Jedan od najčeščih izgovora kojim ljudi odgađaju rad na svojoj igri je to što im to ne dolazi prirodno. Ljudi se žele samo opustiti, biti svoji i ne brinuti ništa, a igra je naporna i doima im se poput grubog pokrivača na goloj koži.
Ako ti nije zabavno, nešto radi? pogrešno
Zbunjezini? Evo kako se ja osjećam u vezi igre:
Razmisliti što bih mogao napisati sljedeće je zgodan izazov. Glatkim, humorističnim odgovorom proči drama test koji je žena ispalila je zabavno i opuštajuče. Plesati s curom u disku je ugodno i erotično iskustvo. Početi razgovor s onom curom u redu ispred mene je avantura koja samo čeka na mene da je otkrijem. A osjećati napetost kako raste prije poljupca jednostavno ispunjava osjećajem da sudjeluje? u prastarom, romantičnom procesu koji nadilazi vas oboje. Drugim riječima, igra mi nije teret koji moram podnijeti da bih došao do nekog cilja; igra je i sama sebi cilj. Igra je jedna od stvari za koje sam kao muškarac rođen.
Govoreči o nagradama, iako su one vrijedne, bilo bi ograničavajuče igru svesti samo na seks. Igra nije samo skup nagrada za uloženi napor u obliku seksa s lijepim ženama. Igra je i osjećaj sigurnosti da se možeš nositi s bilo kojom situacijom u ljubavnom životu. Igra je postignuće koje je vrijedno samo po sebi i koje nema baš svatko. Igra je uživanje u aspektima ženskog roda koje bez iskustva ne bi mogao toliko cijeniti. Igra je umjetnost koju je lako naučiti, ali teško usavršiti, i koja stalno postavlja nove izazove pred tebe. I najvažnije od svega: igra je uistinu igra: opuštajuče putovanje na kojemu otkriva? nove horizonte. Imati igru znači prihvaćati žene onakvima kakve jesu, bez iluzija u jednom ili drugom smjeru.
Drugim riječima, igra je sloboda.
Zašto je muškarcima toliko strana ideja da igra može (i mora) biti nešto zabavno?
1. Mnogi muškarci sve vezano za seks shvaćaju smrtno ozbiljno. Dijelom zbog urođenih nagona, a dijelom zbog utjecaja kulture i iskustava, udvaranje je za njih opasan proces kojemu treba pristupati s pažnjom kako netko slučajno ne bi ostao uvrijeđen ili, nedajbože, iskorišten.
2. Normalna razina igre više nije ni raširena ni dovoljna. Igra nije nešto vanzemaljsko što se pojavilo tek u posljednjih 50 godina. Osnovne muške vještine i samopouzdanje uvijek su igrale ulogu i večina muškaraca ih je uspješno svladavala. No to više nije slučaj: današnji muškarac u prosjeku zbog negativnih poticaja iz okoline počinje s još manje igre nego u povijesti, a k tome je još porasla i ženska potreba za igrom. Razmak između trenutnog i željenog stanja igre kod muškaraca nikada nije bio veči. U tim uvjetima, zar je čudno da se dolazak do potrebne razine igre može doimati poput nečeg strašnog? Zar netko tko nikada nije planinario ne bi osježao knedlu u grlu od pomisli na uspon na vrh Velebita?
Utječna činjezinica je da će te s vremenom sasvim sigurno proči taj osjećaj da to “nisi ti”. Zar nije logično da će te kada nakon dugog perioda mirovanja počne? vježbati isprva boljeti mišiči? Te da će kako bude? postajao jači taj osjećaj blijediti, sve dok na kraju ne nestane do kraja. Sasvim je očito da ne možeš cijeli život živjeti s tim osjećajem, no to nitko i ne očekuje od tebe.
Slična pravilnost vrijedi i za žene. Ljudi danas zbog feminističkog ispiranja mozga pretpostavljaju da su za žene ljubaznost i/ili hraniteljski instinkt nešto užasno i nezamislivo. U stvarnosti, ženama je u stvarnosti to prilično zabavno. Ako žena ne pati od narcisoidnog poremećaja osobnosti, za nju u pravilu bivanje ženom sa svim plusevima i minusima tog stanja predstavlja jednako zadovoljstvo kao i muškarcu igra. To ne znači da će ona nužno odabrati takav put, samo da ga (ako ga odabere) neće doživljavati kao nekakvu patnju na koju se mora prisiljavati. To jednostavno ne bi bilo logično.
Ova razlika u percepciji dolazi najviše iz kulturnih utjecaja i predstavlja relativno modernu pojavu. Vanjski promatra? vidi ženu koja je napravila nešto tradicionalno pozitivno za svoju obitelj, poput kuhanja ručka, i automatski pretpostavlja da ona užasno pati i ne može dočekati da dođe kraj robovanju u kuhinji. Zbog svog idoliziranja ženskog spola mu on ili ona time oduzima pravo na donošenje vlastitih odluka i razvijanje vlastitih osjećaja, te na njega projicira osjećaj bivanja ?rtvom. U stvarnosti, ta ista žena ne osjeća da je rob ili manje vrijedna, već uživa u tome što je netko cijeni zbog toga što radi. Smisliti kako će danas usrečiti svoju djecu ili obitelj joj donosi zadovoljstvo. Kada bi stvarno osjećala da joj je to užasan teret, vjerojatno bi već odavno otiči. Ljudi su u prosjeku ipak prilično osjetljivi na poticaje i neminovno reagiraju na svoje procjene što im se više isplati, kao i stvari koje im se čine ugodne ili neugodne.
Za usporedbu, razmisli kako bi ti kao muškarac ili žena reagirao da si ti stvarno u ulozi koju projicira? na kućanicu iz primjera. Razmotrimo parametre: tvoj život nema nikakvog ispunjezinja ili smisla i svodi se samo na služenje ljudima koje prezire? i popravljanje njihovih grešaka. Ubija? se od rada i nikada za to ne dobija? nikakvu zahvalnost. Potpuno si ovisan o tukad odlukama. Podčinjezin si i zlostavljan. Tvoja situacija se ni po čemu ne razlikuje od zatvora u kojemu pod prijetnjom bića tuca? kamenje.
Pitanje od milijun kuna: koliko bi dugo ti trpio/la takvu situaciju?
Realno gledano, vjerojatno ne bi izdržao dulje od nekoliko dana. Koje je onda objašnjezinje između percipiranog (žene “trpe” to desetlječima) i realnog (ti to ne bi mogao trpiti dulje od par dana jer bi poludio, pobjegao ili ubio nekoga) stanja? Postoje samo dva rješenja: Ili A) postoji nekakva globalna zavjera koja već milenijima uspješno omamljuje žene da ne pobjegnu, ili B) tvoja ideja o njihovom životu nije točna. Primjenjujuči osnovni princip logike, Occamovu britvu, jasno je da je točan odgovor pod B. Mnogostruko je veća i jednostavnija ćansa da jednostavno postoji neka korist ili zadovoljstvo koje žena dobiva iz tog aranžmana koju nisi uzeo u obzir.
Potpuni promašaj osnovnih principa logike na djelu
Isto to vrijedi i za slučaj igre: kako svi ti ljudi s užitkom prakticiraju igru? Pa zato što im je to zabavno, eto zašto.
Oznake: interna igra, žene, muškarci, igra, seksualne preferencije, zabavljena vještina
1. Mnogi muškarci sve vezano za seks shvaćaju smrtno ozbiljno.
Ne čini mi se točnim. Točnijim mi se čini: Mnogi muškarci sve vezano za seks shvaćaju smrtno ozbiljno. Iskrivljeno i olako zbog pristupačne i sveprisutne pornjave
2. Normalna razina igre više nije ni raširena ni dovoljna.
3. Ne čini mi se točnim. Točnijim mi se čini: Normalna razina igre više nije ni raširena ni dovoljna. Ako je važe ?lovište? prebučan klub, zadimljeno,mjesto puno alkoholiziranih wannabee kokica i potrošenih samica uz dodatak šarmantnih siromašnih djevojčuraka u sintetici koje su skucale za svoj jednomjesečni izlazak pa se povampirile
4. Ne čini mi se točnim:Ljudi danas zbog feminističkog ispiranja mozga pretpostavljaju da su za žene ljubaznost i/ili hraniteljski instinkt nešto užasno i nezamislivo. Ja nemam taj dojam iz kruga ljudi u kojemu se krećem, upravo suprotno. Ovo, se probija na vrh poželjne liste kao i uvijek kad zavladaju stresna, mužna vremena. Jasno, vrijedi za osviještene jedinke bez obzira na spol.
Neosviještene su jednim dijelom gore opisane
Ovaj put se možemo složiti da se ne slažemo.
Do sljedećeg čitanja?
OH, izgleda grozno, u Wordu je bilo jasnije i ljepše…njaaa 🙁
Oglas koji je dospio u novine.
Igniss bi trebao smisliti slicnu diverziju za promociju svoje knjige 🙂
Nudi usluge ‘dečka’ na Valentinovo: Pogledajte što je sve na cjeniku!
S obzirom da se gomila M baca svakoj Z pod noge u nadi kako ce im se “smilovati”, nece se taj najesti od svog oglasa.
Oglas je zajebancija, ali tko zna, možda ?ovjek ipak “pojede” nešto zahvaljujući njemu. Debelo možda, ali događale su se i ćudnije stvari.
@Pametnožensko: Ja se s niti jednim od toga ne slažem, ali evo ti mojih argumenata pa procijeni:
1. Iako bi možda bilo ispravnije reči “doživljavaju sa strahom”, ne bih rekao da ga shvaćaju olako. Uživi se malo u tužu ulogu. Da si ti neki tamo prosječan (Beta) tip i smatra? se iznimno sretnim ako ikada okusi? i “n” od neobaveznog seksa, a nije ni da stalno provodiš vrijeme u seksualno ispunjezinim vezama – dakle da ti je seks nešto što se događa rijetko i često kao upliv sretnih okolnosti – ne bi li ga i ti shvaćala ozbiljno? Uzimanje zdravo za gotovo po meni nastaje prvenstveno izobiljem.
Pornjava (kod nekih) uzrokuje erektilnu disfunkciju, da. Ali na svakog Don Jona koji zbog pornografije ima fetiš na dominaciju i omalovažava žene, dolazi deset Fatsoa koji zbog nje toliko idoliziraju seks da ga postaju nesposobni uzeti čak i kada se ponudi na pladnju.
Drkad da, ako postoji efekt pornografije, on je znatno bliže pretvaranju muškarca u zombija nego u duracell zečića.
Ovo drugo napišem poslije 🙂
Ok, vrijeme za točku 2/3: to je dobra stara racionalizacija da samo glupe, neobrazovane i nesigurne žene padaju na igru, poznata i kao “dobre cure se može naši u knjižnici”. Nažalost, kao što link podrobno dokumentira, potreba žene za igrom raste s njezinom inteligencijom. Uz sve ostale faktore jednake, konobarici s IQ-om 90 će u prosjeku znatno manje značiti moje verbalno nadmudrivanje, suptilni dvostruki kompliment, popularnost, izgled ili misterioznost, a više moje zanimanje, koliko novca imam, jesam li kavalir i sl. – stvari koje su poput lavande moljcima za prosječnu modernu ženu.
čak i kada to ne bi bio slučaj (kada bi ženska potreba za igrom bila isto kod svih žena), opet bi bilo neosporivo da se prosječna potreba za igrom povećala. Ta sramežljiva cura u crkvi ili knjižnici danas traži puno više igre nego što je nekada bio slučaj (iako, priznajem da postoji blaga razlika), manje od prosjeka, pa stoga i manje od prosječne žene u disku. No opet je to znatno više nego prije 50 ili 100 godina.
I kao treće, bivanje u disku nije samo po sebi znak da žena traži puno igre. Istina je da je disko vrlo lo? za ženu jer se žena time ograničava na to da će im priči samo muškarci s dobrom igrom (jer disko anulira ostale kvalitete osim toga i izgleda), ali ne podiže je sam po sebi. Bivanje u disku stoga !=! povampirenost.
Dakle, potičem muškarce da svakako idu tražiti partnerice u knjižnicama umjesto u diskoima, ali da se nipošto ne zavaravaju da su se time spasili od zakona seksualnog tržišta.
Točku 4. ne mogu dokazati ni da je ni da nije. Svodi se na rekla-kazala, ovisno o društvu, tako da ostavljam da si u pravu (dapače, dao Bog da jesi, jer bi to značilo da jo? nisu isparile žene kojima briga za druge ima inherentnu vrijednost 😉 )
Novi post: Idealno žensko tijelo u prošlosti: Rimsko carstvo
Novi post:
Grupna slika za profil
Novi post: Naj-Beta pjesma na svijetu