Prosječna djevojka u prošlosti nije upoznavala puno muškaraca. Stala je kod kuće i pomagala obitelji zatomiti nepresušno vrelo kućanskih poslova koji su obitelji omogućavali život. U onim prilikama kada bi išla vani s članom obitelji ili drugim pratiteljem, nije se očekivalo da joj netko upada ili proširuje svoj krug opcija preko nje, jer bi to bilo neprilično. Muškarci zainteresirani za nju večinom bi se najavili njezinoj obitelji preko oca, majke, djeda ili bake (ovisno o kulturi) prije nego bi mogli svratiti u njezin dom, a kamoli popričati s njom. Buduči da je ona sama osjećala da joj je u interesu odabrati solidnog muškarca koji će se brinuti za nju, neovisno o njegovu Alfa ili Beta karakteru, muškarcima je bilo puno lakše ispuniti njezine kriterije, tako da je rijetko bilo potrebno da ih ona izmjeni velik broj prije nego se odluči za jednog (ili se netko drugi odluči u njezino ime, naravno).
Za svrhu jednostavnosti, pretpostavit ćemo da je u skladu s relativnim odnosom bioloških vrijednosti svaki muškarac koji je imao kontakta s navedenom djevojkom barem jednom iskazao svoju zainteresiranost za nju. Pod “zainteresiranost” ne mislim da joj je kupio piše, dar ili je zaprosio; mislim da je barem jednom stupio u bilo kakav verbalni kontakt s njom, makar to bilo i obično “zdravo”, otvoren za daljnju eskalaciju ako mu ona pokaže da joj nije odbojan. Večina iskazivanja interesa se nije makla dalje od tog početnog stadija (na kraju krajeva, ona je žena i kao takva je relativno probirljiva).
Ukupno gledano, prije udaje (te zanemarivo kasnije tijekom života) je ta djevojka upoznala 30-ak, ako je bila izbirljiva 60-ak, maksimalno 200-injak muškaraca. Ako je djevojka bila relativno imužna i odsustvo kućnih poslova i resursi njezine obitelji su joj dopuštali stalne ćetnje, jahanja i vozikanje kožijom, te ju činili popularnijom, njezin broj upoznatih muškaraca bio je nešto veči: možda 500-injak. No svi ti brojevi imali su jednu zajedničku stvar: novi muškarci su u ženinom životu bili ekstremno rijetki, a jednom kada se udala gotovo nepostoječi. Prosječna žena u prošlosti jednostavno nije imala prilike primati puno interesa od muškaraca.
Gore navedeno ne spominjem ni kao dobru ni lošu stvar. Staro doba je također imalo i mnoge nedostatke. Ovaj podatak naveden je samo kako biste mogli pojmiti usporedbu s modernim dobom.
Negdje početkom 20. stoljeća, kada se polako počeo očekivati veči angažman žena na radnim mjestima koja nisu bila isključivo ženska (npr. tajništvo i administracija u poduzečima, druge intelektualne djelatnosti, uslužne djelatnosti), te kada su uvedene škole i zatim fakulteti sa predavanjima ne-segregiranim po spolu, ovaj broj je porastao. Na spomenuti broj upoznatih muškaraca kroz večinu povijesti (cca 100) bilo je potrebno dodati sve kolege iz osnovne škole, srednje škole, fakulteta i posla, kao i po nekoliko članova obitelji i prijatelja za svakoga (“društveni krug”). Također, zbog opuštenije društvene klime, ženine potencijalne udvarače sada moramo pobrojati kroz cijelo njezino razdoblje upotrebljive plodnosti (npr. do 35-40 godina), ne samo do vjenčanja. Sada je prosječna djevojka do udaje i poslije udaje došla u kontakt s, proračunajmo ugrubo… dodatnih 1500 muškaraca. Takvo je bilo doba naših (pra)baka i (pra)djedova. Iako je broj muškaraca s kojima je prosječna žena došla u dodir znatno porastao, on i dalje nije bio velik. žena bi par puta godišnje dobila kompliment od postara, mljekara ili kolege, i to je bilo to. 1500 upoznatih muškaraca zvuči kao puno prilika, ali raspodijeljeno kroz 15-20 godina zapravo i nije toliko puno.
Skočimo sada na početak 21. stoljeća. što se promijenilo? Začudo, broj kontakata ostvarenih preko škole, posla i obitelji/prijatelja nije toliko puno porastao, čak ni kada se uzme u obzir puno dulje vrijeme boravka na seksualnom trčištu (do 50-ak godina). Ako je broj kontakata preko društvenog kruga prije jednog stoljeća bio 1500, sada je možda 2500, što nije ni izbliza toliko velik skok kao prije sa 100 na 1500. To je zato što su društveni krugovi trajno ograničeni manjkom vremena i prostora i mogu se samo čiriti linearno. što još ima novoga?
1) Mogućnost upada na hladno. žena se može lijepo srediti, otiči u disko i tamo u jednoj večeri iskusiti pozornost desetak muškaraca. Pod pretpostavkom da žena izlazi svakog tjedna, svake godine će iskusiti udvaranje otprilike 500 novih muškaraca, što nam daje ukupno 7 500 novih udvaranja doživljenih kroz njezino glavno razdoblje poželjnosti (zbog jednostavnosti sam uzeo da godina ima 50 tjedana, te pretpostavio da počevči od 16. rođendana izlazi tijekom sljedečih 15 godina, na početku više, a kasnije manje). Kada to dodamo na već izračunat broj od prije (2500), dobivamo ukupno 10 000 udvaranja. To jest puno, ali moramo imati na umu nekoliko faktora:
1A) Skok sa 1500 na 10 000 i dalje nije toliko šokantno povećanje. Iako se radi o skoku od 6 puta nakon prethodnog skoka od 15 puta, ni kod jednog ni kod drugog skoka nije još priječena granica u kojoj bi primljena količina udvaranja sama po sebi trajno naštetila ženinoj sposobnosti vezivanja i osjećanja leptirića. Počele su se javljati neke negativne posljedice, no nisu se toliko razmahale.
1B) Ne izlaze sve žene toliko. Mnoge žene izlaze rjeđe, ili izlaze uvijek s istim društvom i vise na zidiću (opet društveni krug) umjesto u disku. Postoje znatne razlike. Večina djece rođena od II svj. rata do 70-ih, dakle roditelja manje više svih onih koji se danas natječu na seksualnom trčištu, spada u ovu kategoriju. Ta generacija roditelja je već imala maksimalan društveni krug, povremeno su išli na plesnjake, ali oni su bili tek u povojima i partijanje je u to doba još bilo prilično pitomo. Danas u ovu kategoriju spada samo malen (ali ne beznačajan) dio njihove djece.
1C) Kako bi žena iskusila navedenu količinu upada na hladno, mora se barem malo potruditi. Mora se lijepo srediti, izači iz ugodnosti svoga doma, dogovoriti se s prijateljima, doki do lokacije (ponekad po lošim atmosferskim prilikama) i ne držati se potpuno zatvoreno. Muškim čitateljima je možda smiješan opis ovoga kao “značajnog napora”, no značajan napor to ipak jest.
Nadalje, buduči da je dnevna igra koju sam opisao u knjizi i dalje prilično rijetka, ne događa se često da ženi upadaju nepoznati ljudi dok se bavi svojim svakodnevnim životom na danjem svjetlu bez alkohola. žena koja ne ide često vani na društvena događanja neće iskusiti ni blizu navedenog broja iskazanih interesa. Ako ne izlazi iz kuće, nema novih prilika.
Dakle, sada imamo 10 000 udvaranja, i to samo ako je žena party tip koji voli izlaziti. Ako je sramežljiva i večinom stoji doma, njezin broj muškaraca koji će joj se pokušati nabacivati tijekom cijelog života će biti daleko manji, opet ne više od nekoliko tisuća. To jest strašno i ima popriličan efekt na seksualni život bilo kojeg pojedinca, ali opet i nije tako strašno. No, pričekajte trenutak – nešto smo zaboravili…
Društvene mreže i online dating stranice (granica je tanka) omogućavaju ženi primanje nezamislive, kolosalne količine pozornosti. Koliko je velika ta pozornost? Pa, ako bismo onih 100 udvarača s početka zamislili kao običnu kučicu s dva kata, pozornost s online dating stranica i društvenih mreža bila bi velika poput Burj Khalife (aka Burj Dubai), najviše zgrade na svijetu.
Broj poruka primljenih na dating stranici OkCupid tijekom 7 dana.
Broj poruka primljenih na dating stranici OkCupid tijekom 120 dana.
Biti ćemo konzervativni i reči da prosječna žena skromnog (!!!) izgleda online dobiva 25 poruka tjedno (3,5 poruka na dan), što je cca 1250 tijekom jedne godine. Iz samo jednog online izvora.
Sve druge dating stranice – Iskrica, MeetMe, Požuda, Twoo, Badoo, Tinder, Instagram i sl. – sve one slijede sličnu dinamiku u brojnosti poruka i odnosu poruka po spolu (u prosjeku – Iskrica je najaktivnija, znatno veća (kod nas) i od OkCupida i od Tindera, dok je Požuda mala i slabo aktivna stranica, a Facebook donosi manje poruka od nepoznatih muškaraca, no zato osigurava kontinuiran pritok izraza interesa od poznatih, što je vrlo slično). žena registrirana na više od jedne takve stranice dobiva toliko višestruko više pozornosti. No zbog jednostavnosti, pretpostavit ćemo da žena boravi na samo jednoj stranici i doživljava spomenutih 1250 novih udvaranja godišnje. Tijekom istog vremenskog razdoblja kao i za izlaske, zaokružujemo to na ukupno 20 000 udvaranja.
20 000. Za usporedbu, to je kao da žena svaku večer svog života provodi u disku prepunom kobasica. Izrazi interesa nikada ne prestaju. Možeš li zamisliti posljedice na njezin ego? Kako bi ti kao muškarac reagirao da tijekom tvog života 20 000 žena izrazi interes za tebe, i to samim time što si im se pojavio u vidokrugu? A ovo je konzervativna procjena; žena koja je na više društvenih mreža istodobno ili koja aktivno provodi attention whoring (npr. seksi slikama na Instagramu) može iskusiti još na desetke i desetke, pa čak i stotine tisuća izraza interesa. Nebo je granica.
No priča još nije gotova. Problem s tom gigantskom količinom pažnje koju žena dobiva nije samo u njezinom obujmu. Drugi problem je to što pametni telefoni omogućavaju ženi primanje navedene količine pozornosti 24 sata na dan, non-stop. Dobiva je dok leži u krevetu i gricka čips. Dobiva je dok razgleda odjeću u trgovini. Dobiva je čak i u trenutku dok istodobno prima pozornost od drugog muškarca (npr. poruka od novog udvarača joj stigne dok je na spoju), što u slučaju diska nije moguće; rijetko je da se ženi više muškaraca udvara u istom trenutku.
Nadalje, priljev pozornosti se ne gasi time što je ona ugasila telefon ili joj se istrošila baterija. Dok kod muškarca prestanak napora uloženog u online igru znači trenutačan prestanak priljeva prilika iz online igre, kod žene se poruke i prilike samo nastavljaju gomilati. Ako zbog oštrog ispitnog roka ona deaktivira sve svoje uređaje na tjedan dana, svejedno će je kada se opet pojavi dočekati deseci i deseci poruka. što se već ostvarenih kontakata tiče, muškarcu će vrlo rijetko neka žena poslati poruku i pitati zašto se ne javlja, no obrnuto ne vrijedi. Jednom kada je postavljen, priljev novih i novih udvaranja muškaraca za ženu nikada se ne zaustavlja.
Online dating + smartphone = DROGA ZA ?ENE
Znam što sada moji ženski čitatelji misle: “Muškarci isto imaju smartphoneove! I oni su jednako opijeni pozornošću kao i ja!” Ta misao je, nažalost ili nasreću, potpuno pogrešna. Evo zašto:
– prosječan muškarac od samog početka dobiva oko 50 puta manje pozornosti od prosječne žene
– prosječan muškarac vrlo brzo prestaje dobivati pozornost ako prestane ulagati trud
– prosječan muškarac pozornost dobiva samo u obliku potencijalnih prilika koje mogu i ne moraju prerasti u išta više. Psihološki efekt “možda, ako se sve posloži“ nije ni izbliza isti kao psihološki efekt koji nosi “garantirana stvar, trebam samo izabrati i reči da”.
Ukratko, ženski priljev pozornosti iz online datinga je potpuno pasivan, dok je muški rulet koji traži ogroman napor za moguće pretvaranje u nešto konkretno. Zaviri u mobitel prosječne žene koja trenutno ne poduzima baš ništa i vidjet ćeš pomahnitali jukebox s blještekad svjetlima i indikatorima na sve strane; zaviri u mobitel prosječnog muškarca koji trenutno ne poduzima baš ništa i vidjet ćeš poruku od njegova mobilnog operatera s ponudom za povoljniju tarifu.
Nije nimalo slučajno da siromašnije zemlje gdje pametni telefoni još nisu postali sveprisutni u pravilu imaju kvalitetnije žene i/ili žene koje traže manje igre. Kako ovi novi mobiteli ostvaruju sve veću penetraciju (heh) tržišta u nekoj zemlji, žene postaju sve više amerikanizirane: sposobnost koncentracije im opada, kriteriji im rastu, postaju neugodnije i nestabilnije, te doživljavaju sve simptome rastapanja reaktora koji pogoni njihovu sposobnost vezivanja.
Uskoro će svaka žena na svijetu imati smartphone (ili njegove još naprednije varijante poput Google Glass-a) i sama ideja vezanosti i ljubavi će izblijediti sve dok ne postane relikvija koju viđamo samo u starinskim filmovima. Do tada, svaki put kada upoznam curu koja nema Facebook ili barem nikada ne posta na njemu i nema smartphone, moje lice se ozari. Znam da će biti toplija, jednostavnija, pouzdanija, i da ću doživjeti iskustvo koje će me više dotaknuti nego ono s prosječnom ženom.
S tim rečenim, bilo bi glupo zanositi se i fantazirati da je posebna i odmah vrijedna ekstra pažnje samo zato što nema smartphone (ili zato što ne ide u disko ili si je upoznao u knjižnici). Da su se negativne promjene na seksualnom trčištu poželjele događati tek s online datingom i mobitelima, sasvim sam siguran da ne bih imao o čemu pisati jer bi se svi potencijalni čitatelji uspješno držali “pravog puta do njezinog srca”.
Oznake: sociologija, Smartphone, mobitel, interes, žene, teorija seksualnog tržišta, online dating, narcizam, samopouzdanje, attention whoring
ovo ti je jedan od najboljih postova,toliko povijest i posveceno samo zenama i njihovom udvaracima..respekt.
Hvala 🙂
Očekujem uskoro i prvi val “omg ti si ženomrzac” reakcija 😀
Malo si pretjerao s tim brojkama, posebno s obzirom da stranice za upoznavanje kod nas koristi zanemarivo mali postotak ljudi i da veliki dio žena jednostavno nema vremena za neka silna dopisivanja i nalaženja s većim brojem ljudi,a i kada bi imale većini se to ne bi dalo.
Oh svakako, postoje cure koje nemaju accountove nigdje, ćak ni na Facebooku (ili na Facebooku stvarno imaju samo 20-30 ?lanova obitelji i prijatelja i gotovo nikada postaju). Ali kada kreira account ili počne koristiti Facebook “as intended”, kolo sreće se počinje okretati točno po opisanom ritmu.
Dakle, moj opis je točan unato? tome što neke žene ne koriste online dating u bilo kojem obliku. I sam spominjem da su takve vrijedne dodatne pažnje, iako ne i Jednoitisa.
Uglavnom, to što kaže? je istina ali valjalo je pojasniti.
Znači, dobro je ?to nemam smartphone?
To je svakako plus.
pročitala sam letimično ?lanak (nije mi se dalo sve ćitati)
moj zaključak je slijedeči. nije sve u statistici, ima nešto i u glavi.
i da. ljubav postoji. sa smartphonom ili bez njega.
Ovo je toliko istinito da je zapravo zastrašujuče.
što je najgore, kod nas žene starije od 30 godina nisu toliko zarađene tom kugom društvenih mreža i pametnih telefona. Jednostavno kod njih se tehnologija nije toliko ukorijenila u svakodnevni život. Ali pogledaj one mlađe od 30. što su mlađe to su im pogledi ?vr?će zalijepljeni za ekrane. Dovoljno je pogledati kako se ponašaju djevojke u ranim 20-ima (recimo u busu ili tramvaju ili čak dok pješaće). Dakle glavu gore, bit će još i gore. 😀
Napisao si “žene”, s velikim slovom. Heh.
Možda nam se onaj troll ne sviđa, ali svakako nam je u nekim stvarima prirastao srcu 😀
Odličan ?lanak.
Iskreno, imam smartfon i fejsbuk profil, i instagram. Međutim, i ja ne kontatm šta se više dešava sa pojedinim ženama, posebno mlađim(početak 20-tih), tj. ne kontam tu opsjednutnost samom sobom, a iskreno ne kontam zašto muškarce privlače djevojke kod kojih na društvenim mrežama nema niti trunka neke misterioznosti. Dakle, kod pojedinih djevojaka se, zahvaljujuči društvenim mrežama, zna svaki životni detalj: kada su izašle, gdje su izašle, s kim su izašle, koju hranu su jele te kada su otiči na wc. To se svaka dva dana mijenja slila profila, to po dnevno bude 50 postova, to je na profilu 1256 slika profila te 3420 slika na kojima je označena. što bi rekli ovdje u Sarajevu – izlazi iz paštete:)
Sreća pa postoji opcija da klikne? na ono dugme za praćenje na nečijem profilu, sevapa je zaradio ko god ga je izmislio:)
Bravo Igniss!
Odlična analiza definitivno najbolji post u 2014-oj
Da mi je sve pogasit i pravac Velebit!
@Igniss Lol, da zaista. Valjda sam rekonstruirao rečenicu pa je ostalo veliko slovo. Ili je Visoki pokrenuo epidemiju žene. 😀
Zanimljivo
– @Visoki uleti s asshole-jerk spikom koju odmah svi primijete
– pise kako je s takvim dizanjem drame imao uspjeha kod zena, bas zato jer je bio jerk/asshole al sad mu je zao sto je bio ekstreman
– dobije reakcije na svoju spiku, there’s no such thing as bad publicity
– @igniss reagira pomalo butthurt, izgubi onu cool ravnotezu, kao da ga je @Visoki lagano potresao, AMOG-ao
– poceli su se koristiti izrazi koje je on uveo, Zena
– kad ga nema, kao da je njegova sjena tu negdje, priziva ga se nek se pojavi kako bi mu se reklo u lice ovo i ono, ne može se bez njega
@Visoki ima niz alfa osobina, ne cini vam se 🙂
@Manon Doth: to je prava rije? – sve pogasiti i pravac Velebit! Pridružujem se, bar u mislima.
Moj je utisak da je “virtualni ćivot” ipak više oštetio muškarce nego žene. Znam izreku “The only difference between men and boys is the price of their toys”, no gledam oko sebe ve? odrasle muškarce (n.pr. 35g) koji su previše ćitali Petra Pana i odlučili zauvijek ostati dječaci. Kad dođu kući s posla, odmah se bace na računalo i uskoče u virtualni svijet, od Facebooka to bezbrojnih video-igrica. Ne mislim da svi moraju graditi karijeru u nekoj korporaciji ali ti su se muškarci nesposobni suočiti s realnim ćivotom.
Možemo reči – super, nama ostalima je ostavljen veči izbor ženskog svijeta, no čao mi tih mladih žena koje moraju pristati na nekakvu B ili C varijantu ako žele graditi obitelj.
@Pogled izvana
Da bi muskarci prestali izigravati Petra Pana i “postali odrasli”/”man up” (kako god to definirali), oni moraju imati neki povod/čincentiveć da to tako naprave. Drugim rijecima, drustvo mora biti tako postavljeno da se muskarcima isplati biti produktivan, odgovoran clan drustva. Ali, danasnje americko drustvo je postavljeno upravo suprotno: biti produktivan clan drustva znaci samog sebe svjesno praviti budalom.
Stoga je igranje igrica, zezancija sa prijateljima, sviranje gitare i igranje sportova posve racionalan izbor za mnoge muskarce jer im pruza siguran pozitivan rezultat uz minimalnu investiciju vremena, truda i novaca.
Ako takav muskarac zeli imati djevojku, on je naivna budala ako je izvodi na vecere, koncerte i sve one stvari koje su prije palile. Danas je daleko pametnije obaviti seks, pa tek onda dejvojku nagraditi vecerom u restoranu, ako je to zasluzila. Zapravo, ako muskarac cilja na mlade djevojke onda ne smije niti prozboriti rijeci čidemo na date,? nego mora reci nesto posve neobavezno i lezerno kao sto je ?let?s hang out.?
Novac mu treba samo ako zeli pokazati da ima potencijal biti dobar skrbnik, dobar otac i muž? a good provider. Ali te signale primaju antene samo onih zena koja sada imaju misiju da nadju muža svoje buduce djece. A, po onome sto sam ja vidio kod takvih zena, manji je naglasak na bas odredjenog muskarca, a puno veci je naglasak na to da se nadje bilo koji muskarac koji zadovoljava odredjene kriterije, prvenstveno financijske: da li ce mi on omoguciti da budem majka kucanica ako to budem htjela, zaradjuje li dovoljno novaca da možemo kupiti kucu u predgradju gdje su dobre skole itd.
Ovo su horor price danasnjeg ljubavno-sekslaunog trzista.
Istina je da neke mlade zene ? one malobrojne koje su u ranim 20-im spremne osnovati obitelj ? danas teze to ostvaruju nego sto je to bio slucaj prije 40 i vise godina. Ali, vecina mladih americkih zena jednostavno ne zeli imati obitelj u tim godinama nego tek tamo u kasnim 20-im i jos nekim kasnijim godinama kad imaju mnogo manje za ponuditi muskarcima nego sto su mogle u nekim ranijim godinama zivota.
@TAFKA: Butthurt? Zaboga!
I ja volim analizirati stvari, ali nemojmo se sad previše zanositi.
@Pogled izvana: iako je istina to što kaže?, treba uzeti u obzir da je to reakcija na opetovane i konzistentne vanjske poticaje, ne nešto što se pojavilo samo od sebe.
@ignis
Trolozlozlzolzozlzo
Izgleda kako ti se blizi kraj blogu. Mozda te i pritvore radi “poticanja na silovanje” ili “seksisticki govor”? Kako ansi kopiraju sve iz EU…
Belgium just banned sexism from the internet
Blokirat cijeli Internet, YT, Twitter, ko Turska. Ili Tajland kad netko uvijednji njihovog kralja.
Zanimljiva je ova rasprava. Varijacija na temu “presla sam 30-tu, napucala super frajera jer mi nije nesto odgovaralo, imam 3958205 kriterija i samo mi se perverznjaci javljaju, gdje su svi dobri muskarci”
(iz Zagreba je)
Shvatila je kako je s 22 bilo dovoljno da se negdje pojavi, svi su ju htjeli zeniti. Sjetio sam se onog SMV grafa za M i Z koji je Rollo objavio. A sad, kaze, samo zele seks :))) Pa joj izvedu statistiku, koliko je uopce pozeljnih muskaraca za nju. Naravno, ne pomislja kako je problem u njoj, jer je svadljiva. I jos napise kako je dominantna, pa muskarac mora biti sposoban hendlati to. Spuste joj kako je razmazena, entitled, ne alfa-dominantna, jer bi u tom slucaju hrlili k njoj. Upozorenja kako dehumanizira muskarce, ne razmislja o njihovim osjecajima, gleda ih kao resurs za eksploataciju i zadovoljenje svojih zelja…
Onda se naslo i zenskih bisera koji predlazu nek postane samojhrana majka. Na srecu, naslo se i dovoljno non-mangina muskaraca koji su ju upozorili kako dijete nije igracka, da i za psa moras imati uvjete.
Anyway, zanimljiv case study u kojem možes secirati situaciju jedne navodno privlacne Zagrepcanke, da ne budu samo neke tamo Amerikanke.
A pojavili su se i komentari o feminizmu, potresu na trzistu, opasnosti od “seksanja bez pristanka” s agresivnom ili ludom osobom… Kao Sauronova sjena u “Gospodaru prstenova”, koja se nadvija nad sve nas…
@vuk
Hvala što si potrošio svoje vrijeme na opširan komentar.
Slažem se s gotovo svime što si napisao. Da, takva je otprilike situacija u Sjevernoj Americi, a dobrim dijelom i u Europi.
Htio bih samo reči – za mene sviranje gitare i igranje sportova spada u pravi, direktni život, dok je igranje igrica surogat života. Otprilike kao razlika seksa i masturbacije.
Mislim isto da zdravi muškarac ili žena od 35 godina trebaju biti u stanju izdržavati sami sebe, a ne živjeti u podrumu svojih roditelja i na njihov trošak.
@igniss
Snažan i odrasao čovjek mora biti u stanju klasificirati vanjske poticaje bez obzira na njihovo bezbrojno ponavljanje (marketinško ispiranje mozga). To nije lako, slažem se, ali je moguće.
@Artis formerly …
To je stara pjesmica koju je pjevao još Vice Vukov (Bog mu daj duži lahko):
Kad si bila lipja, mlaja,
Nikad zate nisan vaja,
Jer za onu tvoju lipost
Tribala je vela milost.
Avokate, profešure,
inžinjere pa i direture,
Gledala si priko voje –
I čekala ćagod boje.
@Pogled izvana
U pravu si kad kazes da bi odrasli muskarci i zene trebali biti u stanju sami sebe izdrzavati. Vecina od njih je u stanju to napraviti, ali ce to biti suboptimalan napor, trud i ucinak. Na primjer, muskarci se nece toliko truditi da rade za Fortune 500 kompaniju, vec ce se snalaziti kombinacijom part-time poslova, dijeljenja troskova sa cimerima umjesto planiranja kupnje kuce sa vrtom u predgradju itd.
A manjina koja prima pomoc od vlade se povecava iz godine u godinu (npr. broj korisnika ?food stamps?-a svake godine obara rekord) i postaje opasno visoka (deseci miliona korisnika pomoci u Americi).
Cijela prica oko Igre/Game, manosphere blogova i novih ideja o musko-zenskim odnosima koji se na tim blogovima mogu nauciti dolazi iz Amerike i onda se dalje siri po Zapadu jer je Amerika najdalje dosla u ovim drustvenim promjenama.
Ukratko, mislim da Amerika klizi vec nekoliko desetljeca prema dole u svakom pogledu i taj trend se jos dodatno ubrzao u zadnjih 15-ak godina. Nisam ni sociolog niti ekonomist koji bi ovo ozbiljno istrazivali, vec je ovo samo moj osjecaj da stvari tako stoje.
Recimo, inflacija je daleko veca nego sto to sluzbena statistika (CPI) kaze, dolar vrijedi sve manje i manje, radna mjesta koja se otvaraju su vecinom losa ? slabo placeni part-time poslovi u trgovinama ili usluznim djelatnostima (konobari) ? koja nemaju beneficije, realni dohodak radnika je svoj maksimum imao tokom 1960-ih i od tada stagnira i/ili pada, sve je veca klasna nejednakost, ?the rule of law? polako iscezava itd.
Ovo lagano postaje “English-speaking Mexico”.
Izmedju opceg stanja u ekonomiji i drustvu te stanja na ljubavno-seksualnom trzistu postoji uzrocno-posljedicna povratna veza.
Npr. sto je drustvo siromasnije to je vise potrebna pomoc vlade. Ali, tada siromasne zene imaju pomoc u obliku food stamps, doplatka za djecu, jeftini smjestaj (Sector 8 housing) itd. sto znaci da im siromasni muskarci ne trebaju kao provideri. A tim siromasnim muskarcima onda ostaje da ili usmjere svoj zivot u nekom kvalitetnom smjeru ako imaju ambicije i sposobnosti za to npr. odlazak u vojsku da se pokusaju izvuci iz klase u kojoj su se rodili ili da se okrenu razvijanju cistih, teskih thug-Alpha karakteristika da privuku te zene ili da se okrenu laksem/tezem kriminalu (pocevsi od dilanja marihuane pa na dalje).
Ogledni primjer je crnacka zajednica u Americi. 1965. je izasao poznati, kontroverzni ?Moynihan Report? koji je napisan nakon sto je proucavano zasto su crnci u Americi vecinom siromasni. Naglask je bio stavljen na to da nedostatak nuklearne obitelji – otac, majka i djeca koji svi zajedno zive u jednom kucanstvu – vrlo negativno utjecu na ekonomsko blagostanje ljudi. Tada je znak za alarm bio to sto se 20% crne djece radja van obitelji u kojoj su majka i otac u braku. A prosle godine je 48% sve djece, bez obzira na rasu, u cijeloj Americi rodjene od strane samohranih majki. Stoga crnacku zajednicu možemo gledati kao vjesnika stvari koje dolaze, kao kanarinca u rudniku ugljena (a canary in a coal mine).
Za sada je Zapad dovoljno bogat da može izdrzati proces ?the tragedy of the commons.? To jest, ako je drustvo sada tako postavljeno da se obicnom covjeku ne isplati pridonositi radom i angazmanom, onda dolazi do rastakanja kolektivnog bogatstva drustva: ne samo materijalno bogatstvo koje je akumulirano tokom proslih desetljeca i stoljeca, vec, jos vise, ukupna civilizacijska postignuca drustva. I tada racionalan potez za pojedinca postaje ili da sebi sebicno ugrabi sto vise od te postojece hrpe bogatstva (to je taj “tragedy of the commons?) ili, u najmanju ruku, da svojim radom to drustveno bogatstvo ne uvecava.
Uvijek ce postojati jedna manja grupa ljudi koji ce graditi bez obzira na drustvene okolnosti, koji ce nastojati nesto stvoriti uz veliki napor jer im to daje smisao zivotu, jer su ponosni da mogu prstom uprijeti u nesto i reci što sam ja stvorio,? i zato sto se im, uprkos velikim porezima na dobit, biti bolje u zivotu. Ali, vecina ljudi nema taj stvarateljski dar i poticaj, i njima drustvo treba pokazati da se isplati biti produktivan clan drustva npr. drustvo postuje takve ljude, umjesto da ih ismijava; ovo je pravi put do skladnog braka sa dobrom zenom koja nece moci jednog dana pokrenuti razvod samo zato sto joj je dosadno itd. Ali, sada se taj signal koje je drustvo u proslosti odasiljalo sve vise i vise gubi.
Civilizaciju je tesko sagraditi i podici na noge, ali ju je vrlo lako unistiti. Entropy is a bitch.
Po pririodi sam vise realist/pesimist nego optimist, ali ne mislim da grijesim kad kazem da vidim malo sto dobroga na horizontu.
Novi post: Procjena Elastičnosti Njenog Intimnog Sektora (PENIS)
Novi post: Zanimanje vs. ženstvenost
Novi post: Rođeni za zgražanje 2: Velika čistka