Uobičajeno je u medijima povremeno vidjeti zgražanje nad sudskim odlukama gdje je optužba za silovanje odbašena jer je žrtva bila pijana. Pretpostavljam da je sudska logika u takvim slučajevima otprilike ovakva:
A) Nema tjelesnih tragova nasilja, prijetnje ili opiranja ->
B) Bez tih tragova, potrebno je dokazati da je žrtva eksplicitno odbila seks ->
C) Sve se svodi na rije? protiv riječi ->
D) Rije? osobe koja je bila u alkoholiziranom stanju je još manje pouzdana nego inače ->
E) Optužba pada zbog manjka dokaza (iako bi pala i da nije bilo alkohola) ->
F) Zgražanje!
Na vrlo razvijenom zapadu je u ovom području ostvaren priličan napredak. Tamo ne samo da žrtva ne može biti smatrana manje vjerodostojnom zato što je bila pijana pa se ne zna na što je pristala, već je i to što je bila pijana čini ?rtvom. Pogledajte ovaj poster:
“Pitaj me za moje trijezno ‘da’. Pijano ‘da’ nije pristanak. Bez stalnog pristanka, to je seksualni napad.”
Dok bi se za prvi slučaj koji sam opisao moglo dati neke opravdane primjedbe – recimo, ako je sudska praksa smatrati rije? osobe koja je bila alkoholizirana manje vjerodostojnom, može se sumnjati da će zbog toga sud u malom broju slučajeva nepravedno zanemariti druge, opravdane dokaze – ovaj drugi je već pomalo bizaran. Dok bi u prvome još mogla postojati nekakva bojazan od diskriminacije žrtava, ovaj s postera diskriminira sve optuđenike time što ih čini odgovornima za potpuno iste stvari za koje žrtve same nisu odgovorne. Usput, buduči da je jasno koji je cilj ovakvih jednostranih kampanja, idemo se riješiti maske i nazvati počinitelje muškarcima, a žrtve ženama.
Ovakve kampanje (koje se poslije kroz utjecaj feminističkog lobija pretažu u stvarne zakone i policijsku prisilu) stavljaju muškarce u nemoguću situaciju da mogu biti krivi bez obzira na to što se zapravo dogodilo, samo na temelju nečije riječi. Ako je žena bila pod utjecajem alkohola, samo je na muškarcu teret da to utvrdi. žena nema nikakve odgovornosti.
Time je njezina rije? kao svjedoka stavljena u superioran položaj samim time što je žena – pardon, žrtva (dobro znamo da ovakav zakon nikada ne bio primijenjezin u obrnutom slučaju jer “svi znaju” da žene ne mogu silovati muškarce). Ako ona tvrdi da nije rekla “da”, nije važno što nema nikakvih dokaza za to – ona je bila pod utjecajem alkohola i on je automatski kriv, čak i ako je ona popila piše prije nego što se našla u njegovu društvu. Alkohol je u ovom slučaju postao bog i batina, konačni faktor koji uvijek preteče spor na stranu žene (isto kao i optužba za nasilje kod razvoda, ali nemojmo sad o tome).
ženin anđeo čuvar
Ovo bi možda još bilo razumljivo kada bi u našem društvu postojala nekakva općenita politika tretmana alkoholiziranih osoba kao svetaca koji ne mogu učiniti ništa loše, ali ona ne postoji. Pogledajte ove primjere:
– Ako se osoba napije i izazove prometnu nesreću, ona je više, a ne manje, kriva zato što je pila alkohol. čak i ako se ništa ne dogodi, opet je kriva samo zato što je bila pod utjecajem alkohola.
– Ako se osoba napije, počne vrijeđati ljude i potuče se s nekim, ona je kriva što se napila i išla raditi probleme.
– Ako se osoba napije i kupi nešto što joj zapravo ne treba, ne može dobiti povrat novca i trgovac nije odgovoran što je primio novac od pijane osobe.
– Ako se osoba napije i nekome na ulici da svoj novčanik, iz toga ne slijedi automatski da je opljačkana
– Ako pijanog pješaka zgazi auto, ne podrazumijeva se da je voza? muško ćubre koje je samo čekalo priliku iskaliti se na prvom pijanom prolazniku
Ali, ako je osoba žena i ako je stvar u pitanju seks – jasno je da je ona morala biti iskorištena, da ne snosi nikakvu odgovornost, te da netko treba biti kažnjezin zbog toga.
Ono što je ironično je to što upravo ovaj pristup infantilizira žene, smatrajuči ih bezumnim objektima ili nedoraslom djecom, bez ikakve osobne odgovornosti za svoju konzumaciju alkohola. To bi trebala biti antiteza feminizma koji (u teoriji) tvrdi da su muškarci i žene jednako sposobni za sve i imaju jednaka prava.
Iako donekle razumijem galamu koja se diže na sudske odluke koje kao argument spominju da je žena bila pijana (pretpostavljam da bi jedini argument trebao biti “manjak dokaza”), ne mogu se oteti dojmu da je to vrlo klizava strmina, kao što vidimo iz primjera naših bogatijih susjeda čije degenerirane pojave pomalo prodiru i kod nas.
Oznake: feminizam, alkohol, silovanje
Pijana ili ne , brutalnosti nema opravdanja.
žene dakako snose dio krivice zbog pića, izazivanja i nudjenja .
Najgore je , što ponekad “NE” ispada “možda” .
I sve se skotrlja !
nastojeći ne biti pristran, ipak si to uspio biti 🙂 u pravu si da se općenito više prihvaća iskaz ?rtve, jer je teško zamisliti scenarij u kojem bi ?rtva, alkoholizirana ili ne, lažno iznosila nešto o svom spolnom, vrlo intimnom ćivotu, i to na način koji bi je prikazivao promiskuitetnom, “lakom” i slično. seksualni napadi nerijetkom nose sa sobom veliku količinu srama, jer se ćesto ?rtve ponovno traumatizira u kaznenom postupku, postavlja se pitanje njihova tzv. doprinosa (na ćemu obično inzistiraju branitelji – muškarci – da se ?rtva ponašala razuzdano, da je i inače promiskuitetna itd., ?to, dakako, nije od značenja za konkretni slučaj).
što znači “pod utjecajem alkohola”? prilično jednostavnim toksikološkim vještaženjem može se utvrditi količina alkohola u krvi i mogućnost upravljanja vlastitim ponašanjem, pa tako i kod žrtava.
konačno, u Hrvatskoj postoji jedan slučaj iz prakse u kojem je muškarac – napadaš oslobođen iz razloga što je bio u zabludi oko pristanka žene – žrtve: njezino odbijanje nije bilo dovoljno jasno, dovoljno odlučno, pa je čak ona pomogla u skidanju svoje odjeće, najlonki i sl. u takvom slučaju, kako vidi?, ipak je prihvašen iskaz muškarca i on je oslobođen. tako da je najlakše samo paušalno tvrditi da se ženama, čak i pijanim, više vjeruje kod optužbi za silovanje. svaki je slučaj za sebe.
Naprotiv Bookeraj, drkad da postoji itekakva motivacija za lažan iskaz. Ljubomora, osveta, financijska korist, bijeg od nepromišljenosti, čak i obična obijest, etc etc.
Ali ono što želim reči nije to da treba dijeliti pravdu prema vjerojatnosti da je prijava lazna ili nije. Ti drži? da su takve lažne prijave rijetke; ja drkat da nisu. Ali to nije važno. Ono što jest važno je poštovanje prema pravnom principu poznatom kao “pretpostavka nevinosti”. To je tzv. “Ei incumbit probatio qui dicit, non qui negat (teret dokazivanja leži na onome tko optužuje, ne onome tko poriče)”. U slučaju kada se sve svodi na rije? protiv riječi, onaj tko optužuje mora potkrijepiti svoje tvrdnje nečim opipljivim, pa tako i u slučaju žene koja tvrdi da je rekla “ne”, a optuđeni tvrdi da nije. Ako na svijetu postoji iti jedan princip za koji se može reči da je temelj pravde, onda je to taj.
Zato mislim da je nedopustivo donositi zakone i provoditi praksu koji ruže taj princip. Prebacivanje sve odgovornosti za konzumaciju alkohola samo na muškarca svakako spada u to. Možemo nagađati da će možda kolateralna šteta (oni nevini koji će biti osuđeni zato što je ženina rije? kroz “bila sam pijana” dobila istu legalnu snagu kao i nekakav fizički dokaz) biti vrijedna onih pravih silovatelja koji su se do sada izvlačili, ali dobro znamo da je to na razini lova na vještice.
@Bookeraj
“prilično jednostavnim toksikološkim vještaženjem može se utvrditi količina alkohola u krvi i mogućnost upravljanja vlastitim ponašanjem, pa tako i kod žrtava.”
Ne slažem se. Jer se prijave za silovanje rade nakon što žene dođu k sebi. A tada su maligani odavno isparili. Ne čini mi se da je lako naši konkretnu potvrdu u tom smislu.
Meni je nejasnije kako je uopće muškarcu privlačna naroljana, pijana, na nogama nesigurna, posvudplazeća ženska kreatura razmuljane ?minke i tupavog cerekanja. Ono, znaš da je takva već bila s masu njih, da će biti nakon tebe i da je polusvjesna i …. Bljaki?.
Linija manjeg otpora-daj što daš. Pretpostavljam.
To mi je nekako na razini “ej, gle malog od 3 godine, maznut ću mu čips” ono….ne razumijem.
@Anđelka: sasvim se slažem, meni to uopće nije privlačno. Ali ovdje bih (ćini mi se) mislim više na curu koja je popila 2-3 ?tok kole pa je malo veselija i manje razmišlja o posljedicama lakoće, nego o onoj koja je na granici nesvjesti. Takva može biti prilično privlačna.
Naravno, podrazumijeva se da bi seks s curom koja je toliko pijana da leži u komi bio silovanje jer osoba u nesvijesti ne može pristati ni na što. Ali pretpostavljam da bi čak i tada trebalo dokazati (da ne bude opet samo rije? protiv riječi) da se seks dogodio baš dok je ona bila u takvom stanju, a ne prije ili poslije.
Rekli su mi da će mi blog postati ćitan ako budem ostavljao komentare na popularnim blogovima… Hmmm… Ba? me zanima. 😉
Spot the difference
Creepy insecure guy: “Izlazim s istom djevojkom već tri godine, i ako bi to značilo da ću dobiti novi iPhone, odmah bi je nogirao. Da budem iskren, malo mi je dosadila”
Strong empowered independent woman: “Izlazim s istim tipom već tri godine, i ako bi to značilo da ću dobiti novi iPhone, odmah bi ga nogirala. Da budem iskrena, malo mi je dosadio. Ionako je u neku ruku sam kriv za to a ja zasluzujem novi iPhone”
Lzololzolzozozlozlo
Dečki i cure, zamislite romantičnu ljetnu večer na balkonu, cvrčci cvrče a more lagano zapljuskuje, poslije fine večerice i druge ćaće vina pali su poljupci i lagano maženje, očito su oboje spremni za prelazak u spavaću sobu, i u tom ćasu On, uz ispričavanje, vadi pripremljeni formular i mobitelom poziva dva punoljetna susjeda da svojim potpisom na formularu posvjedoke da je Ona bila dovoljno trijezna kad je u formularu na pitanje “Pristajete li svojom voljom na seks?” označila kvadrati? “Da” prije nego ?to je svojeručno potpisala formular.
Ako postoje sumnje da je Ona ipak pod utjecajem alkohola (u kojem slučaju njezin “Da” nije važeči, makar ga je potpisala), mogu se u nedostatku prijenosnog uređaja za analizu daha primijeniti jednostavni testovi kao što je stajanje na jednoj nozi, paralelno držanje ispruženih ruku pri zatvorenim očima, ili hodanje po ravnoj crti.
Naravno da su pritom svi prisutni izvadili svoje osobne iskaznice kako bi dokazali da su punoljetni, te su preslike iskaznica zajedno s potpisanim formularom priložene u fascikl “Romantična večer s Katarinom”. Preslike izvornog potpisanog formulara uručene su svim prisutnima, za njihovu arhivu.
Svjedoci nato diskretno napuštaju stan, a On i Ona prelaze u spavaću sobu, te se bacaju u strastveni zagrljaj.
Zar ne, baš ste tako uvijek zamišljali onu prvu večer s njim/njom, kad će se važe čudnje konačno sliti u jedan zajednički zanos …
@B-612: A ja sam popularan? Thankee, thankee… 😀
@TAFKA: odlična usporedba!
@Pogled izvana: LOL, super anegdota.
Naravno, ako se stvari ovako nastave, ona će svejedno moči reči da je on nakon što su svjedoci otiči nastavio seks iako mu je puknuo kondom, što nije navedeno u ugovoru.
Netko mi je jučer linkao intervju s feministicom u Slobodnoj Dalmaciji koja je navela da su kazne za silovanje premale i da nije u redu da netko dobije samo nekoliko mjeseci, kao što se znalo događati. Kod toga drkat da je u pravu (iako je navela i par popularnih hrčkoizama, kao da društvo (a koji to segment društva?) misli da je jedino silovanje ono koje uključuje stranca, ozljede i mračnu ulicu). Nju bi isto trebali vrijeđati ovakvi klaunovski pokušaji da se sve muškarce učini silovateljima.
Kod postavljanja uloga i podjele na to da je muškarac uvijek silovatelj, a žena uvijek ?rtva, zanim me, kako bi uopće žena mogla silovati muškarca ako on nema erekciju?
Da li se muška erekcija može smatrati pristankom na seks?
U rupu se uvijek ne? može gurnuti, neovisno o napaljenosti, sa mlitavim štapom se ništa ne može…
Doduše, pretpostavljam da je moguće prijetnjama nenapaljenog muškarca prisiliti na alternativne oblike zadovoljavanja žene, i da bi to mogla biti situacija silovanja muškarca… Osim, naravno, ako imamo istospolno silovanje….
Hm…hm….
@dnevnik: erekcija je refleks, ne nešto svjesno. Možda je malo teže podići i upotrijebiti penis muškarca koji se opire nego ući u ženu koja se opire (errr…. ne bih znao, stvarno), ali ne vidim zašto bi bilo nemoguće. A isto kao i kod klasičnog slučaja ostaju prijetnje, ucjene, alkohol (heh) i sl.
Inače, svidjet će ti se ovaj članak: Woman utters line never previously recorded in a police report
Novi post: Bajka o pametnoj partnerici
Gle ti to, bubnula sam bezveze, ćisto teoretski razmišljajući, a kad tamo na zapadu ništa novog… 😉
Palo mi je na pamet-
koliko često se muškarac pokaje zbog seksa (bio pijan, malo, puno, ili trijezan)?
Koliko često je ženi poslije čao? (neovisno o tome da li je tog muškarca optužila za silovanje)
O da, različiti smo, i nikakvi sustavi, ni pravni ni ekonomski, to neće promijeniti…
Igor: ćuj, Sanja, jel’ istina da te je Pero počev?
Sanja: Ma kakvi, laže, gad jedan.
Igor: Ali on tvrdi da je.
Sanja: OK, je, ali to se ne računa, jer je bilo na silu.
Igor: Kak to misliš “na silu”? Jel’ te zavezal, pretukel, prijetil noćem … ?
Sanja: Ma ne. Nego ti on mene nazove da mu trebaju neke knjige za školu, ja mu donesem knjige, a on zaključa sobu. I kaj sad, valjda da skačem kroz prozor?
I to mi svaki put napravi.
Imena su, naravno, lazna, ali je anegdota potpuno istinita.
@Dnevnik: svakako. Muškarcima se to najčešće?će događa zato ?to su se ili otrijeznili i shvatili da je njihova odabranica ruzna/debela i da bi ih moglo biti sram ako im društvo sazna za to sl. Alternativno, zato ?to su naletjeli na ženu kojoj ?minka može dramatično promijeniti izgled, i ujutro se ?okirali.
U oba slučaja postoji ćaljenje i instinkt za skrivanjem učinjezinog, ali nipošto ne toliko da bi muškarci zbog toga imali ikakvu motivaciju za optuživanje žene za silovanje (čak i kada bi to bilo moguće).
Za žene, s druge strane, penali od droljaste reputacije i sl. su znatno veči (čak i ako im se partner jako sviđa i nemaju prigovora na njega), stoga može biti vrlo korisno opisati stvar kao silovanje, a ne trenutak lakoće. Naravno, večina žena ipak to neće napraviti jer nisu psihopati, no onoj manjini koja jest ovakvi zakoni to onemogućavaju.
@Pogled izvana: nevjerojatno! Ovo sa “I to mi svaki put napravi” je jednostavno LOL
U onoj prvoj prići (izmišljenoj) s potpisivanjem formulara prije seksa mogao sam na kraju dodati jo? malo otrova, ali mi se ćinilo da je i bez toga sasvim jasno ?to sam htio reći. Recimo, ovakav otrovni kraj priče:
Ujutro, kad se Ona probudila, sunce je nesmiljeno prodiralo kroz poluzatvorene ćkure, nestalo je sve magije zvjezdane noči, ispario je sinoćnji zanos. Ostala je samo glavobolja, i pitanje: “Oh, zaboga, što ću reči mužu gdje sam bila?”
U drugoj anegdoti (stvarnoj), s “I to mi svaki put napravi”, nije se imalo više ništa za dodati ni oduzeti. Sva tri lika i dalje žive u Zagrebu, mada već odavno nisu srednjoškolci.
Novi post: Kuda idu divlje feministice