Pa i nije baš da nisi. Reagirao si na komentar u kojem piše: “Sve droge, gay brakovi i ostalo bi trebali biti u potpunosti legalizirani. U osnovi, osim ako ne šteti? nekome drugome ili ih sprječava? u korištenju vlastitih sloboda, mora? imati slobodu raditi što god želiš i vlada se ne smije miješati u to.”
OK, ne slažem se ni ja konkretno za gay brakove kao što sam napisao, ali ovdje komentator govori o legalnosti i o tome da se vlada ne bi trebala miješati u dobrovoljne ljudske odnose, a ne o tome jesu li te stvari moralne ili nisu. Dakle, nije stvar obične etimologije, već se očito protivi? tome da država pusti ljude na miru u obavljanju dobrovoljnih odnosa. Jedna je stvar je li nešto treba biti zakonom dozvoljeno ili ne (čime se bavi libertarijanstvo), a sasvim nešto drugo je li ta i takva radnja “moralna” i zaslužuje li društvenu osudu (time se libertarijanstvo ne bavi).
Općenito, karakteristika je socijalista da razmišljaju – ako si protiv toga da vlada provodi X, onda si protiv X.
Kao što ima onaj vic koji kaže:
A: Zna? li koja je razlika između dnevnog boravka i zahodaš
B: Ne… ?
A: E pa onda nemoj dolazit kod mene doma!
Pojam “moralni libertarijanizam” nije ni izbliza toliko rijedak kao ?to misli?. Otiči na Wikipediju i pogledaj naslov članka:
“Libertinism, sometimes called moral libertarianism…”
Ili googlaj “moral libertarianism” i pogledaj koliko često su izrazi upotrijebljeni kao sinonimi. Po meni je semantika sasvim jasna, a slika se savršeno uklapa u nju – to je satirična ilustracija nepredviđenih posljedica slobodarstva, u kojima ironično upravo onaj tko je najustrajniji u svojoj tvrdnji “drži ruke sebi” na kraju završi moleži “diraj me”.
Kod ovoga drugoga si sasvim u pravu – komentator ovdje rječju “vlada” govori o legalnosti, pa si stoga i ti ispravno napisao repliku o legalnosti. Ali komentar je bio dio čireg traktata o slobodi, čija je osnovna misao (kako sam je ja protumačio unato? spominjanju “vlade”) bila da je samo po sebi pogrešno ograničavati bilo što, te da je koncept moralnih normi besmislen (tj. beskonačno relativan).
Negacija univerzalne istine (a ne metode njezinog utvrđivanja ili njezine obrane) je ono o čemu govori moj post, i govori samo o tome, bez daljnjih političkih konotacija.
I Ayn Rand po kojoj je nazvan tvoj blog se 1972. izjasnila na vrlo sličan način:
Above all, do not join the wrong ideological groups or movements, in order to ?do something.? By čideological? (in this context), I mean groups or movements proclaiming some vaguely generalized, undefined (and, usually, contradictory) political goals. (E.g., the Conservative Party, that subordinates reason to faith, and substitutes theocracy for capitalism; or the ?libertarian? hippies, who subordinate reason to whims, and substitute anarchism for capitalism.) To join such groups means to reverse the philosophical hierarchy and to sell out fundamental principles for the sake of some superficial political action which is bound to fail. [?What Can One Do?? The Ayn Rand Letter, Vol. 1, No. 7]
Prihvaćam da sam ja kriv za taj nesporazum, ali kada preko njega priječemo jednostavno ne vidim u čemu je problem niti kako sam ja to ocrnio libertarijanizam u njegovu najčešćem (ekonomskom) smislu.
Peace.
koja je ono glupa pička bloger tkojejohngalt!
dok ja sa njim ljepo pričam i pokušavam nešto naučit informativno on samo sere bezveze sasvim jednostrano, neobjektivno, iskompleksirano i agresivno. pičkaraju bezveze s nekim sporednim pitanjima i onda seru šta ja njima na to ne odgovorin i onda kad im odgovorim i kad mu lipo obrazlošim neke stvari sa drugog ugla onda mi izbriše zadnji komentar…
JEBA TI BOG MATER BIJEDNIJE SAKATI – takve ko ti je i trebalo poubijat u socijalizmu!!!
pu gubo – pu…
Novi post: Cure koje vole kretene 10: Jackpot potrošila na izvlačenje dilera iz zatvora
EDIT: vratia je nazad šta je izbrisa pa i ja povlačim šta san reka… ako opet nešto ne izbriše
Novi post: Silovanje s pristankom
Novi post: Stvarno? “Hrvatska treba primiti migrante