Igniss

Blog

Ljudi napuštaju seksualno tržište

Prije sam pisao o tome gdje su svi dobri muškarci, manje više sa stajališta selekcije. No kako u zadnje vrijeme pišem o upadima i opcijama, i primam na njih neke prilično depresivne komentare tipa “ja sam se odrekao svega toga” i “mene sve to ne zanima”, došlo je vrijeme da se na sve to osvrnem i s ekonomske strane.

Najpoznatiji primjer, japanski Hikkikomori, su ljudi (najčešće mladi muškarci) koji se zatvore u svoju sobu mjesecima i jednostavno izgube interes za vanjski svijet. Klasična teorija to objašnjava psihološkim, društvenim i ekonomskim razlozima, iako bih ja dodao još i seksualne.
Kod nas taj fenomen još nije toliko rasprostranjen, no nježnije varijante svakako postoje – ljudi koji su s vremenom izgubili interes za suprotni spol. Ako ga nisu izgubili u potpunosti za suprotni spol, onda su ga svakako izgubili za bilo kakvu ozbiljnu vezu. Jedna blogerica je nedavno pisala o tome kako je njena poznanica postala lezbijka i otkrila sreću. Nešto slično sam spomenuo i ovdje:

…osim toga, debili su sve više i jedini koji ostaju na seksualnom tržištu. Normalni momci, frustrirani nedostatkom pažnje za svoje dobrodušno “nice guy” ponašanje, i cure, umorne od debila na koje stalno nalijeću, povlače se u svoju kućicu poput uznemirene moruzgve.
Mnogo veći broj tih koji izgube interes i povuku se će biti muškarci, najviše zbog toga što od početka nemaju toliko opcija kao čak i manje poželjne žene. Ali problem je dvojak: s jedne strane, seksualno tržište postaje sve oštrije i nemilosrdnije.

Prosječan muškarac s prosječnim poslom, koji je nekada očekivao da može biti dobar ulov, prestao je to biti. Bit će odbacivan u korist skakutanja po Alfama opet i opet, izgubljen u društvu posljedica. Nijedan muškarac ne voli ideju da se žena na svojem vrhuncu neobavezno zabavljala i tek onda u svom sutonu odlučila da je vrijeme skrasiti se.

Prosječna žena pronaći će da joj je lako dobiti seks, ali ne i više od toga. Alfe koje želi imaju mnogo opcija i ne treba im vezivanje da bi nastavili dobivati ono što žele. “Pump & dump” nije sve poznatiji pojam bez razloga. A kako ljubakanje postaje sve lakše i sa sve manje posljedica, onih u zlatnoj sredini je sve manje. Većina zlatne sredine prije ili poslije završi ili u Alfa ekstremu (moć korumpira), ili u Omega ekstremu (napuštanje tržišta). A žena koja je u najboljim godinama izabrala zabavu preko vezivanja, pronaći će da, jednom kada si je oduzela tu komponentu, ostaje procijenjena samo po izgledu. To nije lijep svijet.

No, osim opadajućih stopa prirasta i izumiranja ovo nije poseban problem. Ljudi mogu biti sretni i ako se povuku, a u današnje doba, Maslow bi sa svojim modelom samo-aktualizacije bio presretan. I život bez seksualnosti može biti vrlo ispunjen i sretan, a barem danas imamo milijardu načina za samo-aktualizaciju, od sportova, do igara, od čitanja do planinarenja, od muzike do politike. I tu dolazimo do drugog problema:

Za ogromnu većinu ljudi, traženje partnera je poput ruleta. Isplata ulaganja je vrlo nesigurna.
Ostati doma s kućnim ljubimcem i gledati televiziju donosi sigurno zadovoljstvo. Uložiti još radnih sati i zarađivati novac je sigurna isplata. Otići na koncert je sigurna isplata. Otići na ljetovanje je sigurna isplata. Igrati videoigre je sigurna isplata.

Naravno, mnogi koji se s vremenom povlače u svoje ljušture i više ne izlaze, zadovoljni s drugim stvarima, i dalje žele naći nekoga. Ali kapitulirali su i više nisu na tržištu, niti se trude vratiti na tržište.
Ali kako onda očekuju da će naći nekoga?
Pa… ne očekuju. 

Zašto izlaziti, truditi se, učiti Igru, nadati se, vjerovati, kad je tržište toliko nemilosrdno, a ispunjavajuće alternative su svugdje oko tebe? Prije ili poslije, nakon X broja loših iskustava, mnogo ljudi se nađe na točci gdje moraju donijeti jednostavnu ekonomsku odluku: isplati li im se sve to?

Ali, zapitat ćete se, kako da onda viđamo uokolo parove na klupama? Jednostavno: ljudi nisu monogamna vrsta. Dapače, najtočniji model seksualnog ponašanja nije čak ni poligamija – model baziran na broju – već hipergamija – model baziran na lovu na sve veću i veću kvalitetu.

Zbog hipergamije, sudjelovanje na tržištu samo malog broja, recimo pola muškaraca i tri četvrtine žema, je već sasvim dovoljno da sustav nastavi šepati i krvariti. To je ono što viđamo danas. U međuvremenu, broj razvoda u RH ostaje manje više konstantan, a broj vjenčanja konstantno opada. Čak i ratne 1991. godine, sklopljeno je više brakova nego 2010.

Leave a Reply