Moj nikada prežaljen seks u troje

“Ignisse, moramo ti nešto priznati,” rekla je jedna od moje dvije poznanice. Sjedili smo za stolom tijekom jednog od naših veselih nalaženja i pijuckali osvježavajuče bezalkoholno piše. Treperavo popodnevno svjetlo plesalo je po dnevnoj sobi, razigrano propuhom koji je lelujao čipkastom zavjesom. Lijenost je plutala u zraku poput duhanskog dima.

Zagledao sam se u nju. “Da?”

“Mi smo lezbijke.”

Podigao sam obrvu, pomalo bez riječi. Danas bih vjerojatno refleksno odgovorio namigivanjem i nečim tipa “Pali li to na svim dečkimaš”, no u tim danima je moja igra tek bila u razvoju, i jedino što mi je palo na pamet bilo je suzdržati se od neke glupe izjave kojom bih izrazio svoje oduševljenje tom kinky, seksualnom činjezinicom kao što bi se očekivalo od jednog (naizgled) izgladnjelog Bete. Bolje išta nego ništa. Ah, bio sam tako ponosan na sebe.

Mirta je bila ležernija i vrckavija od te dvije prijateljice. Njena valovita plava kosa i duge lijepe noge odvlačile su pozornost od pomalo običnog lica. Pomalo agresivna ali dobrodušna, bila je svakako opušteni duh koji je živio u tom trenutku i uvijek imao na pameti sljedeči nestašluk. Martina, s druge strane, bila je ozbiljnija i smirenija, ali u kombinaciji sa svojom prijateljicom jednako nestašna. Iako također neuglednog izgleda, s pomalo čiljastim crtama lica i prčastim nosom, izvanredno je pazila na sebe i uvijek se nosila s nekakvom zaigranom aurom oko sebe koja ju je činila vrlo privlačnom. Obje su bile pametne i marljive, s rekao bih tipičnom (umjerenom) potrebom za igrom. Sve u svemu, provoditi vrijeme s njima bilo je vrlo zabavno i uvijek se s ugodom prisjećam tih trenutaka.

“Vjerojatno si primijetio da smo jako bliske… da se volimo maziti,” nastavila je Mirta.
Moj mozak se vratio iz hibernacije i stresao sam glavom. “I? Sve žene se vole maziti. To je standardno ‘girly’ ponašanje.”
“Ali… nema? ništa protiv?” nastavila je ona. U pozadini se Martina samo smiješila.
“Nemam, što bih imao protiv,” slegnuo sam ramenima. Nisam se osježao ni neugodno ni zaintrigirano. Bila je to samo još jedna činjezinica (u koju nisam ni vjerovao zbog tako neobičnog načina predstavljanja – činio mi se to nekako čudan način za izlazak iz ormara). Svejedno, dokazivati se o tome činilo se još besmislenijim, tako da sam pustio temu da izblijedi.

“Samo ti govorimo zato da ne bi bio šokiran ako se jednom poljubimo pred tobom,” dodala je Martina.
“Mhm,” promrljao sam, znajuči bolje nego da ih izazovem da se ispred mene poljube. Sada sam bio potpuno uvjeren da me zezaju. Ali eto, pomislio sam, ako veselili mamiti me takvim stvarima, neka im.

---

Bila je to jedna od rijetkih stabilnih prijateljskih situacija u muško-ženskim odnosima. Ja sam nedavno bio prekinuo dugu vezu – jednu od onih ozbiljnih i slatko-gorkih situacija koje obilježje čovjeka – i sada sam uživao u svom usponu kroz orgiju upada, spojeva i neobaveznog hodanja (heh). Iako sam u to doba tek shvažao koliko sam daleko od potpune vještine u nekim područjima (najviše zaključivanju) i to me bacalo u depresiju, u drugim pogledima bio sam razigran i zadovoljan kao nikada prije u životu. Obožavao sam manevriranje, proučavanje, isprobavanje upada na razne načine i na raznim lokacijama, te vrtlog koji je oko mene stvaralo istraživanje čarenog svijeta igre.

Sve to spominjem kako bi čitatelj dobio bolji dojam o tome kako je situacija mogla izgledati s njihove strane. Iako sam prema njima pokazivao indiferenciju i nismo bili ništa više od prijatelja, moj život je bio zavijen oblacima kroz koji su samo nazirale egzotične stvari koje instinktivno ne bi očekivale od mene. Nisu ćule da sam nešto popularan, nisam bio toliko zgodan da bih bio privlačan samo na temelju toga, nisam bio imužan… ali u razgovoru o seksu sam uvijek bio zaigran i pun razumijevanja kao da pričamo o ćetnji. Znale su da se stalno petljam s nekakvim curama, i jednom sam im čak otkazao nalaženje zbog spoja koji mi je uletio baš u taj termin. Poslije su me gorljivo ispitivale kakva je ona i kako mi je bilo.

Sjećam se da sam negdje u to doba počeo pomalo provoditi pravu igru i na Martini. Iako je moje ponašanje prema i njoj i njezinoj prijateljici ostalo isto – biti zabavan ali neuhvatljiv (dakle, standardna igra i “ono nešto” bez pokušaja eskalacije) – počeo sam se privatno nalaziti s njom i oprezno izvidjeti čega bi tu moglo biti. Dobio sam miješane signale – bilo ju je teško uhvatiti za spoj, ali uvijek je prihvaćala i nadovezivala se na svaku ćalu koju sam joj uputio, flertovala i općenito ostala zarazno toplom osobom. Bilo bi pretjerano reči da sam se zaljubio u nju ili zbog nje odustao od svih drugih opcija koje sam u to doba istraživao, ali svakako mi je bila draga i bilo bi me u to doba razveselilo da je pokazala neki znak interesa za moj oprezni napredak prema nečemu više.

Iako sam zbog prijateljstva s Mirtom i našeg zabavnog nalaženja u troje bio vrlo diskretan, činilo mi se da je i Mirta nešto primjetila. Općenito, kako smo se sve više družili, naši razgovori postajali su sve otvoreniji; istodobno smo uveli običaj tijekom svakog nalaženja podijeliti bocu kvalitetnog crnog vina, što je dodatno pridonosilo opuštenoj atmosferi i zezanciji (uključujuči i vrlo opušteno dodirivanje jedni drugih, pogotovo na Mirtin nagovor dok smo jednom snimali sliku koja će ona objaviti na svom profilu – sjećam se da se jednom zezala o tome kako bi izgledalo kada bi Martina flertovala sa mnom). S vremenom smo poželjeli ostajati budni sve duže, isprva možda do osam ili devet sati, što se pomalo rastegnulo do jedanaest, pa i do poslije ponoči.

Jedne od tih večeri, kada smo već bili pri kraju boce vina i pitali se bismo li trebali otiči kupiti drugu, naše druženje poprimilo je potpuno drugu dimenziju. Donio sam svoj laptop kako bismo poslije gledali neki film (“poslije” je jako kasnilo jer nam je bilo toliko zabavno i bez filma) i razmišljao sam o tome što bismo mogli gledati kada je Mirta zijevnula. “Joj, baš sam umorna.”
“Nema veze, znaš da možeš ostati ovdje spavati,” rekla je Martina i isto zijevnula (čivjela je u malom stanu s velikim bračnim krevetom više nego dovoljnim za dvije osobe). “Ali htjela bih prvo gledati onaj film.”
“Mogli bismo i to,” rekao sam. “Ali već je prošla pono? i nemamo gdje kupiti još pića. Kasno je, vani je već previše hladno… možda bolje neki drugi put.”
“Zna? što bismo mogli?” rekla je Martina. “Ja imam još malo pića kod sebe. Možemo to gledati i ako tada bude kasno da ide? doma, onda samo i ti prespava? ovdje.”
“Pa ne znam…” rekao sam, ne baš oduševljen idejom. “Ali do mojeg stana ima pola sata hoda, neće mi ništa biti da se vratim i tako kasno.”
“Ne, stvarno. Baš bi nam bilo drago da ostane?,” rekla je Mirta. Mogao bih se zakleti da mi je namignula.
“Hvala, ali čini mi se nekako…. nepotrebno. Uostalom, gdje bih spavao?” ogledao sam se oko sebe po maloj kuhinji u kojoj smo sjedili.
Mirta se zagledala u Martinu, zatim u mene, pa opet u Martinu. “Pa u krevetu s nama, naravno.”

Refleksno sam pogledao u taj krevet. Vidi stvarno, baš je velik. “…” ostao sam pomalo zabezeknut tim prijedlogom ali vrlo brzo sam se oporavio. “ćali? se.”
“Ne,” rekla je Martina poslije trenutka tišine. “Bilo bi mi drago.”
Iako nisam imao ništa protiv ideje – nisam mislio da ću se osjećati iskorištenim na bilo kakav način bez obzira na implikacije toga čina i što bi se moglo dogoditi – svejedno sam osježao nekakvu nelagodu. Nešto je tu smrdilo. “Oprosti, ali meni to ne zvuči tako dobro. Nekako je neprikladno.”
“Neprikladno? Zašto?”
“Pa, pretpostavljam da je za vas (i za bilo koje druge prijateljice) normalno spavati u istom krevetu, ali meni baš nije. To je nekako pogrešno. Nisam nikada tako prespavao negdje.”
“Nisi? Ali mislila sam da….”
“Naravno, spavao sam u krevetu s curama. Ali to je bilo drukčije,” objasnio sam kao da drkat predavanje, trudeči se ne zacrveniti od ovako čudnog razgovora. “Nešto bismo radili i onda bismo zaspali. Ne sjećam se da sam ikada spavao u istom krevetu s curom s kojom nisam prije imao nešto. A s dvije još manje.”
One su se pogledale i nasmiješile. “Ali Ignisse, što ako ti kažemo…” počela je Mirta, “… da bi i ovdje moglo biti nečega prije spavanja?” Skrenula je pogled prema meni, raširenih zelenih očiju.
“Ne znam. Bi li?” Nekim čudom, ovo šokantno otkrivenje primio sam prilično mirno. Moje držanje bilo je isto kao da svaki dan pričam s curama o tako čudnim stvarima.
“Pa da….” rekla je Martina i liznula svoje usne. “Sjeća? se što smo ti rekli…”
“Ako nam se momak jako sviđa, često podijelimo to iskustvo s njim,” dodala je Mirta, ovaj put s osmijehom od uha do uha. U mojoj glavi počeo je zvoniti alarm. Ako…. često… nešto je u meni vikalo ‘bullshit’. Nešto tu nije valjalo.
“Nikad se ne zna što bi se moglo dogoditi, znaš…” rekla je Martina i nježno položila ruku na moje bedro.

Po dotadašnjem opservacijskom iskustvu koje je do danas znatno naraslo, seks u troje je za mene nešto što se najčešće događa u situaciji kada je muškarac već spavao s jednom ženom i onda je dovoljno avanturistična i bi-radoznala da isproba neku drugu na kojoj on upravo radi. Vrlo, vrlo je rijetko da muškarac istodobno priječe Rubikon s dvije žene, i da su k tome obje žene baš od te vrste koje su biseksualne i koje će se međusobno napaliti i poticati, a ne odpaliti i “štititi”. Iz tog razloga je u meni počela zavijati sirena za uzbunu. Nešto u toj priči nije štimalo.

Taj trenutak bio je otprilike poput onog trenutka kada je računalo naređeno da napravi Shut Down, ali kada i dalje ima otvorene neke programe koji se opiru. S jedne strane sam osjetio navalu adrenalina (iako ne i erekcije, vjerojatno sam bio previše zbunjezin za to) na pomisao da bih stvarno mogao spavati s dvije cure, jedna od kojih mi je već od prije bila simpatična. Ispunila me nezamisliva toplina. S druge strane me preplavila sumnja. Poput onih tipova koji su u 50% slučajeva odbili curu koja im je na ulici prišla i ponudila im seks, pomislio sam očito: “Ovo mora da je neka zamka. Svi znamo da se takve stvari ne događaju. Samo te zezaju. Poslije će ispričati svima kako si se ponašao kao napaljeni naivac. Taj osjećaj me ohladio toliko da je onaj prvi ispario. Ne znajuči što napraviti, posegnuo sam za prokušanim manevrom:

“Hej, ja nisam tako lak. Ako me želite iskoristiti, morate me prvo napiti ostatkom vina.”
Obje prijateljice su se zahihotale. Mirta mi je pružila svoju ćaću u kojoj je bilo još decilitar i nešto. “Evo. Ali znaš, ne možemo ništa garantirati,” rekla je. “S nama nikada ne znaš hoće li biti nečega.”
Jesam li aktivirao prtu-droljastu obranu, bilo stvarnu bilo fingiranu? Je li ovo bilo taktičko povlačenje? Ali odlučio sam zaigrati i tu igru: “Naravno, nemojmo se ponašati kao da radimo ugovor. što bude, bit će.”

Pola sata poslije, kada smo potrošili vino (istina, više su ga popile one nego ja), otvorio sam laptop i spremio na njemu Black Swan (film i meni i njima poznat po slavnoj lezbijskoj sceni). Kunem se da nisam to namjerno napravio. Stvarno mi se činio dobar film koji bi mogao odgovarati i muškarcima i ženama. “U redu,” rekao sam. “Ali poslije filma stvarno trebam iči.”

“Awwwww,” rekla je Mirta. “A što je sa spavanjem?”
Namignuo sam joj: “Bit ću između vas pa se neću moči braniti ako me budete htjele zadržati.”

Legli smo u krevet, po jedna od njih sa svake moje strane. I dalje sam bio uvjeren da je to bullshit i jedino što me zanimalo je, osim opreznog istraživanja može li tu biti nečega, ne ostaviti dojam da su me nekako namamile ili uplačile. Jedino gore za reputaciju u našem društvenom krugu od toga da su me uspješno izvozale mahanjem seksom u troje bilo bi da su me uspješno uplačile time da će možda biti seksa u troje. Bila bi to čista anti-preselekcija. Stoga sam bio odlučan da pogledamo taj film. One su legle uz mene, iako na pristojnoj udaljenosti. Nismo se dodirivali.

Negdje nakon deset minuta, podigao sam svoju trenirku, ispod koje je bila majica. “Meni je vruće. Imate što protiv da skinem ovo?”
“Naravno da ne!” rekla je Mirta i opet se onako krokodilski nasmiješila. I dalje sam bio uvjeren da se radi samo o Beta mamcu.
Meni je uistinu bilo vruće, no odlučio sam diskretno testirati teren. Dok sam spuštao ruke nakon svlačenja, ispružio sam ih na lijevo i desno preko njihovih ramena, kao da je to najprirodnija stvar na svijetu. Obje su se automatski privukle malo bliže kako bi ih lakše obuhvatio. Mirta se nakašljala ali nije ništa rekla. Nijedna od njih nije poduzela ništa više ili rekla nešto pozitivno. Previše očamužen sumnjom, ja nisam poduzeo ništa više od toga, i na? trenutak napetosti potrajao je još samo dvije minute, do kada je Martina ustala. “Moram na WC.”

Pogledao sam u Mirtu. Iako mi se nije činilo da joj je neudobno, nije mi baš ni odavala dojam koji bih očekivao od jedne napaljene biseksualke spremne na vruči seks u troje. Nije se udaljila, ali nije se ni približila. Po mojoj ocjeni, da je bila zainteresirana, i ona bi mene dodirnula na neki način. Stoga sam skinuo ruku s njezinih ramena i, nakon što se Martina vratila u krevet, nisam više ništa ispipavao do kraja filma. Ocijenio sam da je potencijal za negativne posljedice jednostavno previše velik i da se ne isplati riskirati. Kako ni one nisu baš ništa poduzele (iako nisam dobio ni dojam da im je neugodno), činilo mi se da sam pravilno odabrao.

Da su poduzele nekakvu eskalaciju već i puno manju od ove, rado bih bio reagirao

“Stvarno mora? iči?” pitala je na kraju Mirta i opet se onako pretjerano široko nasmiješila.
“Da. Zna? kako je,” rekao sam i slegnuo ramenima. Namignuo sam joj. “Uživajte.”
“Hoćemo, hoćemo,” rekla je Martina, ali nije mi zvučala baš uvjereno.

Otpratila me do vrata i to je bilo to. Poslije sam se nastavio družiti s njima i otiči sam na jednu toplu ali nedovoljno toplu kavu s Martinom. S vremenom nas je put odnio svakoga na svoju stranu i u različite gradove i države, ali uspomena je ostala u mojem sjećanju kao poučna anegdota iz svijeta igre. No očito je ostala i još nekome, jer sam jednom ćuo Mirtu kako na kavi s malo večim društvom spominje prijateljici da su se igrale sa mnom dok smo se još nalazili uz vino i da sam “ja mislio da će se nešto dogoditi” (iako nisam ničim dao takve naznake tijekom naše “zgode”). Po tome zaključujem da se ipak radilo o kompliciranom drama testu kojim će vidjeti jesam li stvarno tako seksualno uspješan kao što se isprva doimam.

Iako postoji 10% ćanse da je to bila racionalizacija uzrokovana time što stvari nisu kliknule unato? našoj zajedničkoj kemiji (jer ja nisam poduzeo više), vjerujem da je ostalih 90% ćanse da se radi o sprdnji na račun jednog od Beta kojeg su pokušali namamiti potvrda da sam u to doba već imao adekvatan ubilački instinkt i da me se nije moglo vozati mahanjem lako dostupnim seksom pred nosom.

Oznake: priče sa seksualnog tržišta, seks, igra