Igniss

Blog

Problem “dobrog dečka”

Svi poznamo stereotipnog “dobrog dečka” (ili dva, ili pet, ili deset). Većina ljudi ga cijeni jer je civiliziran, miran, ljubazan i što već. Brine se za druge, stavlja tuđe potrebe ispred svojih, i privlači ljude nehinjenom dobrotom. Nažalost, ta privlačnost završava na pragu seksualnosti i riječima “ti si tako dobar dečko, ali…”. Ukratko, svi žele biti u njegovom društvu, ali nitko ne želi biti s njim. Društvo je na ironičan, gotovo stidljiv način, prepoznalo ovaj problem i ovjekovječilo ga izrekom “Dobri dečki završavaju posljednji (nice guys finish last)”. Velik dio populacije, kao i velik dio tipičnih Beta muškaraca, može se opisati upravo na ovaj način.

Izuzev tema o varanju, vjerojatno nema osjetljivije stvari za pisanje od problema “dobrog momka”, zato što tu najviše dolaze u konflikt biološka realnost i kulturne norme. Konvencionalna mudrost tvrdi da žene traže brižne, ljubazne muškarce koji će se brinuti za njih, ali to je samo pojednostavljenje vrlo složenog seta evolucijskih strategija. Da, u okruženju gdje ženina egzistencija i potomstvo ovise o skrbitelju kojeg odabere, ljubaznost i altruizam će kotirati vrlo visoko na listi kriterija.

No stvari su se promijenile, i “dobar momak” više ne kotira tako visoko. U ekonomskom obilju i sigurnosti, najbolja evolucijska strategija više nije pronaći skrbitelja (koji će osigurati da potomstvo preživi u teškim uvjetima), već najprivlačnijeg (tj. najseksi) muškarca na svijetu, čije potomstvo neće imati problema u daljnjem razmnožavanju. U takvim uvjetima, hipergamija će postati dominantan model ponašanja, s katastrofalnim posljedicama za dobrog dečka, koji će biti izguran ili u celibat, ili u vječnu nesigurnost i nestalnost ljubavi, za koju jednostavno nije stvoren. Prije 50 godina, bio bi smatran dobrim ulovom; danas ne.

Kao da to nije dosta problema, dobrom dečku se još i predbacuju druge stvari. Vrlo česta racionalizacija je “Dobri dečki su dobri samo zato što žele seks. Bolje je biti s nekim tko iskreno iskazuje svoje želje.” Ali, tužna istina je, dobri dečki bi imali mnogo više uspjeha kada bi manipulirali ženama. Reći bilo što potrebno da se domogneš seksa, agresivnost, trikovi, indiferencija, ništa od ovoga ne dolazi prirodno dobrim dečkima.

Najveći problem dobrog momka je upravo u iskrenosti, koja graniči sa naivnošću. Tipični dobar momak se ne ponaša tako zato što misli da će tako biti najuspješniji, već zato što je to njegova priroda. To je jednostavno ono što on je. Od rođenja nadalje, od obitelji, društva, medija, filmova i pjesama, učen je pristojnosti, uviđavnosti, požrtvovnosti i dobrodušnosti (barem između spolova). Ako je pitao nekoga za savjet o ljubavi, vjerojatno ga je dočekao dobri stari “samo budi svoj”.

Zaglavljen je u prvoj fazi muško-ženskih odnosa, vjerovanju da su žene prekrasna, anđeoska bića koja treba obožavati i zaštititi. Vjeruje u srodnu dušu, ljubav na prvi pogled, recitiranje ljubavnih pjesama kao metodu zavođenja, dolazi na spojeve s cvijećem i darovima, idolizira žene koje mu se sviđaju, nalazi u njima izvor sreće, i pati od kroničnog Jednoitisa. Boji se da će agresivnost i iskazivanje seksualnosti uplašiti ženu, i vjeruje da joj treba pokazati da je želi zbog više nego samo njenog tijela. Njegova priroda je da bude “dobar”, i prirodno vjeruje da će, ako bude dobar, drugi uzvraćati na isti način. Nažalost, svijet ne funkcionira na taj način.

Ukratko, biti dobar momak je lijepo i korisno u mnogim područjima, ali je poput otrova za ljubavni život. Žene poštuju – ne, uzbuđuje ih – muškarac koji poštuje samo sebe. Iz toga nastaju očiti problemi: dobar momak već samom svojom egzistencijom radi obrnuto od gotovo svega onoga što Igra podučava. Zbog istog razloga mu je i tako teško promijeniti se, jer za njega to predstavlja vrlo radikalnu promjenu.

Ako si spreman napustiti to stanje, nastavi čitati blog.

Leave a Reply