Ovo nije post o lezbijkama. Sorry.
Sa stajališta seksualnog tržišta (i, posljedično, poštovanja), žene najčešće promatraju svijet na ovaj način:
A) dobre djevojke
i
B) one tamo drolje / fufice / lake
Dokle god se može uvjeriti da je ona žena klase A, sve je u redu. Dokle god može drugima reči “da, ja sam dobra cura”, njezina duža je mirna i ne brine se oko svoje reputacije. Ali to nije sve: kako bi taj uvjet mogao biti ostvaren i kako bi navedena izjava imala zasluženi gravitas, također mora znati i gdje je točno granica između klase A i klase B. Ako nije poznata granica, onda neće moči reči drugu rečenicu koja za nju ima životnu važnost:
“Ja sam dobra djevojka, za razliku od onih drolja / fufica / lakih.”
aka
“Nisam kao sve druge.”
Možda vam ovo zvuči kao ruganje, ali ne mislim ništa loše ovom usporedbom. Iako je navedena rečenica često izvor epskih ispada racionalizacijskog hrčka, ona je istodobno i temelj civilizacije. Kako sad to? Pa vrlo jednostavno – žene se na seksualnom trčištu natječu mnogim obilježjima osim ljepote, a jedno od tih obilježja je i broj seksualnih partnera, odnosno potencijal njezine vjernosti.
Usmjereno na pravilan način, to natjecanje rezultira ženama koje su svjesne iznimne važnosti (i prestiža) svog broja, te se trude da on bude što manji, a najbolji način da on bude što manji je čuvati se za samo jednog muškarca s kojim će biti cijeli život (bilo u braku, bilo u de-facto bračnoj zajednici). Kako je istodobno bivanje sa samo jednim muškarcem ovisno o tome da to bude dobar muškarac koji je neće ostaviti zbog mlađe / ljepše koja mu se ponudila par godina poslije, to samo po sebi popravlja i njezine kriterije odabira.
Drugim riječima, taj urođeni način (“ja sam dobra djevojka / ne kao one tamo drolje”) na koji žene najčešće poimaju svijet je automatski stabilizator seksualnog tržišta. To je vrlo pozitivna stvar. Možda će jednom zbog feminizma svim muškarcima biti ispran mozak o važnosti broja partnera kod žene, no kod žena se to nikada neće dogoditi.
“Morate se prestati nazivati droljama i kurvama. To samo čini ok za muške da vas zovu isto tako.” – ideja osuđena na propast
Zbog tog nagona, odsutnost posramljivanja promiskuiteta kod žena ne znači da je neće biti sram ako je promiskuitetna. Najbolji primjer možemo vidjeti u slučaju ove “ponosne i seksualno emancipirane” kolumnistice koja je svom ginekologu lagala o svom broju seksualnih partnera. Htjela je s ponosom izgovoriti svoj broj, uistinu, kao za što se cijeli život zalagala, no kada je došao trenutak istine, njezin vlastiti jezik ju je zanijekao kao apostol Petar Isusa. U očaju da popravi stvar i dokaže kako broj seksualnih partnera* ipak nije bitan podatak o bilo kojoj ženi, napisala je opsežan članak na internetu o tome kako je ponosna na svoj broj i kako se nema čega sramiti, ali kako ga svejedno ne želi reči jer bi “to poslalo pogrešnu poruku”.
* = (ne zaboravite, broj je samo jaki indikator, ali nije nužno sam po sebi problem. žena s 0 partnera može imati još gore. opasnije i hrčkolikije stavove od neke s 4000, kako sam nedavno ilustrirao)
žene će uvijek željeti znati što spada u koju kategoriju kako bi mogle znati (ili racionalizirati) da spadaju u prvu grupu. To je razlog zašto su mizoginističke riječi mnogo češće među ženama nego među muškarcima, a pogotovo među najmlađim, najplodnijim i najpoželjnijim ženama, gdje vlada najoštrija konkurencija. Isto tako je to razlog zašto je danas među muškarcima veči tabu nazvati ženu droljom (tj. “nepoželjnom za išta osim neobaveznog seksa”) nego među ženama. Muškarci odricanje od tog pojma doživljavaju kao stvar prestiža, civilizacije i ponekad, u svojoj Beta zaluđenosti, pozitivnu seksualnu karakteristiku; žene, s druge strane, doživljavaju to kao nešto civilizirano, ali u konfliktu s njihovim biološkim ciljevima. Kvragu sve, stvarno bi htjela ne osuđivati, ali kako onda istaknuti da je ona drukčija, da ona sve što radi radi iz ljubavi, s nekim ciljem, kao znak oslobođenosti, a ne iz hira kao neke druge? I tako se ciklus nastavlja.
No, spomenuo sam racionalizaciju. Iako je spomenuti svjetonazor u osnovi pozitivan, lako može biti i zloupotrijebljen za stvaranje dimne zavjese. Recimo, razmotrimo ženu koja je imala 6 seksualnih partnera. Je li to previše? Ne zna. Sumnja. Spominju se dvostruki standardi, a možda se samo izmišlja. Možda je, a možda i nije. Je li limit 50, 30, 20, 10, 5, 1 ili *ouch* 0 partnera? Ne bi htjela zabrazditi preko ograde, u teren koji bi se mogao okarakterizirati kao “laka cura”. Kako iskoristiti slobodu, a ipak se držati podalje od minskog polja? Kako će znati gdje je granica? Na svu sreću, postoji nekoliko rješenja:
– Izgubila sam nevinost tek na faksu (naspram onih drolja koje su to napravile već u srednjoj)
– Nikada nisam ostavila muškarca (za razliku od onih ?traca koje su sa svojim kretenima odmah prekinule)
– Uvijek sam se seksala samo s dečkima s kojima sam bila u vezi (za razliku od one fufice koja se upustila u seks za jednu no?)
– Sama podižem dijete jer sam bila zarobljena u nesretnom braku (u suprotnosti s onim neodgovornim teen mamicama)
– Nisam nikada tražila dečka (za razliku od onih jadnih koje trče za svakim)
– Uvijek sam uživala u seksu (za razliku od onih koje daju muškarcima samo zbog pritiska društva)
Dokle god žena može reči za sebe da je ostvarila iti jedan od ovih uvjeta, može se bez problema uvjeriti da je ona baš ta – žena klase A, dobra cura koja nije kao “one tamo”.
Ironija svih ovih mogućnosti je da su sada žene ostavljene da same sebi postavljaju granice prihvatljivog seksualnog ponašanja, čime neminovno dolazi do opasnih pogrešaka. Naime, muškarci s opcijama rijetko bivaju zavarani dimnim zavjesama, a kako se budu čirile neke neugodne spoznaje o seksualnom trčištu, sve će manje biti zavarani i pouzdani Beta tipovi na koje su mnoge žene računale da jednoga dana “budu muški” i ožene ih kada siđu s Alfa vrtuljka. No čak i kada se to ne bi dogodilo, ovo pitanje je prvenstveno građanski rat među ženama, što garantira da će uvijek ostati aktualno.
Oznake: žene, broj, seksualno trčište, seksualne preferencije, mizoginija, racionalizacijski hrčak
hm, ili si nešto krivo napisa, ili nisi ba? tolko kritičan prema ženama kolko mi se dosad ćinilo :))
Ne, ne, ne, ne, NE! Kvragu! Ja sam ?ovinist! ćuje? li me?! ?-O-V-I-N-I-S-T! :O
I stand disappointed!
😀
jao, ovo će mnogo da se dopadne mom Milenku!
svrati do našeg bloga , pa nam kaži jel ti se sviđa.
pozdravček.
To mi ve? zadire u žensku solidarnost, nekako bi mi
bilo lakše komunicirati da je to što si napisao napisala
žena. Dobro, to je tvoje viđenje kako žena vidi ženu,
moram reči da si nažalost u pravu.
Nikada me nije zanimalo koliko je koja imala mužjaka,
vjerojatno nije našla pravog. Zašto brojiti, netko zapne na
prvom, e, da li je pogodila…, tko bi to mogao znati. Da sam
i mijenjala, ne znam koliko bih bila sretnija, da li su sretne
one koje su izmijenjale, sve ti se to svodi na isto (naravno)
kad se radi o normalnim muškima i ženskima,
Etiketiranje,; “fufica, drolja, laka žena”, vrlo je ružno kad
dolazi od žene ženi. Svatko ima svoj izbor, pravo na raspolaganje
svojim tijelom i dužom, što bi to onoj drugoj smetalo?
Dobra žena u braku može biti i ona koja je mijenjala, kao i
ona što se uhvatila na “prvu udicu”, sve ti je to relativno.
Eto, malo sam olakšala dužu, ne volim kad se loše govori
o ljudima, osobito o ženama, lipi pozdrav:)))
“Dobra žena u braku može biti i ona koja je mijenjala”
e ne može…
jer prilikom prvih problema ona će opet da mijenja
onda bolje da me odma preskoči
neka ide onom ko je prvi jeba, ili kuči svom ćači…
Ovakve vrste komparacija: ?Ja sam dobra djevojka jer sam spavala samo s muskarcima s kojima sam bila u vezi ili koje sam voljela, a ne kao ona tamo koja ima seks za jednu noc itd.? imaju nekoliko uloga u zenskom drustvu:
1) mogu doista sluziti kao neka vrsta korektiva zenskog ponasanja (u danasnje vrijeme ova komponenta je sve manje i manje vaznaš jer ?you go girl! grrrrrrrrl power!?)
2) kao ugadjanje vlastitom egu (jako vazno)
3) kao suptilna metoda ocrnjivanja i omalovazavanja suparnica u bilo kojem kontekstu: poslovnom (borba za unapredjenje na bolje radno mjesto), drustvenom (to determine who?s the queen bee) ili romanticnom (borba za istog muskarca).
4) kombinacija #2 i #3: bildanje vlastito ega i suptilno rusenje suparnice, a sve pod krinkom lazne ljubaznosti i sve u rukavicama. Npr. jedna zena kaze drugoj: ?Draga, odvest cu te kod mog frizera da te lijepo osisa pa da ti frizura super pristaje uz tvoj oblik lica,? ili tako nesto slicno. Naizgled jedna lijepa gesta prema prijateljici i nudjenje pomoci da poboljsa izgled, a zapravo uvijena tvrdnja da ova prva bolje izgleda, da se vise razumije u zenski izgled, da ova druga treba njezinu pomoc tj. da je inferiornija u komparaciji sa prvom itd.
Kod ove vrste zenskog usporedjivanja sa drugim zenama postoje dva problema:
a) zene ce za usporedbu uvijek uzeti onu drugu zenu koja je doista puno, necu reci ?losija? nego ćekstremnija? po bilo kojem kriteriju, a ne onu koja je manje ekstremna. (Ni muskarci nisu imuni na ovo jer je ovakva komparacija, pretpostavljam, urodjena ljudskom rodu.)
U nedostatku cvrstih pravila, granice prihvatljivog ponasanja se mijenaju i sve vise napuhavaju, pa to onda ispadne kao gradnja kuce na temeljima od zivog pijeska.
b) ako zene same sebe usporedjuju sa drugim zenama, to je u redu ako iz toga ne iscitavaju nista vise tj. ne smiju misliti da samo zato sto je Ana po vlastitom misljenju ?bolja? od Ivane da ce se s tim nuzno sloziti i bilo koji muskarac. Ovo je sjeme iz kojeg je naraslo tisuce noviniskih clanaka, deseci ?romanticnih? komedija, nekoliko knjiga, poneka karijera (Kate Bolick) i milioni boca popijenog pinot noira koji je ispijan uz zenske lamentacije: kako je mogao odabrati onu tamo neku, a ja sam puno bolja, imam bolju karijeru, ljepsa sam, vise sam svijeta proputovala itd.
Taj neki muskarac doista može misliti isto kao Ana, može se s tim ne sloziti i izabrati Ivanu, a puno puta se desi da pogleda obadvije i samo prodje dalje trazeci neku trecu jer niti Ana niti Ivana nisu dovoljno dobre. Ovaj proces muskog filtriranja i prosudjivanja je tim ostriji i kriteriji su tim visi sto su posljedice odluke sve vece. Drugim rijecima, kriteriji za odabir zene za kratku seksualnu vezu, ako za to postoji interes, su puno, puno nizi nego za odabir stabilne, monogamne veze, a kamoli braka.
Za muskarce je korisno znati da ovako nesto postoji i da on to može vrlo lako i efektivno iskoristiti za vlastiti probitak, ako tako doista i zeli. Npr. ako muskarac ima suparnicu koja cilja na isto radno mjesto kao i muskarac, i to mjesto koje nosi bolju titulu, placu, beneficije i prestiznije radne zadatke, onda je dovoljno da muskarac kaze nekoj zeni koja voli tracati: ?Stvarno se divim Kristini i njezinim radnim sposobnostima. U njezinim projektima se puno puta cini da su kaoticni i da nece sve sve stici napraviti, ali sve zavrsi na vrijeme i bude spremna za sastanak sa klijentima.? I nakon toga lijepo pustiti da vrijeme i tracanje ucine svoje jer kad ta prica krene kolati onda kontekst nece biti ?Kristina uvijek sva zavrsi na vrijeme i bude spreman za klijente,? nego škod Kirstine su projekti kaoticni, kao da ne zna sta radi; pa iako je do sada sve zavrsavala na vrijeme i bila spremna za sastanke sa klijentima, samo je pitanje vremena kad ce se neki projekt doista otrgnuti kontroli i klijenti nece biti zadovoljni jer nisu dobili ono sto su platili; zar je Kristina doista najbolja osoba za unapredjenje na novo radno mjesto??
(Moj savjet muskarcima je uvijek isti: nastoj biti sto vise samostalan. Otvori svoj fotografski studio, automehanicarsku radionicu, piceriju, budi samostalni DJ, otvori svoju doktorsku ordinaciju ili advokatsku kancelariju, ili napravi mali hotel za turiste? Uzmi u obzir sve svoje zelje, potencijale, afinitete, obrazovanje, resurse i raspolozivo vrijeme, i usmjeri ih prema tome da budes sto vise autonoman, da budes pravi Kapetan vlastitog zivota. A ako ne možes to sada ostvariti, onda na tome predano radi svakog dana sve dok taj cilj ne ostvaris. Jer upravo ovo je nacin ne samo da izbjegnes uredsko ogovaranje i suptilno podmetanje nogu, nego da izgradis nesto svoje i da u ovo doba ogromnog ekonomskog previranja u cijelom svijetu, cim manje dozvolis drugima da nose tvoju glavu u njihovoj torbi.)
@malo ti malo ja: heh. For the record, ja nisam toliko strog kao Tzar, iako je i njegov stav sasvim razuman. Vjerujem da je točan broj stvar gledišta i mnogih drugih okolnosti. Naravno da i sam znam nekoliko iznimaka. No mislim da se taj problem neće riješiti nikada – ne zato ?to “žene s malim brojem” pljuju po npr. Severini, ve? zato ?to npr. Severina pljuje po drugim ženama kao neiskusnim, neemancipiranim, s manjkom samopouzdanja i sl. To je vječni rat, nažalost. No ćivi bili pa vidjeli.
@Vuk: lijepo opisano. Rekao bih da je danas razlog 2 premoćan, no koliko god se još napumpao, 1 i 4 će uvijek postojati negdje u pozadini.
Inače, izvrstan savjet o samostalnost. Jo? samo kada hrvatska država ne bi sistematično uništavala svaki tračak poduzetništva (doprinosima i porezimaunaprijed, parafiskalnim nametima, čirenjem nelikvidnosti, nepotrebnim regulacijama, korupcijom) na ovim prostorima i sve bi bilo super. Ne mogu vjerovati samom sebi da to kažem, ali po tom pogledu ponekad stvarno počelim da živim u SAD-u.
@Igniss
1) Thanks.
2) Sto se poduzetnistva tice, pratim stanje u drustvu citajuci novine/portale i pricajuci sa meni bliskim ljudima koji zive i rade u Hrvatskoj. I doista se ne mogu nacuditi koliko malo sluha postoji na svim razinama drustva sto se tice poduzetnistva i pokretanja novih poslova.
Meni tek predstoji borba sa svim tim vjetrenjacama i birokracijom tokom slijedecih 12 mjeseci. Tada cu puno bolje znati kako stvari doista izgledaju. Optimisticno se nadam da je ipak malo bolje nego sto mi se cini dok ovako promatram iz New Yorka i da ce ljudi/drustvo/drzava prepoznati da je poduzetnisto osnovni mehanizam koji ce Hrvatsku pokrenuti iz duboke ekonomske recesije, smanjiti nezaposlenost, i vratiti dugove.
Vuk ti si pametan ?ovik – kloni se ?to dalje od ove države šta se tiče bilo kakvog posla i rada!
izvuči svu lovu a nećeš napravit ništa. ovde je nemoguće u bilo čemu prosperirat ako nisi u politici, nema? debelu vezu i nekoga ko te pokriva i ako nećeš plivat s drugim govnima u sustavu.
za svaki osrednji pa i manji posli? mora? dobro podmazat. a izreketarit će te prvo država pa onda od mafie nadalje…
točno je to šta ti govori? da triba bit samostalan i neovisan i bavit se nečim svojim – to znan i ja i 100% podržavan, al to u SAD možeš ali ovde nema teorije! nedaj ti Bože da živi? od rada ovde u ovoj državi…
@Tzar
Hvala ti na savjetima.
Nazalost, vjerujem da u tvojim rijecima kao i u Ignissovom komentaru ima puno istine sto se tice pokretranja biznisa u Hrvatskoj.
Nazalost ili na srecu, niti ja niti bilo tko moj nije clan niti jedne politicke stranke, niti imam bilo kakve veze koje mogu potegnuti. S druge strane, ne mislim poslovati s drzavom niti trazim bilo sta od drzave osim brzog provodjenja vec postojecih zakona: je li preoptimisticno ovo ocekivati? Može biti da jest. Nadam se da nije.
Jedan od razloga zbog kojeg zelim pokrenuti 3-4 biznisa u Hrvatskoj je da i pomognem ljudima do kojih mi je stalo da se osamostale tj. ili da vise nisu nezaposleni ili da imaju vecu placu nego sto je hrvatski prosjek koji ionako ne pokriva troskove potrosacke kosarice. I da dodatno zaposlim hrvatske radnike i da sredina u kojoj cu biti ide napreduje.
Nadam se da ce kapital, trud, rad, inventivnost (recimo, uvodjenje novih tehnologija koje su u samom vrhu svjetske znanosti i koje ne postoje u Hrvatskoj) biti dovoljne za ostvarenje ovih ciljeva. A ako to nije dovoljno, onda uvijek mogu otici bilo gdje u svijet, i kao prava dijaspora, dolaziti u RH preko ljeta, slusati standardne hrvatske price i lamentacije, a ljude do kojih mi je stalo mogu pomoci novcano kad/ako im zatreba.
Ali, kao covjek koji voli Hrvatsku, volio bih vidjeti da se stanje svijesti ipak mijenja, da se možemo maknuti od povijesnih tema koje su iza nas, i stvoriti drustvo koje ce ici putem prosperiteta.
a ja ti ćelin svu sreću i daj Bože da uspije?, ali ćisto sumljam…
al dobro dobro se raspitaj i izračunaj sve prije nego se upućta? u išta!
tebi će na zaradu od 1000kn država uzet preko 600! to je 2 trečine!
znači ostane ti nešto više od 300kn za platit druge ljude i troškove i sve.
na kraju nema? apsolutno nikakve zarade.
to je tako koncipiran sustav da ne može radit bilo ko nego samo onaj ko politički odgovara i onda njemu neće uzet onih 600. zakon ne vridi isto za svakog.
tako oni drže monopol i pozicije jedni drugima. baš je ciljano napravljeno tako da ne možeš radit ako ćeš uredno sve po zakonu. a van zakona mora? imat veliku kesu za razna mita i korupciju, a ako si veliki igra? onda ćeš upast u neku stranku jer imaju od tebe financijski inters. a ako nisi – ko si ti sad tamo neki nevažni lik pa da ti njima ruši? čitavu koncepciju i monopol koji oni održavaju godinama! pa nisu ludi ta ti to dopuste…
ti si navika na civilizaciju a mi smo BALKAN
a šta se tiče politike – imaš opciju A i B od kojih se nezna koja je veće sranje,obe su iste! i to ti je demokracija! LOL
to je ko da ti neko ponudi oče? li da te udre sa desnon ili livon rukon…
nama triba ovde jedan Hugo Chavez da dovede državu u red…
@ Tzar da, sažeto i istinito. Jedino se ne slažem nužno s ovim da nam treba Chavez. Može i Putin. 🙂
Pa dobro, vjerujem da neće Vuk propasti ako mu ne uspije nekakav d.o.o. od 20 000 kn, ali upozorenja su sva na mjestu da je vrlo, vrlo teško postići nešto. No bumo vidjeli.
Inače mislim da želimo Putina i Chaveza samo zato što smo dotučeni katastrofalnim domačim političarima. Prosječan građanin Rusije i Venezuele nije baš nešto napredovao u zadnje doba, barem ne više od nas.
Ha ćuj, par Rusa s kojim sam se dopisivao… pa nije sad da ba? obožavaju Putina, ali kažu da je zaustavio propadanje zemlje i da su se razlike među slojevima društva prestale produbljivati. Najviše mu zamjeraju nedostatak demokracije, ali stekao sam dojam da ga ili smatraju najmanjim zlom ili ćak imaju određeno poštovanje prema njemu. Ali onda opet nije ni da mi u RH imamo kaj ja znam kakvu demokraciju.
O Chavezu ne bih, ali navodno je poboljšao život prosječnom građaninu Venezuele. Sad koliko je to istina, ne znam. No opet, ako je istina, to ne znači nužno da se sad u Venezueli živi kaj ja znam kak dobro.
Jos jednom svima zahvaljujem na savjetima.
Sto se tice ovih projekata, neke investicije nece biti skupe (dosta ce biti i osnovni d.o.o. kojeg spominje Igniss), ali neke ce biti prilicito velike (capital expenditures je velik jer je to jednostavno takva vrsta posla) i bit ce neki mix privatnog kapitala, bankovnih kredita i PE/VC fondova (ako sve to bude moguce realizirati).
Neke ideje vec postoje u Hrvatskoj (ali su tek u povojima), a neke uopce ne postoje (a i svijetu su veliki raritet).
Uglavnom, bit ce interesantno i nece biti nimalo dosadno.
Ako bude nekih interesantnih prica u buducnosti, onda cu tu i tamo navesti poneki mali detalj.
Sto se politike tice, nije stvar u demokraciji, nego u republici.
Demokracija je, u cinicnoj krajnosti, tiranija vecine i politicari to dobro znaju. Cim nema zakonskog ogranicenja o duljini rada u politici (tzv šterm limits?), a u Americi to vrijedi tek za poziciju Predsjednika ? dva mandata od 4 godine, i sve dok netko može biti senator ili kongresmen nekoliko desteljeca uzastopno, onda fokus rada politicara vise nije casno, legalno, moralno, efikasno i efektivno zastupanje dobrobiti glasaca koji su ga na tu poziciju postavili, nego skupljanje novaca za slijedece izbore i nastojanje da politicki ne uprska stvari previse jer bi ga to moglo kostati glasova na slijedecim izborima.
Stara americka izreka kaze da cim novi senator dodje u Washington pocinje mu istjecati vrijeme tj. svaki dan mora naci novih 10 tisuca dolara za svoj fond iz kojeg ce financirati svoje slijedece izbore. Zato u Washingtonu na 1 politicara i ima 100 lobbyists koji zastupaju interese industrije (naftna, bankovna, farmaceutska, auto itd.) i za ciji racun pokusavaju preko politicara progurati zakone povoljne za tu industriju.
Ovdje naravno treba spomenuti i cinjezinicu da se glasovi dobivaju tako sto politicar glasacima obeca sto vise beneficija i pogodnosti, bez obzira koliko je to (ne)ostvarivo i koliko to ekonomija drzave (ne) može podnijeti. Ali, sta ima veze: kola ce se slomiti pod nekom buducom vlasti kad racun dodje na naplatu, a sadasnja politicka pozicija se može iskoristiti za stvaranje vlastite politicke ostavstine (legacy), za podizanje vlastitog ega, i za pripremanje terena za buduce unosne poslove u svijetu biznisa (clanstvo u nadzornim odborima velikh kompanija, biti visoki savjetnik neke lobisticke firme itd.)
Steta da pojam republike tj. vladavina zakona, sve manje i manje znaci sirom svijeta.
Pogledajte film ?Bulworth? (iz 1998. sa Warrenom Beattyem): vrlo crna satira u kojoj ima puno vise istina nego sto drustvo može uopce pojmiti i povjerovati. Jako dobar film koji vrijedi pogledati.
Legenda kaze da su Benjamina Franklina, kad je jednog dana odlazio sa Ustavne Konvencije tokom koje se odlucivalo o buducem drzavnom uredjenju americkih drsava koje su upravo ratnom pobjednom dobile nezavisnost od Britanske imperije, pitali: ?Recite nam, sta imamoć?, on je odgovorio: ?Republiku, ako ju budete znali zadrzati.?
Sve je rekao.
Sve ovo o cemu pisem nije nista novo pod suncem. Velike civilizacije ovog svijeta su uvijek prolazile kroz ciklus:
?From bondage to spiritual faith;
from spiritual faith to great courage;
from courage to liberty;
from liberty to abundance;
from abundance to selfishness;
from selfishness to apathy;
from apathy to dependence;
from dependency back again into bondage.”
mene interesuje ovaj fenomen,zašto ženske kada su u ?oporu sabotiraju barenje njihove single prijateljice,a ona bi htjela a i one su ve? uparene?
@Mačak online: tko bi ga znao, sad kad smo eliminirali ljubomoru, možda joj se sviđa taj aspekt kontrole nad prijateljicom. Ili se iskreno brine o njoj, samo je njena briga pomalo paranoična (smatra da se njena prijateljica ne može brinuti sama za sebe, ili smatra da su svi muškarci silovatelji…). Vrag bi ga znao.
Novi post: Nadigravanje 2: kretenska anti-igra