Današnje izdanje našeg omiljenog serijala vodi nas u Englesku 16.-og stoljeća, gdje je mlada ljepotica po imenu Anne Boleyn postala ženom i kraljicom kralja Henrya VIII-og.
Kralj Henry VIII i Anne Boleyn (prikazani u seriji “The Tudors”)
Kralj Henry VIII poznat je po nekoliko stvari, najvažnija od kojih je odvajanje Anglikanske crkve od Katoličke i potpuni raskid veza s papom u Rimu. Njegova vladavina ostala je zapamćena kao doba ekstravagancije i okrutnosti. Iako je kralj Henry bio vrlo obrazovan i smatrao se humanistom, vladao je impulzivno i apsolutistički. To je zauvijek pokvarilo dojam koji je mogao ostaviti na povijest kao inače sposoban i odlučan vladar.
U doba kada počinje naša priča, Kralj Henry imao je problema s naslijeđem. Sa svojom ženom, Catherine od Aragona, imao je samo jednu kćer. Ostalih pet trudnoća završilo je ili spontanim pobašajem ili djecom koja su čivjela od nekoliko sati od dva mjeseca poslije poroda. Iako bi bilo legalno da njegova kćer naslijedi prijestolje, Henry se bojao te mogućnosti jer je to u povijesti već jednom izazvalo dugi građanski rat koji je razorio Englesku.
Iako je Catherine po svim povijesnim izvorima bila idealna žena – opisana kao “jedna od najljepših na svijetu”, “izvan svake konkurencije u svojoj mladosti”, vjerna, obrazovana, skromna i iznimno popularna u javnosti – to sve nije bilo dovoljno da zadrži kraljevu naklonost. Nije jasno je li njegovo nezadovoljstvo kraljicom Catherine bilo inicirano manjkom čivog muškog potomka ili njezinom staro?ću i prolaskom ljepote (Catherine je bila 5 godina starija od njega). Bilo kako bilo, njegov Coolidgeov efekt bio je bezobzirno probuđen i eskalirao je iz stalnog varanja, nečega što je radio već dvadesetak godina, u trošenje svog 100%-nog napora u stjecanje razvoda i udaljavanja od sebe Catherine i njihove kćeri Mary. To je dovelo do njegova prvo suptilnog i zatim otvorenog sukoba s Katoličkom crkvom koji je nakon višegodišnjeg natezanja rezultirao osamostaljenjem Anglikanske crkve.
Kraljica Catherine od Aragona, prva žena Henrya VIII-og
Negdje u to doba, mlada (10 godina mlađa od kralja) ljepotica Anne Boleyn, prateči uspon svog oca Thomasa, došla je na dvor kao jedna od kraljičinih pratilja. Nije dugo trajalo dok se kralj nije beznadno zaljubio u nju, no Anne ga je isprva odbila i napustila dvor, izražavajuči mu naklonost ali ne želeži biti samo njegova ljubavnica (nekoliko godina prije je kralj već “potrošio” njezinu sestru koja bila na glasu kao laka). Moguće je da je ovo posebno napalilo Henrya jer kao kralj nije bio naviknut na odbijanje, što je jedan od rijetkih primjera uspješne ženske igre. Poslije toga, kada je kralj izrazio želju da se razvede od Catherine i oženi njom, pristala je i vratila se na dvor. Proces razvoda je trajao preko pet godina. U međuvremenu je boravila s kraljem u javnosti i provodila vrijeme s njim, iako mu se i dalje nije dala skoro sve do braka. Njen utjecaj na dvoru, iako neslužben, bio je znatno veči od Catherininog: ambasadori su znali da im niti jedan prijedlog neće proči ako ne budu u dobrim odnosima s njom, dok je Catherine ćamila zatvorena prvo u svoje odaje, a zatim u odvojenu tvrđavu u udaljenom dijelu Engleske kamo ju je Henry prognao i oduzeo joj sve naslove.
Iako je kraljica Catherine otvoreno mrzila Anne, u svojoj nemilosti nije joj mogla učiniti ništa osim prijetiti joj. Jednom prilikom, dok je Anne još bila njezina pratilja i nije uživala toliki status na dvoru, kraljica je uočila da Anne nosi skupu ogrlicu i prozvala je:
Anne Boleyn: Njegovo veličanstvo.
Catherine: Baš si skupa…. skupa kurvetina!
Anne Boleyn: Nisam kurva… važa visosti. Volim njegovo veličanstvo. I vjerujem da i on mene voli.
Catherine: On je samo zaslijepljen tobom, kao što su muškarci često zaslijepljeni novim igračkama. Ubrzo će vidjeti što si ti zapravo. I umorit će se od tebe… isto kao i od svih ostalih!
Ove riječi bile su više proročanske nego što je Anne mogla naslutjeti.
S kraljevim prisvajanjem vlasti nad Anglikanskom crkvom i raskidom s Rimom, razvod je postao trivijalna stvar; Anne Boleyn udala se za Henrya 1533. i time postala druga kraljica Engleske. Njihov život je isprva bio idiličan i Anne je rodila kćer, Elizabeth. Iako se moglo pretpostaviti da su i dvor i Henry razočarani izostankom sina, sam Henry ju je uvjerio da je to u redu. Naposljetku, oboje su bili mladi i imat će još djece. No vrlo brzo ju je počeo varati sa svim mogučim pratiljama i slušavkama, isto kao što je radio i s Catherine. Ovaj put ni manjak djece ni starost nisu mogli biti izgovor. Jednostavno rečeno, kada je muškarac istodobno i svjetski napaljen i najmoćnija osoba na svijetu, neminovno je da će to iskoristiti za utapanje u moru drugih žena.
Anne je isprva prigovarala, ali kao i Catherine znala je da je takvo ponašanje očekivano od kralja. Jo? bolje od Catherine koja je samo ignorirala mnogobrojne ljubavnice, otiči je korak dalje i dala mu svoju pratilju i rodicu Madge na raspolaganje. Njena logika je bila: ako Henry već mora varati, u redu, ali neka to čini s osobom koja je neće zeznuti ili imati ambicija postati kraljicom kao što ih je ona imala. Ovaj pristup je u mnogo čemu sličan primjeru Monice Belucci, koja je prihvatila da s 50 godina može biti ne znam kako lijepa, ali da će njezin Alfa i dalje varati, pa je bolje da prihvati biti u haremu dok god je glavna u haremu. Ovaj odabir – prećutno dijeljenje komadića Alfe s drugima – je uz serijsku monogamiju glavna značajka ženske seksualnosti. I kako se seksualno trčište, pod utjecajem promjene ženskih preferencija, degradira i postaje sve sličnije prehistorijskom obliku, toga ćemo viđati sve više – i to ne samo kod kraljevskih obitelji.
“Znati da će tvoj muškarac uvijek biti tu za tebe važnije je od seksualne vjernosti. Bilo bi bizarno tražiti vjernost od njega ako se nismo vidjeli dva mjeseca. Ne možeš ga pitati što je radio. Pristojnije je i realnije prihvatiti da će biti s tobom kada se vidite. Ne bih ovo nazvala diskrecijom, već elegancijom.”
– Monica Bellucci, ožujak 2010.
Drugi problem kraljice Anne bila je njezina vatrena i argumentirana narav. Kao ljubavnicu, to ju je činilo mističnom i privlačnom. Kao ženu, to ju je često dovodilo u sukob s Henryem. Za razliku od prošlih zgoda kada je još bio tjelesno zaljubljen u nju i uvijek bi se trudio udovoljiti joj u svim razumnim zahtjevima, sada mu je postalo svejedno i njezine molbe su najčešće završavale ignoriranjem. Njena seksualna privlačnost kao snaga doživjela je fatalan udarac kada je kod druge trudnoće doživjela spontani pobašaj.
Između stalnih svaša, razornog djelovanja Coolidgeovog efekta, i ponavljanja Catherininog problema, Anne je spala na tužnu razinu da je morala doslovno moliti Henrya da dođe u krevet s njom. Ipak, kada ga je uspjela nagovoriti, ponovno je zatrudnjela – ovaj put bila je uvjerena da se radi o sinu – i stvari su se privremeno popravile. Svejedno, kralj je nastavio očijukati s ljubavnicama gdje god bi ih našao. Ovaj put je počeo provoditi mnogo vremena s kćeri njegova prijatelja, lijepom mladom djevojkom 20 godina mlađom od njega po imenu Jane Seymour. Njena prisutnost, pogotovo kada ju je doveo na dvor kao nekada Anne, užasno je čivcirala kraljicu. Jedan put je ošamarila Jane nakon što ju je našla kako zamišljeno gleda u privjesak s Henryevom slikom, i prozvala je kurvetinom. Svejedno, buduči da je znala koliko je njezina trudnoća vazna, Anne se potrudila ostati izvan svega toga i izolirati se od svijeta što je više mogla kako bi smanjila stres.
Negdje tijekom ćetvrtog mjeseca Annine trudnoće, Henry je išao na viteški turnir gdje je, kao i inače, sudjelovao u borbama. Ovaj put je tijekom jednog sučeljavanja nesretno pogođen u glavu i bašen s konja. Kraljici su donijeli vijest da je kralj u nesvijesti i da ne znaju hoće li se probuditi. Bez kralja, i ona i njezina obitelj, vrlo nepopularni u javnosti, bili bi osuđeni na propast. To je za nju bio strašan udarac, no ono što je dovršilo Annin pad nije bio stres od ozljede njezinog muža, već nešto drugo. čim se osvijestio i oporavio dovoljno za ćetnju po dvoru, kralj je otiči zahvaliti se Jane Seymour, vjerujuči da su ga je njezini dar i molitve spasili od smrti u borbi. Njegova zahvalnost nije bila samo platonska, naravno, i ubrzo se našao u zagrljaju s njom, mazeči je i uživajuči u ponovnom stanju zaljubljenosti. I baš je u tom trenutku naišla Anne.
Pronašavči ih takve, Anne je izgubila kontrolu nad sobom i počela vikati i plakati. To je bio konačni okidaš potreban za izazivanje spontanog pobašaja i počela je krvariti. Pregled već prilično razvijenog ploda pokazao je da je dijete bilo muško. Kako je poslije rekao netko na dvoru, “pobacila je svog spasitelja”.
Opsjednut Jane Seymour i sada potpuno ohlađen od “žene koja mu isto ne može dati sina”, Henry je izjavio da je i njegov drugi brak produkt vještišarenja, prijevare i tko zna čega sve ne, te da će uzeti drugu ženu. Kako ovaj put nije bio ograničen Katoličkom crkvom, riješiti se Anne bilo je vrlo jednostavno i pristupio je tome s hladnom odlučnošću. Zadužio je svog kancelara da pronađe dokaze da ga je ova varala, a on je mužio velik broj osumnjičenika sve dok neki u mukama nisu priznali da su spavali s kraljicom i da je varala kralja s barem stotinu muškaraca u te tri godine.
I tako je završila Anne Boleyn.
Anne Boleyn razlikuje se od večina žena opisanih u ovom serijalu. Dok je prvih čast slučajeva gotovo premoćno bilo privučeno upravo kretenizmu i brutalnosti zbog njih samih, nju je to odbijalo. Ipak, njezina želja za Alfom bila je dovoljno jaka da nadvlada bilo kakav oprez i zaslijepi je tako da ne vidi potencijalno grozne posljedice. Iako mi je strašno čao načina na koji je završila, Anne svejedno predstavlja vrijedan primjer bezumne trke za super-Alfom nauštrb svega ostalog, i pouku da ljepota, vjernost, mladost i ćednost ničemu ne služe ako ih pokloni? kretenu.
Kao što joj je kraljica Catherine rekla, bilo je neminovno da će je se Henry riješiti jednako bezobzirno kao i nje čim ga prestane zabavljati. No kao što se danas sve češće događa, žene često fantaziraju da su iznad bioloških zakona i da će se onaj napaljeni, moćni muškarac vezati baš za njih. Jer eto, ovaj put je drukčije.
Oznake: povijest, prag dominacije, cure koje vole kretene, Engleska, film, varanje, alfa, kreten
prikladna glazba za meditaciju ovog post-a…
Prilično smjelo tumačenje povijesnih događaja, kao interpretacija filma bi prošlo, ali kao povijesna ćinjenica teško, djelomice.
Pričamo o kraju srednjeg vijeka, guglaj sex kroz srednji vijek. Ako si katolik nema toga u petak u nedjelju, na veliki petak, na čistu srijedu, na postove, za korizme, za svetog ovog i onog. Niti u ćetvrtak, to me zgromilo jer nisam našla objašnjezinje.
Moram zamoliti sina da ti razradi to pvojesno razdoblje ako želiš. 🙂
Ne znam ba? koliko je Ignissovo tumačenje smjelo.
Te priče o Srednjem vijeku su prenapuhane. Bez obzira radi li se o ranom ili kasnom Srednjem vijeku. čak bih rekao da je kasni bio razuzdaniji (sjetimo se Dekamerona).
Također, jedno je bila teorija, a drugo praksa. I pravila nikada nisu bila ista za moćnike i običan puk. Naravno i običan puk je i tada bludničio (doduše poprilično manje nego danas), a kamo li tek kralj. I to kralj koji se nije ustručavao prekinuti veze s Rimom tj. Papom. Dakle, rekao bih da je tumačenje poprilično na mjestu.
Ne vidim kako su neki seksualni običaji u to doba relevantni za ovaj post. Recimo da je postojala restrikcija da nema seksa u petak. To bi smanjilo ukupnu razinu seksa koji se događa, no i dalje ne bi odpalilo super-Alfu ili dalo nesretnom Omegi ženu. ćinjenica jest da su se ljudi u to doba seksali, bez obzira na to ?to je crkva propisivala, i njihova seksualnost je slijedila biološke obrasce jednako kao i kod generacija prije i poslije. Kultura mora biti nevjerojatno snazna i restriktivna kako bi mogla ozbiljnije modificirati seksualne navike, a ćak i tada se opet u njoj mogu naši poznati uzorci ponašanja.
S ovim rečenim, napominjem da je prosječan Beta muškarac tada (seksualno) bio u boljem položaju nego danas. Imao je puno veću šansu imati lijepu, mladu ženu koja bi zadržala svoju figuru i brinula se za kućanstvo i djecu. Možda je tu bio rizik da mu raskalašeni kralj samo dođe i otme ženu jer mu se svidjela, ali ne možemo reči da se ista stvar ne događa i danas.
ćini li ti se kako ono o ćemu ste pisali ti i @Vuk postaje mainstream?
Rasprava na jednom od najpopularnijih internetskih foruma u HR, izgleda necenzurirana i s relativno malo whiteknighting postova.
The Artist Formerly Known As “-“
?Ali, on me voli. Samo jos nije spoznao da me voli.?
Ili, u originalu: ?He loves me. He just doesn?t know it yet.?
Ovim gornjim rijecima bi se moglo sazeto opisati mentalno stanje zene iz ovog posta. A i ja sam cuo iste ove rijeci od mojih prijateljica kad bi im neki bad boys slomili srce.
Jedna od prvih lekcija Igre, a ovo je i Igniss spomenuo puno puta, je da muskarac nikada ne treba slusati sta zene govore kad ih se pita kakvog decka/partnera prizeljkuju, a ovaj savjet treba pojacati ? heh ? za dodatnih 100% ako je rijec o pretiloj zeni!, vec iskljucivo gledati kako se zene ponasaju, kakve muskarce biraju za partnere/ljubavnike itd. Jer, vecina zena ce reci neki drustveno prihvatljiv odgovor (zelim da on bude pametan, da je dobar itd.) ili ce opisati osobine muskarce koji im se vec dopada (dakle, atrakcija se podrazumijeva) ili im je neugodno reci ono sto ih doista napaljuje itd. Prema tome, iskljucivo treba gledati sta one rade.
Isti ovaj savjet bi trebale primjeniti i zene. Ako je neki muskarac takav da ima samo kratkotrajne veze i da ide od zene do zene, onda bi se zena trebala zapitai je li realno ocekivati da ce se skrasiti sa mnom? Ako i ona zeli samo kratku avanturu, OK, nema problema. Ali, ako zeli ozbiljnu vezu, je li zena u pitanju doista tako privlacna, pozeljna, lijepa, zenstvena i zamamna, da ce ga uspjeti promijeniti i zadrzati kod sebe?
Proslo ponasanje je jako dobar predskazivac buduceg ponasanja. Banke i kreditne kompanije gledaju proslo financijsko ponasanje potencijalne musterije, prije nego mu daju novu kredintnu karticu ili hipotekarni kredit. Zasto? Zato jer se empirijski pokazalo da je proslo ponasanje jako dobro predvidilo da li ce ta musterija vracati taj kredit ili otplacivati dug na kartici.
Onda bi bilo jako pametno i muskarcima i zenema pogeldati kakvo ponasanje su njihovi potencijalni izabranici imali u proslosti, i koliko je (malo) vjerojatno da ce buducnost donijeti nesto bitno drugacije. Na taj nacin, uz upotrebu samo malo zdrave logike, moguce je sacuvati srce ili izbjeci razvod (uzrocna veza izmedju zeninoh broja N i povecane stope razvoda ? vec smo priclai o ovome) ili, kao u ovom postu, sacuvati glavu na ramenima.
@Igniss
Hvala ti ovaj link sto si ga tweetao:
7 razloga zasto bi trebao detajti stariju zenu
Odavno se nisam ovako dobro nasmijao niti vidio ovako jakog hrcka.
Idemo se malo poigrati sa hrckom:
– Autorica, kao zena od preko 35, se nikada nije osjecala tako pozeljnom kao sto je to upravo sada slucaj.
OK, nema problema da joj povjerujem. Ali, koliko tih muskaraca trazi samo kratkorocnu avanturu, a koliko njih ju zeli ozeniti ili imati dugorocnu, monogamnu vezu? (Klasicna zenska greska u rasudjivanju ? cesto se može vidjeti kod zena u kasnim 30-im i ranim 40-im godinama koje se razvedu od prvog muža jer misle da mogu naci boljeg muskarca. Pa ih onda zivot grubo i bolno otrijezni.)
I jesu li ti muskarci jednako tako pozeljni na trzistu kao sto je to bio slucaj sa muskarcima koji su joj su udvarali dok je imala 25 godina?
– ?Starija zena je izbirljivija nego mlada djevojka i gleda na zivot drugacije.?
Ali, samo dvije recenice kasnije u istom paragrafu pise, ?mozda sada nema onako rigidnu listu kriterija kao sto ju ima mladja djevojka.?
OK, hrcak, odluci se je li vise ili manje izbirljiva, i drzi se price.
– ?Ne treba te, vec te zeli.?
OK, ako je doista tako, zasto smo onda suoceni sa plimom clanaka o tome ?gdje su nestali svi dobri muskarci? i ?zasto trebas dejtati starije zene?
– Retoricko pitanje #1: Koliko je autorica stara?
Da, ona sama u clanku navodi da ima preko 35. Ali, koliko je doista stara? 36? Ili malo vise? Heh. (Odgovor je u PS-u.)
– Retoricko pitanje #2: Kako to da mlade djevojke ne moraju pisati clanke u kojima ce muskarce bilo koje dobi pokusati nagovoriti da ih dejtaju?
Mozda zato jer velika vecina muskaraca zeli mlade djevojke? (Koliko njih je sposobno dobiti te mlade djevojke, to je druga prica.)
Ili sam ja mizoginik pa pitam nepristojne stvari.
Ovaj clanak me je podsjetio na ovu zgodnu igricu:
Hrcak i njegov tocak
Upute:
– klikom misa na zutu tocku u kotacu, hrcak ce trcati po tocku
– klikom misa bilo gdje drugdje cete nahraniti hrcka
– ako mu ne obracate paznju, hrcak ce zaspati
PS
Ima 39-40 godina.
@The Artist
Ovaj link koji si naveo je vrlo interesantan.
Mislim da se i ljudi tj. muskarci u Hrvatskoj lagano osvjescuju o raznim nepravdama kojima su izlozeni. Ovdje prvenstveno mislim na strahote koje dozivljavaju tokom brakorazvodnih parnica npr. lazne optuzbe za zlostavljanje i nasilje, i tokom bitki za skrbnistvo nad djecom. Ima dovoljno takvih prica na internetu. Ono sto je interesantno za primjetiti je da se u zadnje vrijeme, 1-2 godine, clanci o diskriminiranim ocevima i muževima cija su prava negirana mogu naci i u mainstream hrvatskim novinama (Vecernji List itd.).
Ovdje je vazno naglasiti da ovo ne znaci da zene u Hrvatskoj nisu izlozene diskriminaciji u drustvu ili zlostavljanju na poslu (bilo obicni mobbing ili seksualno uznemiravanje).
Moj je stav da se protiv svake diskriminacije i zatiranja prava bilo kojeg pojedinca moramo boriti i ispraviti nepravdu. Jednako kao sto zelim istu zatvorsku kaznu i za legitiman slucaj obiteljskog nasilja npr. muž pretuce zenu, i za optuzbu za nasilje koju je zena lazno prijavila policiji tako da dobije sto bolju startnu poziciju za razvod.
U Americi je prica otisla daleko dalje nego u RH. Ovdje je velika vecina muskaraca svjesna kako izgledaju razvodi i tko tu profitira, od podjele imovine do skrbi nad djecom, jer su ili vec tako nesto osobno dozivjeli ili jer su vidjeli nekog muskarca (clan obitelji ili prijatelj) i kako je on prosao u tom procesu.
Osim toga, zivot u Americi je sve losiji bez obzira sta sluzbena propaganda govori pocevsi od godisnje stope inflacije do broja zaposlenih radnika i novootvorenih radnih mjesta. Naravno da je u USA bolje nego u Hrvatskoj jer je uvijek bolje u prijestolonici carstva nego u nekoj zabacenoj koloniji (namjerno sam napisao carstvo i kolonija, i bez ikakve sumnje sam posve u pravu), ali ovo vise nije niti blizu one Amerike blagostanja i sansi kakvom ju percipiraju ljudi sirom svijeta. A da ne govorim o tome koliko ovdje sistem sve vise i vise priteze sarafe: ove zadnje afere o CIA i NSA prisluskivanju je tek najnoviji zabijeni cavao u mrtvacki lijes istinske slobode, Deklaracije Nezavisnosti, originalnog americkog Ustava itd.
Stvar je u tome da su resursi sve tanji, a broj stanovnika raste. Dok je drustvo bilo bogato, onda je moglo sebi priustiti da vjeruje u ?feel-good? bajke.
Sada se stvari zaostravaju, ljudi se osvjescuju, ali se produbljuju i podjele medju ljudima; vec dugo godina zivim u USA, i nikada kao sada nisam vidio vece podjele i animozitet u drustvu po svim mogucim kriterijima: spol, rasa, religija, socio-ekonomska klasa itd..
Poanta je da ljudsko drutvo nije nepromjenjiva konstanta vec je podlozno promjenama i izlozeno utjecaju vanjkih sila (npr. dostupnost jeftina energije i drugih vaznih resursa itd.). Pa i sama Igra je nastala kao odgovor na nove musko-zenske odnose gdje sve one stare taktike nisu vise uopce palile. I nije uopce za cuditi da se u drustvu pocinje pricati o nekim novim temama kao u onom linku koji si naveo. A postoje i drugi drustveni fenomeni koji nemaju nikakve veze sa musko-zesnkim odnosima, a koji su se prilicito promijenili u zadnjih par godina npr. “bijela krivnja” u Americi.
Gdje idemoć U kojem smjeru? Doista ne znam.
Jedino sto znam je da je dobro imati otvorenim sva osjetila, a jos vise od toga imati otvoren um za nove spoznaje i ucenje novih saznanja. I onda ici prema nekom cilju koji je nama osobno vazan (?life, liberty and the pursuit of happiness?) ne gazeci pri tom po drugim ljudima i njihovim slobodama.
I, kad smo u prilici, uciniti da svijet bude malo bolji i što know even one life has breathed easier because you lived? (h/t R. W. Emerson).
Ne zato sto cemo tako dobiti naklonost lijepe djevojke vec zato sto je to ispravno za uciniti.
-Vuk
@TAFKA: svakako se možda malen broj ljudi budi, ali mislim da je to kao kap u moru. Ako pogleda? onu stranicu, to je isto većinom 1 na 1 rasprava – pardon, neargumentirano napadanje solidno izloženih argumenata muškog ?lana. U svim tim stranicama rasprave nitko jo? nije izvukao nekakav konkretan primjer patrijarhije osim toga da se žene na intervjuima za posao zna pitati o tome namjeravaju li uskoro imati djecu (ćudno kako onda muškarci čine većinu izgubljenih radnih mjesta u ovoj krizi).
U svakom slučaju, zanimljivo i vrijedno promatranja.
p.s. ja ne postam na forum.hr
@Vuk: upravo to, “je li realno očekivati nešto drukčije?” je kritično pitanje koje danas nitko ne postavlja,
Ova igra s hrčkom je fenomenalna! Umirem od smijeha 😀
Iako se potpuno slažem s ovim o USA, rekao bih da je gledati na Hrvatsku kao na koloniju SAD-a malo zavaravajuće. Uistinu SAD ima ogroman utjecaj u svijetu i mogao bi prisiliti večinu svijeta na svašta, pa tako i (pogotovo) Hrvatsku. Ali iz toga ne bi trebalo pomisliti da je tzv. “amerikanizacija” seksualnog tržišta nekakav virus koji dolazi iz SAD-a i čiri se. što više promatram svijet, to mi se više čini da direktno ovisi u razini ekonomskog razvoja, pa je posljedično najjači u anglosferi jer su se te zemlje prve razvile i postale lideri u toj vrsti seksualne degradacije. što misliš?
sad and funny
@Igniss
Tocno to: ćje li realno očekivati nešto drukčije?”
Jedna od največih lekcija koju sam naucio nakon sto sam uzeo Red Pill jest da su ljudi, u principu, predvidljivi i da se radi o sablonskom ponasanju. Iako su blogovi o Igri namijenjezini muskarcima i savjetima kako da povecaju uspjeh kod djevojaka, pa stoga nuzno promatramo i analiziramo zensko ponasanje, ne sumnjam da bi se slicna analiza mogla primjeniti i na muskarce samo sto to nije podrucje naseg interesa.
Naravno, ljudsko ponasanje nije nepromjenjiva konstanta koja je sudbinski odredjena u jednom jedinom pravcu sve do smrti, te je moguce promijeniti ponasanje npr. u pogledu romanticnih veza (kratke vs duge).
Ali, moje anegdotalno iskustvo mi kazuje da se te promjene od 180 stupnjeva ne desavaju preko noci vec kroz duze vremensko razdoblje. A vrlo cesto su popracene i katalizatorom koji covjeka potakne na korigiranje dotadasnjeg kursa. Recimo kod zena u New Yorku sam primjetio da je taj katalizator spoj dva faktora: priblizavanje Zidu koje se vise ne može ignorirati i ona zadnja kap koja im je prelila casu (npr. neki bad boy, tko zna koji po broju, im je opet slomio srce ili ih je ostavio na cjedilu kad im je trebala pomoc ili nesto slicno) i onda dolazi taj zaokret u dotadasnjem kursu.
@Igniss
USA i Hrvatska
Ovdje se radi o dva pojma koja moramo razluciti:
a) musko-zenski odnosi (trziste, Igra, problemi u brakorazvodnim parnicama, sve ono o cemu pricamo na blogu) kao jedan uzi aspekt drustva u cjelini, te
b) drzava i cjelokupno drustvo u svim svojim aspektima (ekonomski, politicki, vojni, financijski, kulturni).
Apsolutno se slazem s tobom da je ćamerikanizacija? trzista odredjene zemlje posljedicno povezana sa stupnjem ekonomskog razvoja domicilnog drustva. To sto ovaj pojam nazivamo ćamerikanizacijom? je zbog toga sto je USA najbogatija i najutjecanija drzava Zapada i odatle je sve to krenulo. Naravno, u Hrvatsku ili u Svedsku ili u Englesku se nije iskrcala divizija marinaca i onda oruzjem naredila zenama da se ponasaju tako kako se ponasaju: cure rade onako kako im srce (i jos ponesto) zeli, bez da slijede imperijalni diktat iz Amerike.
S druge strane, u sirem smislu drustva, unutarnjeg uredjenja pojedinacnih drzava te hijerarhijskog poretka drzava u svijetu i dalje ostajem kod tvrdnji da je Amerika postala imperija na zalost cijelog svijeta, ali i samih Amerikanca (onih malih, obicnih ljudi); da je Hrvatska americka kolonija sto, u principu, i nije lose jer ona iz toga izvlaci neku korist; te da i u USA i u svijetu sve vise i vise vazi pravilo ?might makes right? (?tko jaci, taj kvaci?) sto vodi u sve vece bezakonje, tenzije i (ratne) sukobe.
Jos je dobro za primjetiti da postoji povratna uzrocno-posljedicna veza izmedju ova dva pojma: musko-zenski odnosi utjecu na cjelokupno drustvo i obratno.
Na primjer, socijalne beneficije (?social safety net?) u ljudskom drustvu postoje tek zadnje 124 godine (Bismarck i Prusija 1889.-e). Inicijalno su ovi programi bili zamisljeni da pomognu onima koji su prestari ili prebolesni (invalidi) da se svojim radom skrbe sami za sebe, sto je za svaku pohvalu. Ali, od tada su ovi programi toliko narasli da sada postoje dve, tri, pa cak i cetiri generacije obitelji koje zive samo od socijalne pomoci (ovo je klasicna prica iz geta New Yorka). Isto kao sto zene sada imaju toliko drustvene pomoci i beneficija da mogu bez problema biti samohrane majke. Naravno, to onda utjece na njihov izbor muskaraca s kojima zele biti/spavati/itd. Ukratko: ako vlada i drustvo daju ?Beta bux,? onda je racionalan izbor ici u lov na ?Alpha fucks.?
S druge strane, ako se analiziraju obrasci glasanja u americkim izborima, izmedju ostaloga može se vidjeti da single zene vecinom glasaju za Demokrate (citaj: veci porezi i vece drustvene beneficije), a udate zene vecinom za Republikance (citaj: manji porezi pa obiteljima ostaje vise novca u vlastitim dzepovima). Na ovaj nacin musko-zensko trziste utjece na drustvo u cjelini.
Ovo je drustvo u kojem je ove godine zene mladje od 30 godina su u 2012. rodile 50% djece izvan braka, gdje je prisutan strahovit tehnoloski napredak , ali i sve vece i vece iskoristavanja ogranicenih fizickih resursa, gdje su podjele unutar drustva sve dublje, te je onda, barem meni, tesko predvidjeti u kojem smjeru ce se drustvo dalje razvijati.
No, kad se sjetim da sam u srijedu bio na veceri sa dobrim drustvom u jednom zgodnom talijanskom restoranu, i gdje sam cuo pricu o samohranoj majci koja sa ponosom govori o svojoj mladoj kcerci koja voli plesati oko sipke, onda ne sumnjam da ces i dalje imati puno citalaca bloga i kupaca knjige, dokle god te ovakav rad bude privlacio. (volio bih da sam ovu pricu izmislio).
@Igniss
Ovo s plain-Jane teenagerom koji je s komadima je već stara fora – ispalo je kako je tip navodno gay, barem to misle cure s fotke 🙂
Naravno, može biti kako je on “gay” jednako ko što je Hugo S. “feminist”, tj. predstavlja se tako kako bi iskoristio momentum u svoju korist.
@Vuk
Iznenadilo me što je rasprava otvorena i još uvijek nezabranjezina. Vidi što se dogodilo ranije u pokušaju rasprave o hipergamiji.
Anyway, The Cathedral steče omču u svojim propagandnim kanalima 🙂
[http://www.businessweek.com/articles/2013-08-22/why-huffington-post-com ments-should-stay-anonymous]According to statements made by Huffington Post founder Arianna Huffington in Boston on Wednesday, the site plans to end anonymous comments next month…
Huffington said she has decided there are too many ?trolls? using the site who hide behind anonymity to make violent or offensive comments, and that she believes people should ?stand up for what they say.?[/url]
Tko je toliko lud da izgubi posao, stan i/ili bude izložen maltretiranju radi drugačijeg mišljenja…
evo jedna šta je nije niko odradio kvalitetno pa kuka… treba njoj [http://hot.net.hr/sexy/seks-na-eks/nevjerojatno-kako-ih-je-uspio-nagovori ti-na-seks]jedan[/url] ovakav! 😀
ovakav
jebem ti blog.hr
@igniss : Opsesivnost u vezi ili ne? – S jedne strane ima alfa tipova (kretenska igra, zatvorsko izdanje) koji su opsesivni kreteni i to je privlavno zbog dominacije, tj. dominatne ljubomore.. – S druge strane indiferencija također donosi plus poene..
@The Artist
1) Nije ni cudo da je ona rasprava o hipergamiji na koju si stavi link zavrsila moderatorskim zatvaranjem teme kad uzmes u obzir koliko mangina, bijelih vitezova i korisnih idiota ima svuda oko nas.
2) Ne cudi me da je ta ideja o zabrani anonimnih komentatora dosla od Huffington Posta jer Arianna Huffington (AH) jos nije nasla Big Brother/Daddy government inicijativu kojoj nije htjela ljubiti skute. (U tocki 3 cu ovu tezu detaljnije pojasniti.)
Ovdje cu ukazati na cinjezinice da je AH bila liberalni demokrat u 1980-im godinama, da bi se preobrazila u konzervativnog komentatora i medijsku licnost u srednjim 1990-im godinama, te da bi se krajem 1990-ih opet vratila liberalnim politickim uvjerenjima.
A onda cu zlobno, ali i istinito, povuci korelaciju kako njezina politicka vrludanja jako dobro koreliraju sa njezinim dolaskom u New York, koji je izrazito liberalna sredina, osobito medijska scena, pocetkom 1980-ih, kako se njezin muž 1992. u Californiji kandidirao i dobio izbor za americki Kongres, te kako se kako se njihov brak raspao 1997. nakon sto je on objavio da je biseksualan.
Na kraju cu jos zlobnije reci kako ovaj osobni slucaj AH i onaj primjer iz prijasnjeg komentara o zenama u USA koje glasaju za demokrate ako su single, a za republikance ako su udane, puno toga govore, a malo toga lijepoga, o postojanosti zenskih politickih uvjerenja. Stovise, duboko vjerujem da je moguce napraviti znanstvenu studiju koja bi empirijski dokazala da u Americi treba opozvati 19. amandman americkog Ustava (to je onaj amandman koji je 1920. zenama dao zakosnko pravo glasanja na izborima) jer zenski glasovi vode prema neobuzdanom i neodrzivom bujanju mreze socijalnih davanja
3) Huffington post nije prvi koji je dosao na ideju o zabrani anonimnog komentiranja. U drzavi New York takav prijedog je dosao od strane republikanca s ciljem da se ?cyber-nasilnike natjera da pokazu svoj pravi identitet ili da se njihovi komentari maknu.? Na federalnom nivou takav prijedlog je dosao od demokrata.
Anonimni govor postoji upravi zato da zastiti nepopularne pojedince i njihove ideje od osvetnicke ruke netolerantnog drustva. Pa kad pisem u komentarima o tome da sistem ovdje sve vise i vise priteze sarafe, onda namjerno koristim takve rijeci.
Nista novoga u Americi: dvije politicke stranke, ali jedna politika. Jedan Establishment.
Svaki zakon koji predlozi bilo koji politicar, demokrat ili republikanac, svejedno, ima jedno od obrazlozenja:
– veci porezi za socijalna davanja: ?ovo je za nasu djecu jer nasa djeca su buducnost nase zemlje i zasluzuju sve resurse da bi se uspjesno natjecali u inovativnoj ekonomiji buducnosti 21. stoljeca?
– veci budzet za troslovne agencije (CIA, FBI, DHS, NSA?): ?ovo ce povecati sigurnost naseg drustva i omoguciti jos ucinkovitiju borbu protiv terorizma?
– veci budzet za vojsku: ?time cemo uspjesnije braniti nasu slobodu sirem svijeta?
Ako onda slucajno ukazes na gruba krsenja Ustava i Ustavom zajamcenih sloboda, ako slucajno citiras Benjamina Franklina (?Those who would give up essential Liberty, to purchase a little temporary Safety, deserve neither Liberty nor Safety?) ili Georgea Washingtona (čno foreign entanglements?), ako ukazes na to kako politicari ili njihovi bracni drugovi profitiraju u milionima dolara na osnovu politickih prijedloga koje pokusavaju proturiti kroz Kongres ili Senat, onda dobijes optuzbe da ne volis ovu zemlju, da joj ne zelis dobro itd.
Nista novoga sto vec nije vidjeno u puno drzava u puno razlicitih vremena.
History does not repeat, but it sure fucking rhymes.
@The Artist
Ovo je blog o Igri, pa cu na jos dodati ovo:
Ako se ikada nadjes u nekom finom, upper middle class (citaj: izrazito liberalnom) drustvu u Manhattanu i zelis biti ?the devil?s advocate,? onda samo naglas reci da se 19. amandman treba opozvati.
Nakon sto se stisa pocetna paljba povika ?mizoginik? itd.., onda im kazes kako je jako interesantno da su prvo krenuli sa ad hominem napadima sto izvrsno ilustrira kako su emocije, a ne razum i logika, ono sto odredjuje njihove akcije.
Onda im pokazes nekoliko statistika (jer u ovakve zapaljive polemike ne ides bez teskog orudja: podaci, statistike itd.), i pokazes koliko je velik americki dug, koliko toga otpada na ratove i vojsku (sto su klasicne republikanske stvari), a koliko toga (daleko, daleko vise) na socijalna davanja (medicare, medicaid, social security ? sto su klasicne demokratske stvari) koje realna americka ekonomija, koliko god bogata bila, jednostavno ne može isplatiti.
Retoricko pitanje: da li ovakav ostar stav smanjuje ili povecava sanse intimnog druzenja kasnije te iste noci? Kako Roissy kaze: ?Tingles are born in defensive crouch.? Amen to that.
Onda malo ublazis retoriku rijecima da si zelio ukazati na to kako su dobre namjere ? skrb za stare, nemocne, siromasne itd. ? jako plemenite, ali mogu odvesti cijelo drustvo u bankrot pa ce onda svima u drustvu biti lose, te kako je mudro promisliti i voditi se logikom prije glasanja itd.
I onda kazes da bi ipak zenama dozvolio glasanje, ali samo onim lijepima (kad vec igras bad boya, onda daj publici ono sto ocekuje).
I na kraju: a self-satisfied smirk on work well done.
American Constitution is my wingman. Heh.
@kazanova: dobro pitanje. Mislim da su oboje, ?to se stvaranja i održavanja privlačnosti tiče, dobre metode. I za jednu i za drugu postoje ekstremni primjeri lijepljenja žena za sebe. Ipak, mislim da je ljubomora lošiji izbor jednostavno zbog toga ?to zahtijeva veće ulaganje. Za ljubomoru, treba biti ljut, ispitivati, vikati i raditi dramu. Za indiferenciju ne treba ba? ništa. Osim toga, ljubomora ima veći potencijal odvesti ?ovjeka u neželjene situacije, poput tuđa i riskiranja ćivota zbog žena, prijava za obiteljsko nasilje i sl.
Indiferentan tip može biti dominantan na druge načine, ali ljubomoran tip ne može biti indiferentan na druge načine. No opet, tko voli nek izvoli.
@Vuk “Apsolutno se slazem s tobom da je ćamerikanizacija? trzista odredjene zemlje posljedicno povezana sa stupnjem ekonomskog razvoja domicilnog drustva.”
I ja se slažem s tim, ali zar tu nije bitna i komponenta kulturne razmjene? Po meni je ekonomski razvoj podloga, ali ideje su isto bitne, a mi u RH smo od SAD-a pobrali jako puno toga što nam zapravo nije trebalo (preko glazbe, filmova, TV serija, knjiga…). Socijalna anomija, kao posljedica rata je samo ubrzala taj proces.
Zato danas imamo situaciju da hrvatice ponašanje one ćetiri koze iz “Sex and the City” smatraju nečim normalnim i poželjnim.
@Vuk
Lijep pokušaj 🙂
Pali u slučaju da to izgovara G.Clooney, C.Eastwood ili J.Depp. Obični ljudi će samo razbjesniti nazočne. Tim više što nikakvo logičko uvjeravanje ne pali u slučaju meocija ili “stvari koje si znaju” (čitaj: “politički korektnoj” propagand propagandi).
@Zoni
Može biti da je vazna i kultura. Imam vrlo malo osobnog iskustva sa drustvima izvan Zapada, a i to malo sto imam se bazira na ljudima (djevojkama) koje su dosle u Ameriku.
One su potekle iz raznih kultura, ali su sve bile iz dobrostojecih krugova, i kod njih je Igra i sve ovo o cemu Igniss pise u principu bilo uspjesno. S tim da neko prvo vrijeme uspjeva blaza Igra, ali sto vise vremena provedu u Americi, time sve vise postaju kao rodjene Amerikanke i zahtjevaju ostriju Igru.
Bilo bi interesantno vidjeti jednu ozbiljnu studiju koja bi uzela u obzir i nivo ekonomskog razvoja i kulturu i jos dosta drugih varijabli.
@The Artist
Hvala!
Sve ovo sto slijedi je bazirano na mojem anegdotalnom iskustvu. YMMV.
Ovakav pokusaj ima sanse uspjeti u stvarnosti, ali je za uspjeh jako vazna kalibracija cjelokupne atmosfere, kalibracija interakcije sa djevojkom, te osobni stil komunikacije.
a) Atmosfera
Ako je ozbiljna atmosfera u drustvu i ako se raspravlja o teskim temama (politika, novci, izbori, religija, osjetljive drustvene teme), onda to bas i nisu okolnosti koje ce dovesti do uspjesnog zavodjenja – za to je potrebna leprsavost i neopterecenost.
U ovako teskoj, gotovo komornoj, atmosferi ovaj pokusaj ce dovesti do otvorene polemike gdje, u najboljem slucaju, možes argumentima i diskusijom poraziti oponenta, ali tu ce onda prica i zavrsiti.
Stoga je najbolje ili pokusati promijeniti atmosferu drustva ili izolirati svoju metu i nastaviti konverzaciju u dvoje.
b) Ako je atmosfera leprsava i neobavezna, te ako se kontraverzne teme i spominju, to onda ipak nije cvrsta polemika sukobljenih ideoloskih misljenja, i tada ovaj pristup ima sanse za uspjeh.
Ali, u jednom trenutku konverzacije se tocno osjeti da imas izbor: nastaviti sugovornicu tuci cvrstima argumentima, brojkama i statistikama ili malo omeksati pricu i okrenuti ju; muskarac u tom trenutku mora izabrati sta mu je draze: pobjeda u raspravi ili nesto vise od toga.
Nastavak argumentirana rasprave ce, vjerojatno, dovesti do toga da ces sugovornicu poraziti u polemici, ali ces izvisiti za bilo sta drugo.
Ali, ako je sa par kontroverznih tvrdnji zaintrigiriras i pokazes da se neces pokolebati u svojim uvjerenjima, a onda malo ublazis retoriku (?creating comfort?), pa onda opet krenes po starom? to je klasicni push-pull. I to ima dobre sanse za uspjeti. Tim vise sto djevojke one starosne dobi koja je nama interesantna, svoja uvjerenja baziraju ponekad na stvarno dobro promisljenom politickom stavu, ali, puno cesce od toga, imaju onakav stav koji je popularan u drustvu u kojem se krecu. A u polemici sa takvom djevojkom, onaj tko ima jaci ?frame? taj pobjedjuje (a taj jaci ?frame? mora imati muskarac).
c) Mozda najvaznije od svega je da muskarac ovome pristupi sa stavom da mu krajnji ishod nije vazan (?outcome independence?). Naravno da bi bilo lijepo imati uspjeh kod djevojke (dobiti broj telefona ili poljubac ili nesto vise), ali sta god da se (ne) desi, to nece utjecati na njegovo samopouzdanje jer on zna koliko puno vrijedi i da ce uvijek imati uspjeha kod suprotnog spola. Upravo zbog ovakvog stava on pristupa svijetu nonsalantno, bez ikakve brige ili sumnje u sebe.
Kad muskarac ima takvo stanje svijesti onda polemici nece pristupiti sa mrtvo ozbiljnim stavom. Jer taj stav ce pomoci da dobije polemiku, ali je lako moguce da ce drustvo (i zene u njemu) takvog covjeka percipirati kao ćkill joy?-a, dodadnjakovica koji smara i tlaci preko svake mjere.
Upravo suprotno, on ce polemici pristupiti ?with a smirk and a twinkle in his eyes.? Nesto kao kad gledas Carya Granta ili, jos bolje, Clarka Gablea: a charming, mischievous rogue.
Ako se ova tri elementa poklope (atmosfera u drustvu, kalibracija interakcije sa djevojkom, i ispravni unutarnji stav) onda ovakav pokusaj imas dobre sanse za uspjeh ne obzira sto se radi o obicnom covjeku a ne o Clooneyu.
@Vuk
Ni Don Draper se vjerojatno ne bi usudio. Bolje primijeniti A&A (P&P), ako ne upali uvijek je tu rezervni scenarij “nije bilo ozbiljno”, plausible deniability. A druga strana ne želi ispasti mrgud koji se ne snalazi u ćaljivim društvenim situacijama.
Iz mog iskustva logička uvjeravanja ili statistika ne prolazi. Pronađe se jedan navodni slučaj koji je drugačiji (NAWALT) ili sve se shvati preosobno. često bude suprotstavljanje čisto da se “pobijedi protivnika”, da se proturječi muškarcu.
Ako i pobijedi? argumentacijom ili istinom, opet si izgubio.
Ali sve je moguće, ima ljudi koji mogu skočiti s visokog mosta u 2 metra vode i sve bude super, dok se ostali strgaju.
Iz medija…
Beta (omega?)-orbiteri dobivaju novi teret:
‘Dijelit’ će jednu ženu i u dobru i u zlu! – Dvojac iz Kenije tvrdi da će jednako pomagati budućoj supruzi te brinuti o djeci koju rodi u braku
Pljuje po “opresiji” u USA, ali joj je u Bosni sve OK:
Amerikanka ‘šokirana’: Bosanci piju kavu i pet sati ‘u komadu’
Niju ju briga za jad i besperspektivnost u zemlji iz koje žele otiči svi koji mogu. Valjda stanovnike BiH vidi kao nekakve statiste, ne kao “prava” ljudska bića sa željama i problemima. Oni su tu samo kako bi ona imala egzotično iskustvo.
Nevjerojatno. Konzumerizam u iskrivljenoj varijanti.
Establishment pokušava eliminaciju privatnosti i potpunu kontrolu progurati kao “poboljšanje”.
Zabranom anonimnih komentara spašava se komentiranje uopće
Mislim kako će sve što Mr.Wolf opisuje postati naša stvarnost kroz 5-10 godina.
http://www.glamur.ba/slatke-stvari-koje-muskarci-rade-a-koje-zene-potajno- mrze/