– čitatelj T.
Stvarno, zašto ne?
Razmislimo malo o situaciji ljudi na području Hrvatske, SAD-a, Engleske, Australije i ostatka razvijenog i/ili amerikaniziranog svijeta. Bez pretjeranog uljepšavanja, ljudi su sofisticirane životinje. Ne samo to, ljudi danas žive u okolini koja ih potiče na povratak životinjskim korjenima. Brak i monogamija (ne serijska monogamija, već prava monogamija) su mrtvi i pokopani. Kvalitetno ostvariti čak i običnu vezu, koliko god ona bila nestalna, postaje sve manje vjerojatno velikoj večini ljudi.
Zašto se onda svi jednostavno ne je*u s kim god stignu? čemu se truditi, zar ne bi bilo bolje jednostavno se prepustiti ovoma valu i neobavezno se seksati do smrti?
Odgovor na ovo pitanje toliko je jednostavan da stane u samo jednu pišljivu rečenicu: “hajde se onda ti idi je**ti uokolo.”
…
…
Vrati se sutra i reci mi s koliko ljudi si ostvario seksualni odnos.
…
…
…
…
Dobrodošao natrag. S koliko si se je**o? 30?
…
10?
…
5?
…
Barem 3?
…
… ok … valjda bar jednom?
…
0?
…
… pa, sranje.
Večina ljudi se ne je** uokolo iz jednostavnog razloga što nema mogućnost je**ati se uokolo.
Nitko od nas nije rođen takav da mu se svi ljudi sviđaju podjednako u bilo kojem smislu, a pogotovo seksualnom. Meni se, recimo, sviđaju odnos struka i kukova 0.7, BMI 20, male ali čvrste i uspravne grudi, te simetrične crte lica s velikim očima. Također volim dugu kosu, ugodan miris, odjeću koja pristaje figuri i zategnutu i glatku kožu. Stavi pred mene deset žena s vrlo različitim navedenim osobinama i mogu ti garantirati da će mi neke biti znatno draže od drugih, do te mjere da ću ih naprosto ignorirati u korist onih koje mi se najviše sviđaju.
Vrijedi i obrnuto: recimo da neka žena voli visinu, mišiće, simetrične crte lica sa širokom bradom i velik penis. Također joj se uz to sviđa skupa odjeća i samopouzdanje. Stavi me u red od deset muškaraca i daj joj da bira; mogu garantirati da moje ćanse neće biti ravno 10%. Biti će ili znatno veće ili znatno manje, ovisno o tome koliko sam joj ugodan kao seksualni partner. Mnogi muškarci u redu će izvisiti jer će žena pridati puno više pozornosti drugima. Identični procesi vrijede i za homoseksualce. Nema bijega od zakona seksualnog tržišta.
U bilo kojem stvarnom sustavu, distribucija seksualnih preferencija nikada neće biti savršeno slučajna. Uvijek će netko biti barem malo poželjniji za seks nego drugi. To je odgovor na pitanje “zašto se onda svi ne je**”. Jednostavno rečeno, ne mogu. To im nije u dosegu. Nije važno koliko to žele – jednostavno im je nemoguće to raditi. Neki se moraju jako puno truditi, a neki se ne moraju truditi uopće.
Ovo sve vrijedi podjednako za oba spola, no stvari postaju još gore za masovnu je**činu kada uzmemo u obzir da su žene puno probirljivije od muškaraca. Velika večina žena, čak onih koje nisu lijepe i mlade, može lako pronađi nekoga za neobavezni seks, ili čak više njih. No to isto ne mogu svi muškarci – dapače, ne može ih ni pola, pa čak ni trečina! Tek jedan mali dio muškaraca će ikada iskusiti seks bez obveza u bilo kojem obliku (prijateljstvo s povlasticama, avantura, seks na jednu no?, swinging), a kamoli ga redovito prakticirati.
Poput vodopada, iz ovog temelja se prelijevaju svi sljedeči zakoni seksualnog tržišta. Izvor slike: Wikipedia
što da onda rade oni ljudi koji nisu u mogućnosti živjeti život prepun “družkanja”? Naravno da se neće predati. Umjesto toga, ponudit će potencijalnim partnerima ili partnericama nešto za kompenzaciju. Recimo, mogu ponuditi monogamiju. Ako je nekome pronalazak partnera za neobaveznu je**činu pretežak ili nedovoljno isplativ, možda će odabrati upražnjavati seks sa samo jednom osobom u zamjenu za stabilnost koju donosi monogamija.
Evo još jednog faktora na štetu neobaveznog seksa: sve ovo napisano do sada pretpostavlja da baš svi a priori žele samo što više neobaveznog seksa, samo ne mogu doki do toga pa se zadovoljavaju “slabijom opcijom”. Stvarnost nije ni blizu takvog stanja. Seks je kroz evoluciju nastao kao instrument razmnožavanja, ne obrnuto.
Neobavezni seks nosi mnoge užitke koji ga čine privlačnim, no zbog te pravilnosti nikada neće postati sam sebi cilj osim ako se njegovo upražnjavanje savršeno ne poklopi s maksimalnom ćansom razmnožavanja i time ga učini strategijom koja dugoročno donosi najviše potomstva. Buduči da se to do sada nije dogodilo, masovna je**čina ostala je zaglavljena na razini poželjnosti, no vrlo daleko od optimalnosti. Ako se s njom pretjera, samu sebe će početi pomalo eliminirati iz prirode (i.e. djeca za koju se nema tko stabilno brinuti će masovno umirati) sve dok se ne vrati natrag na održivu granicu. Isto naravno vrijedi i za monogamiju, inače bi do sada potpuno prodrla i eliminirala sve ostale vrste seksualnog ponašanja, a jasno je da nije. No bilo kako bilo, vidimo da u stvarnom svijetu neobavezni seks ne samo da nije dostupan svima, već nije ni cilj svima.
Iz te dvostruke prepreke neobaveznom seksu – prvo zbog nesposobnosti pojedinih aktera, a zatim zbog preferencija drugih, slijedi sljedeči razdor. Naime, oni ljudi koji preferiraju seks s obvezama (bila to serijska monogamija ili prava monogamija) – bilo to zato što to od početka žele, bilo zato što nemaju ćanse živjeti od “prijateljstava s povlasticama” pa im je ovo sljedeči najbolji kompromis, nalaze se u neobranom gro?ću. S osobom koja trenutno preferira družkanje ne mogu biti u monogamnom odnosu jer ako se netko od njih neobavezno seksa, onda to s nekim trečim to po samoj definiciji nije monogamija i oni opet ostaju na suhom. Dakle, oni koji (iz bilo kojeg razloga) žele monogamiju automatski osjećaju averziju prema vezivanju za partnere koji je neće ispunjavati.
Onda iz tog sukoba preferencija dolazi sljedeća točka: oni koji su ikada provodili družkanje možda nisu prikladni za monogamiju. Navike teško umiru, i za osobu koja se prije družkala i sada napokon odlučila za monogamiju onaj monogamni partner nikada ne može biti siguran da to neće i opet raditi. Taj element prošlosti čini dodatni jaz između prijelaza iz jedne kategorije u drugu. Ne samo da gospodinu ili gospođici koji se želi seksati sa samo jednim partnerom treba osoba koja trenutno dijeli njihove želje, već im treba osoba koja je oduvijek dijelila njihove želje.
Kako na to reagiraju oni koji su bilo kada u životu upražnjavali seks bez obveza? Jasno im je da ne mogu samo tako priječi u kategoriju monogamije kada im god to padne na pamet. Buduči da znaju da će imati posljedice zbog toga, pokušavaju promijeniti način na koji drugi percipiraju njihov seksualni život: pokušavaju se ipak nekako distancirati od toga. To mogu napraviti na mnoge načine: recimo, isticanjem da su se drugi još više družkali, laganjem o svom broju, ili tvrdnjama da su sposobni za monogamiju unato? prošlosti. Istodobno, oni koji su od početka bili monogamni se reklamiraju tako što ističu da se nikada nisu družkali. To je kupus u kojemu je lako nastradati.
Sve ovo masovnoj je**čini daje lošu reputaciju. Ona postaje fenomen koji ljudi instinktivno skrivaju i/ili napadaju čisto kako bi si ostavili otvorene opcije. Strašno je malo ljudi na svijetu koji su i toliko privlačni/sposobni i toliko zaljubljeni u neobavezni seks da si ne bi barem ostavili otvorenu mogućnost prebacivanja u drugu kategoriju, što znači da će društvena osuda neobaveznog seksa uvijek postojati.
Zanimljivo koliko ogromnih pojava se može otkotrljati niz padinu zbog samo jedne sitnice, zar ne? Kao što smo vidjeli, ovaj problem je počeo zbog toga što skoro sve žene mogu imati družkanja koliko god žele, a muškarci ne mogu, te su iz toga nastale različite preferencije prema monogamiji i neobaveznom seksu, što je dovelo do koncepta skrivanja svojih preferencija kako bi se ostavile otvorene opcije. To je razlog zašto je ovaj konflikt između monogamije i neobaveznog seksa kod oba spola vječan i nepromjenjiv.
Tijekom svoje evolucije od stabala do pečine pa do kuća i nebodera, ljudska vrsta je došla do konzenzusa da je opća monogamija kao glavno jelo, uz neobavezni seks kao rijedak začin, najbolji kompromis između ovih sukobljenih strana. Danas je ta ravnoteža u opasnosti. Bez kulturnih normi i ekonomskih okolnosti koje održavaju monogamiju na tako visokoj razini koju je imala tijekom posljednjih 10 000 godina i više, naše seksualno trčište vraća se u prastari oblik gdje je neobavezni seks (uljepšan kao “veza” ili ne) ponovno dominantan oblik seksualnosti. Zbog gore opisanih pravila koja vladaju raspodjelom neobaveznog seksa, iz toga slijedi da će večina ljudi u takvom sustavu izvisiti puno češće nego u sustavu gdje vlada monogamija.
Stoga, jedini način da konflikt prestane je da žene podjednako raspodijele seks među muškarcima tako da svi dolaze do iste količine i kvalitete družkanja. Kada više ne bi nekima bilo komparativno lakše ili teče doki do neobaveznog seksa, automatski bi nestale i sve druge razlike koje slijede iz toga. Više nikome ne bi bilo važno tko se seksa s kim i zašto, i nestala bi svaka antipatija prema neobaveznom seksu.
To će se, naravno, dogoditi kada svinje polete.
Oznake: seksualno trčište, teorija seksualnog tržišta, seksualne preferencije, odabir partnera, prijateljstvo s povlasticama, seks, sociologija, racionalizacija, poligamija, poliginija, hipergamija
Islamski pogled na rasplet sexualnog trzista.. :
” Pred kraj dunjaluka, kada pomru vjernici, ostaće najgori ljudi koji će javno činiti zinaluk (blud) kao što to rade magarci. To je najavljeno u hadisu koji prenosi En-Nuvas, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “…pa će ostati najgori ljudi koji će javno činiti blud kao sto to čine magarci, i na(d) njima će nastupiti Sudnji dan.” (Muslim) “.
Bravo !
Ne govorim to često, čitam te poduže (cca godinu dana) po mome sudu = najbolji post do sada.
Točno “u sridu”.
Pih…. katastrofe će sigurno biti, ali ona će ući tiho i odvijat će se kroz par desetljeća. Svejedno, dobar opis.
Inače, što je toliko bludno u vezi magaraca? Ne mogu se ne nasmijati na taj dio, pogotovo znajuči da su upravo neke muslimanske zemlje (npr. Afganistan, Jemen, Saudijska Arabija) poznate po upražnjavanju bestijalnosti. Zna? onu izreku:
“Women are for children, boys are for sex, but goats are for ecstasy!”
@Pametno žensko: hvala puno 🙂 Sva sreća da wall of text nije odvratio ljude od čitanja poruke do kraja
“When men were men, and sheep were scared.”
Najbolji osvrt na seksualno trziste dosad.
Ono sto me muci je da vec dugo nisi napisao post o samoj igri.
Nemas vise inspiracije ili volje?
Kako, kako?
Idealan stav prema vezivanju, 01.02.2014.
Sexsurfing: kako koristiti Couchsurfing za upade, spojeve i seks, 18.01.2014.
Budi kreten na pravi način, 06.01.2014.
A to je da ne spominjemo Newsletter (svaki je kao jedan post o igri ili čak dva) i knjigu (koja je kao najmanje 50 postova) i proširenja nekih starih postova koja linkam na Twitteru….
test
S obzirom na tezu da su ljudi zivotinje, a ne j. Se ko zivotinje, razlog je poznat, a to je da se zivotinje pare po nagonu i radi ocuvanja vrste, a ljudi su razvili osjecaje, razum i granice.
Koliko god ,u onoj prostoriji u kojoj ces biti ti i jos 9 muskaraca, oni bili zgodni, dugih nogu, lijepih ruku, ociju i osmjeha, u mom se izboru nece nis promijeniti upravo zbog osjecaja, razuma i granica
@Simplica Slobodno izbaci razum iz zadnje rečenice. Ljudi nisu ni približno toliko racionalna bića koliko to volimo misliti. A granice su najčešće?će nešto dosta fleksibilno.
Također, neke životinje imaju (primitivne) osjećaje, kao što i ljudi imaju nagone tj. potrebu za seksom čija je osnova očuvanje vrste. Nemoj na stvari gledati tako crno-bijelo.
To ?to Simplica kaže je istina, ali nije apsolutna istina. Mislim da bi bilo preciznije reći da su ljudi sposobni za racionalnost.
@zoni, mislim da u 21. stoljeću više potreba za sexom ne dolazi zbog održavanja vrste, nego radi ugađanja sebi i partneru i mislim da je to vidljivije i jasnije definirano u “razvijenijim” kulturama
I nisam napisala da životinje nemaju osjećaje, imaju, vole svoje gazde, neki rodovi žive u zajednicama i imaju iste partnere i slično, ali nisu na stupnju da mogu upravljati osjećajima i odlučivati na temelju njih…
@igniss…o da, zaboravila sam na to 🙂 slažem se s opaskom 🙂
To mi daje dobru ideju za jedan budući post…. no o tom potom
Samo jedna primjedba, ćitao sam nedavno u jednom tekstu o “evolucijskoj ekonomiji” nešto o tome kako nije ba? sigurno da je sex nastao kao instrument razmnožavanja, nego je vrlo moguće da je spajanje te dvije dimenzije uslijedilo “naknadno” kao jedna od naprosto zgodnih mogućnosti, koja je onda evoluirala.
@Simplica Razumijem ?to ćeli? reći, no mi pričamo o različitim stvarima.
Ja ne pričam o onom: “ženi se sinek i produži obiteljsku liniju dok ti je još vrijeme, a ti se kćeri udaj i rodi unuke inače ćeš postati stara cura”. Takvi su se savjeti (i/ili naređenja) nekada doista mogli redovito ćuti. Pretpostavljam da ti pričaš o takvim životnim stavovima.
Ja s druge strane pričam o onom što leži u srči seksa, a to je nagon za produžetkom vrste, tj. nagon za stvaranjem potomaka. Ugoda koju osjećaš tijekom seksa je samo “nagrada” ili bolje rečeno mamac koji treba racionalni “dio” čovjeka navesti na to da u (ključnom) trenutku zaboravi na rizike i opasnosti seksa te se jednostavno prepusti instinktu i začne potomka. Neki od tih rizika i opasnosti su npr. spolno prenosive bolesti, potencijalne ozljede ili čak smrt (nekada davno) za muškarce te trudnoća za žene. To što su danas rizici i opasnosti seksa svedeni na minimum te ljudi spolno opće prvenstveno zbog užitka ne znači da nagon za razmnožavanjem više ne postoji. Recimo on se ispoljava i kroz čistu želju za imanjem djece koja je prisutna kod goleme večine ljudi.
Također, ljudi koji doista imaju sposobnost upravljanja svojim osjećajima (svi mi mislimo da imamo, ali istina je najčešće baš suprotna) su ekstremno rijetki. Zato ti ono “mogu upravljati osjećajima i odlučivati na temelju njih” jednostavno ne stoji (pretpostavljam da si uspoređivala životinje s ljudima).
@pauker Daj molim te potraži link, možda ga još uvijek imaš negdje. Ja sam guglao, ali nisam našao ništa takvo. Doduše, možda nisam bio dovoljno pedantan.
@zoni, jednostavno ne mogu prihvatiti i dalje tvoje objasnjenje jer u tom slucaju ljudi imaju nagon za ocuvanje vrste svega nekoliko puta, pod pretpostavkom da imaju 2 djece i da zena zatrudni iz 1., 2., puta, to je svega 4 puta nagona za ocuvanjem vrste u zivotu. Kao sto u startu rekoh, mozda da u onim uvijetima u kojima du smrtnosti djece velike ( nerazvijene zemlje), ali ako pricamo o nekom novom svijetu, onda ne vidim tu nikakvu poveznicu vise.
znam samo da u ćivotu postoji pravilo: “navika postane narav” tak je i u sexu
Sto kazes na ovog “muskarca novog doba”?
Panker gotičar čije i volontira kod radnica iz Kamenskog
Makar je konstrukcija “panker goticar” nespretna
Evo i nesto za one okrenute Dalrockovom tradicionalnijem stilu umjesto gothica 🙂
Samohrani očevi u medijskoj ofenzivi – Veličaju li mediji ulogu samohrane majke i zapostavljaju ulogu samohranih očeva
Iako je njen post u mnogim stvarima naivno pristran, ova Ružica Cigler je u jednoj stvari itekako u pravu: status ?rtve je vrlo privlačan. A kako žene (i zbog biologije i zbog kulture) čine višestruko bolje ?rtve od muškaraca, to znači da ovaj problem nikada neće biti riješen time da muškarci dokazuju da su u tom položaju i koliko im je loše. Uvijek će postojati veća ?rtva protiv koje neće imati ćanse. Isto se ogleda i u ovom odgovoru – nisu važne statistike i podaci, možemo u najboljem slušaju priznati da svi manipuliraju svima. Jako korisno, ne?
Svaku sreću spomenutoj udruzi Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo i Olivera ćanića, ali nemam gotovo nikakve nade da će uspjeti nešto postiči.
Jedna svijetla strana, koja vjerojatno ne vrijedi kod nas, ali možda ipak i vrijedi, je da u SAD-u onaj “in the shadow of the law” efekt nije toliko jak kao što se čini na prvi pogled: ova studija s uzorkom od 700 razvoda u državi Massachusetts došla je do podatka da očevi, u slučajevima kada stvarno zatraže puno skrbništvo umjesto da se predaju, uspiju i doki do njega u 29% slučajeva, a u 65% slučajeva se skrbništvo podijeli pola-pola. To upučuje na to da očevi ipak imaju dobru šansu ako se ne prepuste očaju zbog prethodne diskriminacije. Naravno, iz te pozitivne činjezinice dolazi i negativna – ako muškaraca ne zatraži puno skrbništvo, već pola-pola (htijuči biti “poštena”), gotovo je sigurno da neće dobiti pola-pola, već će potpuno izgubiti. Samo kada traži sve je rezultat u njegovu korist.
Naravno, ne znam je li tako u Hrvatskoj – iskreno sumnjam. A i čak i u ovoj studiji iz Amerike, ta činjezinica prezentirana je kao užasna diskriminacija prema ženama koju hitno treba suzbiti. Osim toga imamo i nezgodnu činjezinicu da drugi podaci iz SAD-a govore o tome da je tamo lako moguće prezentirati oca kao “emocionalnog zlostavljača” zato što se usudio optužiti majku da nije dovoljno dobra majka da dobije skrbništvo.
Svejedno, za ove koji su već zaglibili još ima nade, a dugoročno taj problem ne mogu riješiti oni, već samo neumoljivi zakoni seksualnog tržišta. Dotle ćemo svi poumirati od starosti, ali što ćeš.
@Simplica Pa nije nagon za očuvanjem vrste nešto ?to se aktivira u diskretnim trenucima (tih par puta koje ti navodi?). On je stalno prisutan od trenutka spolnog sazrijevanja. Naravno pod uvjetom da je pojedinac normalan pripadnik ljudske vrste. To ?to je neka žena rodila dvoje ili jedno dijete ne znači da je u njenom slušaju nagon za stvaranjem potomaka bio aktivan svega par puta. Također ne tvrdim da je nagon jednako izražen tijekom cijelog ćivota, on ima svoje oscilacije, no prisutan je cijelo vrijeme (uz iznimku pojedinih stanja fizičkih i psihičkih bolesti).
Recimo, to se vidi kad žene u tridesetima shvate da još uvijek nemaju stabilnog partnera ni vezu, žele djecu, a djece nema ni na vidiku.
Tada im pouzdani, predvidljivi i time automatski dosadni te dotada nevidljivi muškarci odjednom postaju zanimljivi (što se dogodi nakon par godina braka je druga priča).
Slikovito rečeno; nagon za očuvanjem vrste je jezgra torte zvane seks, a užitak je samo glazura. Istina, glazure znaju biti prekrasne i prava mala umjetnost, no i dalje su samo ukras.
@Igniss A možda se dogodi novi globalni rat koji će vratiti stanje na ono od prije 100-150 godina. Međutim problem je ?to i to treba preživjeti. 😀
Ova slika mi se ucinila kao prikladan komentar ne samo na ovaj post, nego i na proslotjednu seriju postova na Return of Kings o tradicionalnim muskim i zenskim ulogama u drustvu.
@The Artist
Good to see you again.
Novi post: Ako ti nije zabavno, nešto radi? pogrešno
@Vuk
Nisam bio zastvarno otisao. Samo sam bio vise citao sto drugi imaju za reci 😉
@Igniss
Cini li ti se kako novokomponovani gender quota push zapravo zenama donosi stres jer ih gura na pozicije za koje nisu spremne? Ili za koje osjecaju (ili im suradnici implicitno daju do znanja) kako nisu tome dorasle i nisu zasluzile, nego su tu “preko veze” i “po diktatu”?
Pa se radja osjecaj ugrozenosti i rpeosjetljivost na sve sto netko maze ili misli – jer onoga tko je siguran u sebe ne može se poljuljati niti mu osporiti zasluge i znanje.
Evo primjera: ‘No, I CAN’T write code myself,’ admits woman in charge of teaching our kids to code – ‘Jen from the IT crowd’ syndrome strikes
Doticna gospodja (ili gospodjica) je dosla na mjesto koja mladima (prvenstveno djevojcicama) treba, hm, zapravo nametnuti ideju o IT-ju i STEM-u kao podrucjima na koje trebaju ciljati.
Medjutim, vidis sto pise o njoj – nema pojma o programiranju koje promice, nego se bavi komunikacijama, PR-om. Koliko ce ljudi krivo shvatiti sto IT jest, misleci kako ima beskonacno puno mjesta za razne koodrinatore i promotore, a posao neka odradjuje netko drugi?
Sto s onima koje to stvarno zanima, ali su im postavljene umjetne prepreke (kvote, izostanak financiranja programa jer nisu u ciljanoj skupini)?
She completed her politics degree in 2010 and formerly worked as the PR chief for the Conservative think-tank founded by Iain Duncan-Smith, the Centre for Social Justice. The only other work experience she cites on her LinkedIn page is as a campaigner: director of the “Million Jobs” campaign, a “charity” that spontaneously emerged to support government-friendly business policies.
Bujanje birokracije kao na javnom, drzavnom i lokalnom nivou.
Jedini cilj koji ce se postici su kvote, da se poveca postotak “zena u STEM-u”. Ali sto ce biti za 10 godina, kad sustav to ne bude mogao odrzavati i krene masovno otpustanje administracije? Ili one shvate kako ih to uopce ne zanima ali eto nisu htjele talasati kad je isla inicijativa neka dodju?
Pogledao sam i onaj kontroverzni norveski dokumentarac “Brainwash”. Kad autor pita zene na raznim radnim mjestima zasto su izabrale bas to mjesto (medicina, vrtici, skolstvo), a ne tehniku ili neko drugo, dobije vrlo slican odgovor. Otprilike, u potpuno slobodnim i jednakim uvjetima kakvi vladaju u Norveskoj, kad im egzistencija nije ugrozena i možes slobodno birati, isle su za onim sto ih vise zanima.
Zato je tamo i dalje nazocna zapanjujuca koncentracija muskaraca u onome sto se definira kao “muski poslove” i zena u “zenskim poslovima”. Anyway, dostupan je slobodo na webu, pa možes napraviti kriticki osvrt. I zato zene iz Indije idu u inzenjerstvo, placeniji uredski poslao.
ćalosno je ?to se Brainwash smatra kontroverznim.
Na što je društvo spalo…