FC Barcelona (2. dio)

(1. dio)

Audicija je protekla izvrsno, barem se Damiru tako činilo. Dobro se slagao s drugim kandidatima i postoječim igračima. Jezična barijera nije ispala problem kao što se isprva bojao. Tamnošnji izbornik, brkati striko zvan Luis Garcia Fernandes de Cavallos, pohvalio je njegovu nadarenost i rekao da u njemu vidi veliku budućnost.

Postojala je samo još jedna kvaka: može li Damir prvo sudjelovati na njihovoj prijateljskoj utakmici s FC Navarezom, besplatno kao zalog svoje dobre volje? Poslije te utakmice će Damir za FC Tenerife potpisati ugovor na dvije godine i početi svoju nogometnu karijeru u velikom stilu. Nakon kratkog razmišljanja, Damir je objeručke prihvatio. Uostalom, Luis mu je platio nekoliko Sangria i bio je prepun zabavnih priča iz svijeta nogometa; nije mu se činilo lijepo odbiti takvog čovjeka. To je ionako samo jedna prijateljska utakmica.

Došao je i taj dan: na stadionu kapaciteta 15 000 ljudi i dupkom punim zbog raznih dobrotvornih akcija koje su bile vezane za ovaj susret, Damir je izašao na teren kao član amaterskog tima FC Tenerife. Jo? samo ova utakmica i to je to! Uspio je nadoknaditi sve svoje pogreške iz prošlosti! A oni nisu vjerovali u njega? podmukle svinje.

Damir je bio pun poleta. Driblao je i zaustavljao, trčao i dodavao, napravivši uistinu vrhunski show u kojemu bi uživao svaki nogometni znalac. Dao je gol nevjerojatnim lobom sa skoro sredine igrališta. Sve oči bile su uprte u njega. Publika je skandirala ?Damario! Damario!?, našavči se u najsličnijem imenu koje je bila sposobna lako izgovoriti. Da je imao sa sobom svoj Samsung Galaxy smartphone (ovaj put ne model I nego V), Damir bi dobio i obavijest da je njegova obitelj upravo na Facebooku napisala: ‘Na? sin upravo razvaljuje veliku ?panjolsku ligu! Bravo sine! Uvijek smo vjerovali u tebe! Svi za @Damir ?Ronaldinho? Pavisanovi?! #nogomet #FC Tenerife’ i dobila preko 250 likeova.

Katastrofa je udarila iznenada i nepredviđeno, kao što se večinom i događa kod takvih stvari. U 82. minuti utakmice, kada je FC Tenerife vodio 3:1, Damir se našao pred iznenadnom prilikom da zasprinta i bez ofsajda prođe protivničku obranu. Aktivirao je svoje posljednje rezerve energije, prošao zbunjezinog Rumunja koji je igrao ulogu beka za FC Navarez i utrčao u ćesnaesterac nebranjezin, spremajuči se opaliti? kada mu je odjednom uklizao golman koji se pojavio ispred njega poput munje. Damir se spotaknuo, osjetio čaruču bol kako se čiri iz njegova gležnja prema gore i posrnuo, očamužen plimom koja je spržila sve njegove receptore za bol odjednom.

Postati će toga svjestan tek dvije minute poslije, ali njegova noga je sada završavala negdje ispod koljena; dalje od toga nalazila se samo otvorena kost i ispod nje ostatak kako visi na par izloženih tetiva. Bol je bila neizdrživa, a pogled na njezin izvor još gori od same boli. Nesvijest ga je milostivo uzela pod svoje okrilje.

U bolnici su mu rekli da je doživio vrlo tešku frakturu i da će vjerojatno uspjeti opet hodati nakon što sve zaraste i provede 1-2 godine intenzivne fizioterapije. Takve stvari se u nogometu jednostavno događaju, rekao je liječnik, i to čak i zdravim nogometašima sa savršenim kostima. Govoreči o čemu, to nije morao biti uzrok nesreće, ali kod Damira su pronašli početke osteoporoze. Ima li netko u njegovoj obitelji tu bolest? Konzumira li Damir možda puno alkohola ili uzima nekakve lijekove s opasnim nuspojavama? Damir je slušao dijagnozu kroz maglu suza, neposoban čak i reči im da prestanu kriviti njega za nesreću koja se može dogoditi svakome. Njegova karijera bila je gotova.

Luis je svratio u bolnicu da mu uruči polu-srdačnu ispriku i uzaludne dobre želje. ?Golman je kažnjezin crvenim kartonom i isključenjem sa sljedeće tri utakmice,? rekao je. To naravno ne može poništiti tragediju koja se dogodila. A onda je došao hladan tu?.

Nakon trenutka tišine, izbornik je dodao da se nada da Damir razumije da je sada bilo kakav ugovor s FC Tenerife izvan svake mogućnosti. Klub se ne može izložiti i potrošiti sve te silne novce na igrača koji sigurno neće moči igrati još barem 4-5 godina i postati konkurentan prije 28.-e godine (ma koliko god se on pokazao privlačnim kao igračem na ovoj utakmici i donio im velik publicitet). ćali ali ne može ništa učiniti. Isto tako ga je Damir na to krenuo gaćati ćalicom s bolničkog ormarića, ali ni to nije ništa moglo promijeniti. Luis se povukao, mrmljajuči isprike, i ostavio ga samoga.

Njegovi roditelji također nisu mogli popraviti situaciju, ali osigurali su da Damir zna da su uvijek uz njega. Što se svakome može dogoditi,? rekli su mu. Štako nam je čao. Zaslužuje? bolje od toga. Ali mora? znati da ćemo te uvijek podržavati, što god radio.? Tata će prodati vikendicu za koju su cijeli život štedjeli kako bi pokrio troškove fizioterapije koji nadilaze maksimum premije zdravstvenog osiguranja; to je najmanje što mogu učiniti za svoga sina.

Prošle su 3 godine i Damir je konačno stao na svoje noge. čak je i nastavio pomalo igrati nogomet, iako samo amaterski. Poslije još nekoliko odbijenih prijava u razne nogometne klubove, najčešće na temelju njegove sada već pozamašne dobi i prošlosti, zaključio je da mu to ne treba. Više neće biti nogometa?, iako će možda povremeno odigrati koju rundu CageBalla kada se osjeti posebno neiživljeno. Svejedno, to područje ga je svejedno zanimalo, tako da se počeo baviti sportskim komentarom i s vremenom je stekao mjesto tjednog kolumnista u jednom malom sportskom magazinu.

Njegov popis članaka koje će objaviti tijekom sljedečih nekoliko mjeseci izgledao je ovako:

– Uspješna nogometna karijera: zašto je emocionalna podrška važnija od treninga
– Krivljenje žrtve: moja osteoporoza bila je izgovor da me se ozlijedi
– Je li crveni karton dovoljan? Crni karton kao metoda prevencije nasilja
– Diskriminiraju li europski klubovi igraće starije od 25 godina?
– Bezuvjetna roditeljska ljubav je gorivo koje pogoni uspješne nogometaše
– Krv, znoj i suze: kako naša opsjednutost nogometom uništava mlade živote
– Kako biti vrhunski nogometa? s bilo kakvim životnim navikama
– Sposobnoizam i diskriminacija u nogometnom svijetu

I njegov jubilarni članak na dvije stranice, koji se pozabavio najvažnijim pitanjem do sada:

– Kome trebaju treneri?

Oznake: nogomet, price, samopouzdanje, filozofija, parodija