– “Ja sam samohrana majka i moje dijete ima sve što treba”
– “Sve što dijete treba je bezuvjetna ljubav”
– “Ja sam odrastao/la sa samo jednim roditeljem i ispao/la sam ok”
– “Vrsta obitelji nema nikakav utjecaj na odrastanje djece”
– “Čak i ako djeca sa samo jednim roditeljem imaju neke probleme, to je samo zbog financijskih poteškoća”
– “Bolje za dijete da bude s jednim roditeljem koji ga voli nego u obitelji gdje se roditelji svađaju”
– “Djeci samohranih majki ništa ne nedostaje”
– “Biti samohrani roditelj je teško zbog manjka potpore društva”
– “Djeca u homoseksualnim zajednicama imaju sve što im treba”
– “Ne postoji idealna roditeljska situacija”
– “Brak nije relevantan za socijalnu politiku”
– “Dijete neće biti gay zato što su ga odgojili gay roditelji”
– “Jednoroditeljska obitelj nije ništa gora za dijete nego bilo koja druga”
– “Nije potrebno imati partnera za podizanje djeteta”
– “‘Tradicionalna obitelj’ nema veze s time hoće li dijete odrasti u zdravog i uspješnog pojedinca”
– Rekla-kazala
Na što mislim ovim znakom “Pobijeno”? Pročitajte nekoliko studija o životnim ishodima djece iz alternativnih oblika obitelji i zaključite sami:
Djeca iz jedno-roditeljskih obitelji imaju od 200 do 500% veću šansu nekog emocionalnog poremećaja, 50% do 100% veću šansu nekog poremećaja ponašanja, te 300% veću šansu nasilničkog ponašanja. To razvod čini traumatičnim otprilike koliko bi bila traumatična teška ozljeda ili bolest.
S dodatnom napomenom: Pronalazak novog partnera ne pomaže djeci u oporavku i izbjegavanju ovih posljedica
Djeca samohranih roditelja su imala dvostruko veću šansu imanja nekog problema s mentalnim zdravljem u odnosu na onu koja su živjela sa vjenčanim ili nevjenčanim parovima u istom domu: 16% naspram 8%. Ovaj odnos je također bio pronađen i u zapadno-australskom ispitivanju na uzorku od 14 100 djece (Zubrick, et al., 1995.)
“Djeca iz obitelji sa samohranim roditeljima imala su veću šansu (odnos 2:1) morbiditeta mentalnog zdravlja nego ona u obiteljima s oba roditelja.”
Unutar uzorka djece samohranih roditelja na području Velike Britanije, na učestalost mentalnih poremećaja nije bitno utjecalo to je li samohrani roditelj bio nikada vjenčan, udovac, razveden ili rastavljen. Unatoč tome, djeca koja su živjela s oba nevjenčana roditelja su svejedno imala veću šansu imanja poremećaja u ponašanju u odnosu na djecu koja su živjela s oba roditelja u braku: 8% naspram 4%.
Udio djece s emocionalnim poremećajima koja su živjela sa samohranim roditeljem koji je bio udovac, razveden ili rastavljen bio je dvostruko veći nego kod djece bez emocionalnih poremećaja (31% naspram 15%).
Među djecom s poremećajima u ponašanju, udio koji je živio s oba nevjenčana roditelja, nikada vjenčanim samohranim roditeljem ili razvedenim samohranim roditeljem bio je veći nego kod djece bez takvog poremećaja (12% naspram 8%, 14% naspram 7%, te 27% naspram 15%)
Djeca čiji su se roditelji rastali tijekom tri godine studije imala su 453% veću šansu razvoja emocionalnih problema nego ona čiji su roditelji ostali zajedno, te su imala 287% veću šansu poremećaja u ponašanju. Mladi ljudi čiji su se roditelji rastavili su također imali 300% veću šansu nasilničkog ponašanja.
Djeca i mladež u kućanstvima “obnovljenih obitelji” (gdje je njihov skrbnik našao novog partnera, op.prev.). pogotovo u onim obiteljima gdje su dobila polubraću ili polusestre, imali su jednako povišenu šansu za poremećaje u ponašanju kao i ona čiji su se roditelji samo rastali.
Općenito je traumatičnost razvoda za dijete (ocijenjena kroz posljedičnu šansu nastanka emocionalnih problema) bila ekvivalentna teškoj ozljedi ili bolesti.
Tijekom trajanja studije na uzorku od 5,364 djece u dobi između 5 i 16 godina, 3% uzorka je razvilo barem jedan novi problem. Od onih koji su već imali barem jedan problem na početku studije, 30% ih je nastavilo imati isti problem i nakon tri godine u slučaju emocionalnih problema, a 43% u slučaju problema u ponašanju.
Bonus zaključak iz sve tri studije: netradicionalna obiteljska situacija češće uzrokuje emocionalne poremećaje kod djevojčica nego dječaka (62% naspram 46%), a poremećaje ponašanja češće kod dječaka nego kod djevojčica (55% naspram 47%). U oba slučaja su problemi sve izraženiji što je dijete starije, počevši od puberteta.
Drugim riječima, djevojčice iz netradicionalnih obitelji imaju veću šansu izrasti u narcisoidne djevojke koje će tražiti ogromnu količinu igre ali prema vani se doimati normalnima i manje pogođenima situacijom, dok dječaci imaju veću šansu izražavati probleme i izrasti u prepoznatljivo problematične “hahare šta snifaju lipilo”, i jednog dana se možda oporaviti (ako prije toga ne završe u zatvoru) (op.prev.).
Samohrani roditelji češće primjenjuju zlostavljačke vrste nasilja (tj. sredstava prisile koja ili nemaju odgojnu funkciju ili prelaze njezin uobičajen opseg, op.prev.) nad svojom djecom:
Nacionalna anketa na uzorku od šest tisuća kućanstava pronašla je da samohrani roditelji imaju veću šansu koristiti zlostavljačke vrste nasilja nad svojom djecom nego oni u kućanstvima s dva roditelja. Za majčinsko zlostavljačko nasilje se čini da je vezano za razinu siromaštva u kućanstvima samohranih majki, dok za očinsko zlostavljačko nasilje nije pronađena takva povezanost.
Unatoč tome…
Samohrane majke imaju manje kontrole nad svojom djecom:
Najveća razlika opažena je u majčinoj samopercepciji kontrole djetetova ponašanja, pri čemu su samohrane majke izvijestile o slabijoj kontroli od majki iz obitelji s oba roditelja. Slično tome, samohrane su majke i svoju psihološku kontrolu djeteta procijenile nešto slabijom od majki iz tradicionalnih obitelji.
“Gđa. Bartlett je u intervjuu objasnila da je njezina kćer postala vrlo neposlušna još od doba vrtića kada je otac otišao”
Djeca iz jedno-roditeljskih obitelji imaju značajno veći rizik od neuspjeha u školovanju i od dječjih psihijatrijskih poremećaja:
Podaci iz Studije o zdravlju djece Ontario su upotrijebljeni za ispitivanje asocijacije između statusa jedno-roditeljske obitelji i dječjih psihijatrijskih poremećaja i neuspjeha u školovanju. Rezultati bivarijantne analize pokazuju da djeca u jedno-roditeljskim obiteljima imaju malen ali statistički značajan rizik od neuspjeha u školovanju. Ipak, ove iste obitelji pate i od značajnih ekonomskih i društvenih poteškoća. Kada se multivarijantnom analizom korigira za varijable koje označavaju poteškoće, poput siromaštva ili obiteljske disfunkcije, ova korelacija postaje statistički beznačajna.
Iz gornjih i još nekih istraživanja je očito da dio ovih problema nastaje zbog lošeg financijskog stanja ili drugih negativnih faktora (selidba, nesređeni obiteljski odnosi, neviđanje jednog roditelja…). Znači li to da je za njih krivo siromaštvo i nezdrav stav društva prema alternativnim obiteljima? Da će problem biti potpuno eliminiran ako mu se mi kao društvo još samo malo posvetimo?
Ne:
Čak i kada se kroz multivarijantne modele uzme u obzir širok raspon demografskih i socioekonomskih okolnosti, djeca samohranih roditelja i dalje imaju izrazito (200-400%) povećane rizike mortaliteta, težeg morbiditeta i ozljeda.
U ovoj populacijskoj studii, prikupili smo podatke o općenitom i uzročnom mortalitetu između 1991. i 1998. i rizik od zaprimanja u bolnicu između 1991. i 1999. za 65 085 djece sa samohranim roditeljima i 921 257 djece s oba roditelja. Procijenili smo relativne rizike Poissonovom regresijom, korigirali za faktore zbog kojih bi ljudi češće mogli ispasti samohrani roditelji, te za druge faktore koji (prvenstveno kao rezultat samohranog roditeljstva) mogu utjecati na odnos između vrste roditeljstva i rizika.
Djeca samohranih roditelja pokazala su povećane rizike psihijatrijskih bolesti, suicida, pokušaja suicida, ozljeda i ovisnosti. Nakon korekcije za ometajuće faktore kao što su socioekonomski status ili roditeljski mentalni problemi i ovisnosti, djeca u kućanstvima s jednim roditeljem imala su povećane rizike u odnosu na djecu u kućanstvima s oba roditelja:
Psihijatrijska bolest: 210% za djevojčice, 250% za dječake
Suicid: 200% za djevojčice, 230% za dječake
Alkoholizam ili bolest vezana za konzumaciju alkohola: 240% za djevojčice, 220% za dječake
Narkotici ili bolesti vezane za uporabu opojnih sredstava: 320% za djevojčice, 400% za dječake
Dječaci su također imali znatnije povećan općeniti mortalitet u odnosu na djevojčice.
Ako napunimo ovu rupu bez dna novcem, možda dijete ipak ispadne ok…
Izvor slike
Idealni socio-ekonomski uvjeti i okolina uistinu mogu ublažiti negativni efekt samohranog majčinstva, ali samo do neke mjere.
Djeca samohranih majki pokazala su povećan rizik što se tiče općenitog lošeg zdravlja po procjeni roditelja (39% više za dječake, 73% više za djevojčice), psiholoških problema (90% više za dječake, 58% za djevojčice), pretilosti (23% više za dječake, bez utjecaja za djevojčice), i astmu (bez utjecaja za dječake, 90% više za djevojčice). Prilagođavanje za socio-ekonomske faktore je umanjilo snagu korelacije između vrste obitelji i navedenih problema. Faktori okoline, s druge strane, nisu značajno utjecali na razliku između djece s dva roditelja i djece sa samohranom majkom.
Povećani zdravstveni rizici koje doživljavaju djeca iz obitelji samohranih majki mogu biti samo djelomično objašnjeni socio-ekonomskim faktorima, dok ih faktori okoline uopće ne objašnjavaju.
Samohrano majčinstvo je izrazito skupo, no koliko god se mi kao društvo trudili, jednostavno nema te količine novaca i pažnje koja bi mogla do kraja začepiti ogromnu rupu koju ono uzrokuje u životu djece.
Možda bismo nakon toliko desetljeća negacije trebali ozbiljno uzeti u obzir mogućnost da je prisutnost oba roditelja (najčešće je otac taj koji nedostaje) vitalna i nenadoknadiva za razvoj djeteta?
Ali čekajte malo, što je onda s homoseksualnim parovima? Vidljivo je da značajan dio problema djece dolazi od manjka novca, vremena, pažnje i uzora tijekom njihovog odrastanja. Ako su oba roditelja tu, bez obzira na spol to će garantirano biti dobro za dijete. Zar ne?
Ne:
Djeca homoseksualnih parova imaju 35% manju šansu od svojih vršnjaka završiti srednju školu, otprilike koliko i djeca samohranih roditelja.
S dodatnom napomenom: negativni efekt najbrže nastaje u predškolskim godinama, dodatno raste sa svakom godinom provedenom u kućanstvu toga tipa (samohranom ili homoseksualnom), te nije jasno utječe li više na djevojčice ili dječake.
20%-ni uzorak kanadskog popisa stanovništva iz 2006. godine je omogućio identifikaciju djece koja su živjela s roditeljima istog spola, te usporedbu istoga sa stopama završavanja srednje škole. Ovaj vrlo veliki slučajni uzorak omogućava kontrolu za bračni status, omogućava praćenje po i gay i lezbijskim obiteljima, te je dovoljno velik za procjenu razlika između spola djeteta i spola (oba) roditelja. Djeca koja su živjela s gay i lezbijskim obiteljima u 2006. godini su imala 35% manju šansu završiti srednju školu u odnosu na djecu koja su živjela u vjenčanim obiteljima s roditeljima suprotnog spola. Kćeri ovakvih parova su imale znatno gore rezultate nego sinovi.
Empirijska saznanja pokazuju da negativni efekt života u obitelji sa samohranim roditeljem raste s brojem godina provedenim u takvoj obitelji, najveći je tijekom predškolskih godina, te je veći za dječake nego djevojčice.
Izgleda da nije važan samo broj roditelja, već i spol. Šokiran sam.
Do sada smo se bavili samo težinom života koja proizlazi iz odsustva roditelja, težine života i životnih okolnosti potenciranih odsustvom roditelja, te gledali samo krajnje negativne efekte (završavanje škole, depresija, uživanje droge i sl.). Bacimo sada pogled na direktne negativne efekte – one koji su vrijedni svake osude čak i ako ih netko uspije uspješno prebroditi. Govorim naravno o zlostavljanju.
Ova bizarnost navedena gore je samo primjer događaja koji možda čak neće svima ni predstavljati nasilje, niti će se naći u statističkim podacima. Pogledajmo što kažu statistički podaci o seksualnom, fizičkom i emocionalnom zlostavljanju:
Kategorije navedene od gore prema dolje odgovaraju stupcima s lijeva na desno: dakle, najveće stope zlostavljanja djece se događaju u kućanstvima gdje samohrani biološki roditelj živi s partnerom, a najmanje u kućanstvima gdje oba biološka roditelja žive zajedno u braku.
Prevedeno u realnost, za dijete nema gorega od života sa samohranom majkom i njezinim dečkom. Šansa za zlostavljanje svih vrsta je u tom slučaju zaprepaštujućih 1000% (10 puta) veća u odnosu na djecu koja žive sa svojim biološkim vjenčanim roditeljima.
Druga po redu po učestalosti zlostavljanja su kućanstva s “drugim vjenčanim roditeljima”, dakle ili hetero ili gay brakovima gdje je dijete posvojeno. U tom slučaju je šansa zlostavljanja “samo” 600% (6 puta) veća.
Nevjenčani roditelji i samohrani roditelji bez partnera su trunku bolji, sa stopama zlostavljanja djece “samo” 400% (4 puta) usporedivima sa onim djeteta koje odrasta u domu ili kod bake i djeda, bez iti jednog biološkog ili posvojnog roditelja.
Kada suzimo pogled na vjerojatno najgoru vrstu zlostavljanja – dječje smrti uzrokovane nanesenim ozljedama – razlika postaje još gora: 5000% ili 50 puta.
Identificirali smo 149 smrtnih slučajeva tijekom 8 godina koji su bili uzrokovani nanesenim ozljedama. Djeca koja su prebivala u kućanstvima zajedno s nevezanim odraslim osobama su imala skoro 50 puta veću šansu umrijeti od nanesenih ozljeda nego djeca koja su prebivala u kućanstvima s 2 biološka roditelja.
Dame i gospodo, znanost je u ovom slučaju 100% jasna:
Ovih blagdana, darujte svojoj djeci ono najljepše i najbolje za njih – stabilnu obitelj s dva heteroseksualna roditelja u bračnoj zajednici.
Oznake: djeca, zlostavljanje, samohrana majka, sociologija, znanost
mogu jedino dati sve od sebe da budem ?to bolji i svakodnevni otac svom djetetu koje ćivi s mamom.
Amen.
Sretan Boži?!
Nije svejedno. Ali nije uvijek moguće izvesti
da dijete živi sa oba roditelja. Svakako je jednom roditelju
mnogo teče nego kad ih je dvoje, da podiže dijete/djecu.
Tekst ti je prigodan uz obiteljski praznik.
Sretan ti Boži?! 🙂 :*
?*??`*?.??.?*??`*??.?*??`*?.??.
Ovih blagdana, darujte svojoj djeci ono najljepše i najbolje za njih – stabilnu obitelj s dva heteroseksualna roditelja u bračnoj zajednici.
Bravo Igniss, slažem se, odličan cijeli tekst.
Nažalost, kako je krenulo sa masovnim pranjem mozga, lakrdijom i skrivanjem istine, manipulacijama na mnogo područja i novom vrstom obrazovanja pitanje je vremena kad će se ovakvi tekstovi početi smatrati napadom na “demokraciju”.
@znanost: točno tako – sama ćinjenica da i?ćekujem veliku količinu zgražanja na ovaj post bi ti trebala sve reći. Na primjer, razne feminističke institucije su objavu ove studije o učestalosti zlostavljanja prozvale “Neandertalskom”
– ponosni primitivac
Ovo je nekad bio PUA blog, ne?
Nisam siguran na ?to misli?, ali pretpostavljajući da se radi o jednoj od tri mogućnost, sve su opisane ovdje:
5. Kako da postanem dobar zavodnik?
To pitanje je previše općenito. Pročitaj sve što sam napisao o igri (najboljem putem linkova na kategorije s lijeve strane) i naši ćeš obilje korisnih savjeta.
Ako traži? određen članak koji možeš primijeniti baš istog trenutka, to su vjerojatno ovaj i ovaj.
8. Jesi li ti PUA (Pick-Up Artist)?
Nisam, ali slobodno pretpostavi da jesam ako ti to pomaže smjestiti me u tvoju percepciju svijeta.
19. Možeš li više pisati o nekoj temi?
Ne mogu ništa garantirati, ali pratim sve sugestije koje dobivam. Ironično, najtraženiji su praktični Članci o igri, ali oni dobivaju najmanje komentara i direktnih posjeta. Pretpostavljam da je ljudima draže čitati o zavođenju nego to zapravo činiti.
Novi post: Predsjednički izbori 2014: Odaberite stožer s najljepšim djevojkama!
Novi post: Put oko svijeta u 80 poruka: Studija slučaja u online datingu
Lijepa ćestitka. Ali….
Svakako postoje ograničenja jednoroditeljske obitelji.
Došavči u tu situaciju, ja sam odlučila radi zaštite i očuvanja što zdravijeg odrastanja djece, ne miješajuči se puno u njihovo komuniciranje s ocem, ali vani ili na njegovu “terenu”, odvojiti na? dom od njegova novog doma s novom porodicom. Bez mog novog partnera kojeg bi djeca trebala prihvaćati. Jer sam smatrala da što manje moguće zavrzlama koje mogu nastati u nekim novim odnosima i međuodnosima, njima može olakšati kretanje po neravnijem putu što se otvorio pred nama. Tako da po ovim izvje?čima iznijetim u tekstu spadam u manje zločudne, statistički.
Znala sam misliti kako mom sinu nije uvijek najzgodnije živjeti samo s nama curama, i nastojala koliko sam mogla ne naslanjati se na njega više nego bih da i njihov otac živi s nama.
Starija kči je rekla, što je njezino sasvim samostalno mišljenje, da joj je najviše čao djece očeve nove partnerice s kojima živi.
Njih dvoje su uspješni studenti. Vjerujemo da će to biti i mlađa sestra. U njihovim nutrinama kakav je to trag ostavilo? Svakako se ne smije dopustiti da nepotpuna roditeljska zajednica dominira i diktira životima djece, kako god i koliko je moguće. Ali jest često, na različite načine negativnog utjecaja.
Da, to je sasvim smisleni izbor. Poruka koju ćelim poslati o samohranom roditeljstvu nije da je to nešto grozno zbog čega će djeca nastradati, ve? da treba oko toga biti realan, odmjeren i svjestan poteškoža koje nastaju odsustvom drugog roditelja suprotnog spola, a ne to deluzionalno idolizirati i svim silama poticati kao ?to današnje društvo ćini.
Novi post:
Stvarno? “Možeš se zaljubiti u bilo koga ako napraviš ovo”