– reakcija na “To nikada ne bi radilo na meni!”
Kada sam napisao prvi post u povijesti ovog bloga, podigla se prilična prašina oko toga što sam ustvrdio da je igra mnogo čiri pojam i od smisla za humor i same inteligencije. Nadalje, napisao sam, stoga seksualne karakteristike po kojima danas žene (uglavnom) biraju svoje partnere zapravo ne odražavaju klasično poželjne atribute poput stabilnosti, inteligencije ili brižnosti – recimo, onaj sexy tip koji zna svirati jednu ili dvije pjesme na gitari ne mora zapravo biti talentirani glazbenik da bi bio privlačan. Tko bi rekao?
(Uzgred, agresivne reakcije na sasvim nevine postove poput toga su razlog zašto jednostavno ne mogu ozbiljno shvaćati razne neutemeljene primjedbe koje su mi upućene – ako se tako nešto može dogoditi već zbog jednostavnih, bespogovornih i neutralnih sitnica, kako onda shvaćati ozbiljno one koji pokušavaju negirati sasvim pouzdane studije? Ali to je već tema za drugi put…)
Pitanje: koliko inteligencije je potrebno za provođenje dobre igre?
Kratak odgovor: umjereno, ali manje nego što misliš
Dulji odgovor: ovaj problem potrebno je razmotriti s više stajališta. Kao prvo, koji su faktori seksualne privlačnosti? Ne nekim posebnim redom, za muškarce su to novac, izgled, tjelesna građa, status, dominantnost, igra, inteligencija, humor, iskustvo i sl.
Očito je da su igra i inteligencija sasvim odvojene karakteristike. Iako inteligencija možda ima utjecaj na igru kao i na bilo koju vještinu koja je (dijelom) temeljena na razgovoru i društvenosti, svaka od njih ima svoj zasebni utjecaj. Kao najbolji primjer, možemo pogledati sve pametne geekove i nerdove svijeta kojima IQ 140+ nimalo ne pomaže u izlasku iz prisilnog celibata. Jednostavno rečeno, pamet nije dovoljno snažan faktor privlačnosti da uspješno nadoknadi deficit u drugim područjima.
A i kad izađe?, ne dobije? ništa posebno
Ipak, to ne znači da bismo trebali otpisati inteligenciju. Uzmimo u obzir postojanje hipergamije kod velike večine žena, koja je definirana ovako:
a) što kvalitetnijem muškarcu
b) muškarcu kvalitetnijem od sebe (u barem nekom pogledu).
Na isti način kao što mnoge supruge gube seksualnu privlačnost prema muževima koji su manje obrazovani od njih ili su izgubili posao i prestali biti hranitelji, hipergamija funkcionira i u svim drugim područjima. Dio je normalne ženske prirode da traži muškarca superiornijeg u što je više moguće područja (osim možda izgleda – nije lijepo kada se drugi više dive tvom partneru nego tebi). Među ostalim je tu i inteligencija. Velika večina žena se jednostavno ne želi osjećati mentalno superiornom svom tupom muškarcu (iako će to prihvatiti ako je on dovoljno dobar u drugima područjima, kao što je “ono nešto”).
Stoga, mogli bismo reči da visoka inteligencija nije sama po sebi nešto što napaljuje žene, ali je definitivno nešto što ih otpaljuje ako postoji manjak. Recimo da na spoju vodite nekakav dubokouman razgovor o filozofiji i ona otkrije da ne znaš što znači rije? “relativno”, ili tako nešto najošitije, prilično sam siguran da će istog trena početi pronalaziti mane kod tebe i u drugim područjima. Naravno, ne trebam ni reči da su razvijanje tvojeg obrazovanja, rječnika, načitanosti i brzog razmišljanja hvale-vrijedne stvari i same zbog sebe, a ne samo zbog žena.
A igra? E, tu stvari već postaju zanimljivije. Odgovor će ovisiti o tvom stilu igre (recimo, direktni vs. indirektni), o lokaciji i trenutku (noćna ili dnevna igra, ili društveni krug), te o tvojim prirodnim sposobnostima. Na primjer, pogledajmo popis (po meni) najvažnijih komponenti igre na kojemu sam s po tri označio zvjezdice one na koje inteligencija ima utjecaj.
Interna igra: Alfa jezik tijela, hrabrost, ubilački instinkt (svijest o prilikama)***, suzdržanost, tj. izbjegavanje Jednoitisa, prepakiravanje ***.
.
Rana igra: Nadjačavanje straha od prilaska, prepoznavanje odbijanja kao prihvaćanja***, dvostruki komplimenti ***, dodir , lažno vremensko ograničenje.
Srednja igra: eskalacija dodira, tehnika P&P *** (napomena: P&P je univerzalan koncept, ali njegove primjene se, kako ćeš uvidjeti s iskustvom, redovito ponavljaju), odabir lokacije, kvalificiranje ***, obrana od isparivanja.
Kasna igra: Strastvenost.
Niti jedna od ovih stvari ne zahtijeva sama po sebi visoku inteligenciju. Samo njih 6 od ukupno 17 (tj. 35%) zahtijeva barem prosječnu inteligenciju, a čak i ako im inteligencija pomaže, opet nije presudna. Mentalni okvir – samopouzdanje i čvrstoća interne igre – jednako je važan kao i pojedinačna tehnika, ako ne čak i više. To je razlog zašto mnogi ljudi koji nauče napamet razne upade nemaju uspjeha jer je vidljivo da izgovaraju napamet naučene linije, ili ih je lako uručiti čim im cura zada prvi drama test.
Dapače, s iskustvom stvari kao “brzo razmišljanje” postaju mnogo manje važne, a dobre tehnike igre brzo prelaze u običnu naviku. To je opet stvar uvjetovanja refleksa i opuštanja, a ne inteligencije – dapače, previsoka inteligencija je često povezana s društvenom anksiozno?ću, što zasigurno umanjuje kvalitetu igre kod te previše pametne osobe.
I ono najbolje: nije ti potrebno vrhunsko poznavanje svih 17 navedenih tehnika da bi znatno napredovao. Recimo, prosječan Beta tip vjerojatno nema utemeljeno više od jedne ili dvije.
Zaključak: Imati stav oštar i hladan poput želika već je pola dobivene bitke. Ako ne vjerujete, pogledajte samo gospodina “donesi filmove”.
Oznake: igra, inteligencija, hipergamija, interna igra
ćitam o “donesi filmove” tipu. i zabrinuta sam. pitanje je zapravo može li žena/cura/djevojka prozreti igru (svojedobno, ja sam ono ?to ti zove? “igra” zvala “lov” i sjećam se da nisam bila loša) – imam dojam da bih bila u stanju prozreti takvog lika.
Točno tako!
Zapravo, jedan ispravak: “prozrijeti” je tehnički odgovarajuči ali ipak ne sasvim točan izraz za tu situaciju, isto kao i “pada na”, jer upučuje na to da se radi o nekakvom varanju gdje muškarac dolazi lažno se predstavljati ženi, a ona ga treba otkriti kao detektiv.
U stvarnosti, žena jednostavno ima svoje preferencije, a on se trudi dati joj ono što želi. Recimo, “donesi filmove” tip nije ni na koji način zavarao one dvije nesretne ptičice, već im je jednostavno dao ono što su htjele: nestalnost, dramu, dominantnost, uzbuđenje i “ono nešto”.
U prijevodu, najbolja obrana od igre je ne tražiti igru. Naravno, nisu svi tipovi koji imaju igru loši i/ili nepouzdani, kao što nisu ni svi tipovi bez igre dobri i pouzdani, ali svakako ih među igračima ima znatno više “crnih”.
pogledaj zadni komentar http://www.blog.hr/komentari/post/1630925952/stvarno-zene-glume-orgazam-je r-ne-zele-povrijediti-muski-ego.html pozz
pogledaj zadnji komentar https://blog.dnevnik.hr/komentari/post/1630925952/stvarno-zene-glume-orgaza m-jer-ne-zele-povrijediti-muski-ego.html pozz
Evo odgovorio sam ti tamo.
Slažem se više nego inače s tobom. Naime inteligencija nije apsolutna veličina u međuljudskim odnosima. Tu se radi o interakciji, odnosu i stupnju intrigantnosti. Kome je zanimljiv itko tko ga ne tjera na razmišljanje, na angažman sivih stanica, u bilo kojem odnosu. Pa je isto i u najvažnijem, sa svojim muškarcem. Dakle rije? je o tipičnom odnosu zadovoljavanja potreba, ve? kakve one pojedinačno jesu. Slažem se da je priprema također vazna, opet u svakom odnosu, pa dakle “Igra” nije nikakvo zlo, dapače. Više je ćista legenda priča o talentima koji uspješno reagiraju uvijek, a bez nje. Na koncu i mi igramo svoje igre, uvijek u novim odnosima. Dijelom zbog uspostave siguronosnih barijera, dijelom kao testiranje, dijelom kao običnu odgodu da same sebi razjasnimo stvari, poslošimo ih da dobijemo potrebnu sigurnost u ve? koju odluku. Jedino mislim da IQ 140, ili više, nije ba? dobar primjer za izvćenje ikakvih zaključak. To su extremi koji u stvarnom ćivotu skoro pa ništa ne znače, mislim da “inteligentan” ?ovjek zapravo podrazumijeva nešto uobičajeno nadprosječno 110-130, ?to kod muškaraca predstavlja vrlo solidan temelj za svaku ženu. Drugo, mislim da valja raditi distinkciju oko muško-ženskih odnosa u učem smislu od zajednica, napr. bračnih. Jer je posve drugačija ženska procjena za ta dva slučaja. Mene ne smeta objektivna nekvaliteta partnera u mnogim područjima, kada ćelim ljubavnika. Odnosno mogu biti zadovoljna kvalitetama potrebnim za tu ulogu, i to bez zadnjih misli i kalkulacija. Ili omalovažavanja. Ali to ne vrijedi za mogu? brak ili trajniju zajednicu. Naprosto mi iskustvo ne da povjerovati kako je spomenute nedostatke moguće ičim kompenzirazi kroz duge ćitave dane, tjedne, mjesece. To je objektivno, jer se ćivot sastoji od mnogo stvari koje ovise o nizu karakeristika muškarca koje uopće ne moraju imati veze s njim kao mužjakom.
Dakle ovdje smo najbliže priči o 2 u 1, 3 u 1, čistoj slučajnosti da se meni kao ženi, mojim potrebama i željama, uklopi koji muškarac. Na više zapravo različitih polja, čak i posve nevezanih.
Novi post: Hrvatice stranim očima
Novi post: Ako ćeš biti išta, budi ljubazna