Ono što umješni igrači o ljudskoj prirodi već znaju svojim životnim iskustvom, što narodna mudrost i religije nagovještaju, a što feminizam ljutito negira, to psihologija upravo potvrđuje i objavljuje u recenziranim znanstvenim časopisima.
Dame i gospodo, predstavljam vam znanstvenu potvrdu Ignissovog koncepta distorzije vremena (TM):
Zamislite situaciju koja nam je svima dobro poznata: sjedite za stolom u uredu ili doma. Kopajući po nekim papirima, usput naiđete na prljavu šalicu iz koje ste pili kavu prije toliko vremena da bi se njezina starost mogla datirati ugljikom. Bolje da je operete. Uzmete šalicu, izađete kroz vrata iz svog ureda i uputite se u kuhinju. Ali dok ste stigli u kuhinju, zaboravili ste zašto ste uopće ustali i vratite se u svoj ured s osjećajem zbunjenosti – sve dok opet ne pogledate dolje i ugledate šalicu.
Svima nam je poznat čest i iritantan doživljaj stizanja nekamo samo kako bismo shvatili da smo zaboravili što tu želimo. Svi znamo zašto se takvo zaboravljanje događa: postajemo senilni, nismo obraćali dovoljno pozornosti, prošlo je previše vremena, ili jednostavno nije bilo važno. Ali “potpuno drukčija” ideja nam stiže od istraživača sa sveučilišta Notre Dame. Prvi dio naslova njihovog članka ga najbolje opisuje: “Hodanje kroz dovratke uzrokuje zaboravljanje.”
Gabriel Radvansky, Sabine Krawietz i Andrea Tamplin su posjeli sudionike ispred monitora na kojemu se odvijala video igra u kojoj su se mogli kretati uokolo koristeći strelice. Unutar igre bi prišli stolu s nekim obojenim geometrijskim tijelom na sebi. Njihov zadatak je bio uzeti objekt i odnijeti ga na drugi stol, gdje bi spustili taj objekt i uzeli novi. Koji god objekt da su trenutno nosili bio im je nevidljiv, kao da je u virtualnoj naprtnjači.
Ponekad, kako bi se domogli sljedećeg objekta, sudionici bi samo prošetali preko sobe. Druge pute su morali proći istu udaljenost, ali kroz vrata u novu sobu. S vremena na vrijeme bi im istraživači uputili pitanje koji objekt se trenutno nalazi kod njih. Kviz je bio tempiran tako da bi pitanje došlo odmah nakon što bi prošli kroz dovratak. Kao što kaže naslov, prolazak kroz vrata je uzrokovao zaborav: njihovi odgovori su bili i sporiji i manje precizni kada bi ušetali u novu sobu kroz dovratak nego kada bi prošli istu udaljenost unutar iste sobe.
Ovaj “učinak dovratka” se doima prilično općenitim. Na primjer, nije stvaralo nikakvu razliku jesu li virtualne okoline bile prikazivane na 66-inčnom LCD televizoru ili na prastarom 17-inčnom monitoru. U jednoj studiji, Radvansky i kolege su testirali efekt dovratka u stvarnim sobama u svom laboratoriju. Sudionici su prolazili kroz stvarnu okolinu, noseći stvarne objekte i mičući ih po stvarnim stolovima. Objekti su se tijekom transporta nalazili u kutijama za cipele kako sudionici ne bi mogli pogledati odgovor kada dobiju pitanje, ali izuzev toga je proces bio potpuno isti kao u virtualnoj stvarnosti. Sasvim očekivano, učinak dovratka je bio jednako prisutan i u stvarnosti. Sjećanje je uvijek bilo lošije nakon prolaska kroz dovratak nego nakon prolaska iste udaljenosti unutar iste sobe.
Je li gubitak sjećanja uzrokovan prolaskom kroz dovratak, ili je sjećanje lakše u sobi u kojoj je informacija originalno i nastala? Psiholozi već neko vrijeme znaju da memorija najbolje funkcionira kada se kontekst tijekom testiranja slaže s kontekstom tijekom učenja; to je primjer pojave zvane “princip specifičnosti kodiranja”. Ali treći eksperiment u studiji Notre Dame-a pokazuje da se kod efekta dovratka ne radi samo o različitim kontekstima. U tom eksperimentu (provedenom opet u virtualnoj realnosti), sudionici bi ponekad uzeli objekt, prošli kroz vrata i zatim ili prošli kroz druga vrata natrag u prvu sobu, ili se okrenuli i odmah vratili u prvu sobu. Ako je kontekst ono što je važno, onda bi hodanje natrag u staru sobu trebalo poboljšati sjećanje, ali nije to učinilo.
Učinak dovratka sugerira da u sjećanju ima puno više od toga na što ste obraćali pozornost, kada se dogodilo i koliko ste se trudili. Umjesto toga, čini se da su neke vrste sjećanja optimizirane kako bi držale informaciju pri ruci dok joj ne prođe rok trajanja, i zatim je izbacile kako bi napravile mjesta za nove. Radvansky i kolege zovu ovu vrstu oblikovanja sjećanja “predloškom događaja”, i predlažu da je prolazak kroz vrata dobar trenutak da se vaš mozak riješi prošlih predložaka događaja jer je što se god dogodilo u staroj sobi postalo manje važno sada kada ste promijenili lokaciju. Što je ta stvar u kutiji? Ah pa to je ono čime sam se bavio prije nego sam stigao ovamo, bolje da zaboravim na to. Druge vrste događaja također mogu uzrokovati čišćenje memorije: na primjer, kada prijatelj pokuca na vrata, kada završite zadatak kojim ste se bavili, ili kada baterija na laptopu dođe do kraja i morate ga uštekati u struju.
Zašto bismo imali sustav sjećanja podešen kako bi zaboravljao stvari čim završimo jednu stvar i prijeđemo na drugu? Zato što ne možemo sve držati pri ruci, i većinu vremena takav sustav funkcionira savršeno. Ali neuspjesi takvog sustava – i podaci iz laboratorija – daju nam potpuno drugačiji uvid u njegovo djelovanje.
Dragi čitatelji, gdje u zavođenju primjenjujemo ovo pravilo? Naravno, na spoju (bio to službeni spoj ili bilo kakav događaj koji se smatra ekvivalentom spoja):
A što se događa kada počnemo spoj na nekom javnom mjestu, odemo na piće, prošetamo do drugog mjesta gdje isto popijemo piće, i zatim još prošetamo, u idealnom slučaju do tvog stana? Pa jednostavno: njezina podsvijest misli da je bila na tri spoja umjesto na samo jednom, i čini joj se kao da te poznaje oduvijek.
– Igniss
Oznake: znanost potvrđuje igru, znanost, psihologija, srednja igra, spoj
@Igniss ovo ?to si napisao stoji, iskusio sam puno puta prednosti ove tehnologije. Zanima me jedna druga stvar. Meni se ćini da je samo u zadnjih 6,7 ili 8 godina razina igre potrebna da se dođe do nečega bitno pojačana. Da li je moguće da se ta pojačana količina igre (u prosjeku) povećava tako naglo i brzo ili sam ja ipak pretjerao. Nove generacije same po sebi traže više igre, ali mislim i da cure koje su bile na trčištu prije npr. 6 godina sad traže više igre i dominacije nego prije. Sad se pitam da li sam zabrijao ili je moguća tako nagla i brza promjena u društvu.
Da, definitivno. Stvari su definitivno poželjele ići nizbrdo strelovitom brzinom. Zajednički razlog svega toga su napredak feminizma i povezanih filozofija), godine ekonomskog prosperiteta (trenutni pad nije ni izbliza dovoljno intenzivan da to poništiti) i najvažnije od svega ćirenje smartphoneova.
Ako te to išta tješi, ista pojava je zabilježena i u Poljskoj…
Pitali jednu damu u ozbiljnim godinama: Kada biste mogli birati, bi li rađe imali Parkinsa ili Alzheimera. Pa naravno Parkinsa, bolje proliti pola ćaće vina nego zaboraviti gdje je boca. 🙂
Vidi?, zanimljivo je ovo s Poljskom.
Ja nisam dobio dojam da je situacija loša, no vjerujem Rooshu da su se društvene promjene koje navodi doista dogodile. Ipak je čovjek živio u toj zemlji.
ćalosno je, ali zapravo posve prirodno da društva propadaju kad dođu do stupnja razvoja koji njihovim članovima omogućava relativno bezbrižan život. Tada jednostavno ne postoji ništa što bi ljude prisililo da budu racionalni. Više ne postoji “kazna” za iracionalno ponašanje.
Također, sudeči po mojim iskustvima iz Poljske i Rooshovom razočaranju, ispada da je hrvatsko društvo u daleko goroj situaciji. 😀
dovratci su, očito, portali u druge svjetove. a prolaskom kroz pojedine dovratke zaboravljamo sve ?to smo bili
Vojvođanski Don Juane, sklanjaj se, stiže Taib Seferovi?!
http://www.hercegovina.info/vijesti/zanimljivo/zabava/zavodnik-i z-zenice-spavao-sam-sa-5-000-zena-sad-trazim-50-suprugu-pozivam-zene-da-dod ju-do-mene-83520
@Igniss
Citajuci domace portale uz jutarnju kavu pred neki dan sam naletio na ovaj clanak u Jutarnjem: Kate Winslet – Razvod je dobar za djecu jer ih uči kako se boriti u životu
Vidim da je i Dalrock jucer napisao post o tome.
Svaki put kad vidim ovakvu nekakvu strahovitu glupost simultano mi se jave dvije misli:
1) ?Hvala sto nam posao cinis laksim.?
2) Sjetim se filma ?Roger Dodger? (pisao si o njemu, zar ne?) i odlicne scene iz bara:
I could tell you that given a week to study your father and the ways in which he ignores you I could come up with a schtick you’d be helpless to resist. Helpless.
Naravno, kod Kate Winslet i njezine 14-godisnje kceri ne radi se o tome da otac zanemaruje svoju kcer, vec se radi o majcinoj hipergamiji.
Ali, bez obzira na uzrok, krajnji rezultat je posve jednak.
@vuk
Sarkazam kao svjetonazor, cinizamo ko nacin izrazavanja, social darwinism kao moderna religija. S podjelama na razne pseudoreligijske podideologije, tipa nacizam, socijalizam, postmodernizam, sekularizam, feminizam…
@igniss
Vidi kako je feminizam napredovao tamo medju islamistima. Prije koju godinu, zene su bile za kuzinu. Pa su razne likuse otisle sa Zapada tamo.
I vidi, sad vec zele bit s puskama, zele imati karijeru lijecnice i uciteljice.
Jos koju godinu, jos koja posiljka ostarjelih djevojaka sa zapada i gotovi su.
Nije cudo sto Vlad Putin ne dopusta takav aktivizam u svom dvoristu
trolzozlozlzolzozlzo
@pametni zub: mislim da je to najbolje objašnjenje svega 😀
@Zoni: ja nisam bio u Poljskoj nekoliko godina, ali po onome što vidim po društvenim mrežama zaključujem da je u pravu. čudi me da su uopće izdržali toliko.
Ali potpuno se slažem da je Poljska i dalje mila majka prema Hrvatskoj.
@tarzan: iz njegova nastupa mi se ne čini da govori istinu, ali svakako je moguće.
Najbolji mi je ovaj mamac za hrčka koji baca po sredini:
Nakon njega, shvatio sam da su žene moj život i počeo sam da mijenjam jednu za drugom
LOL!
@Vuk: Naravno sad će netko reči da to samo kaže ona, pa zašto Jutarnji ne bi prenosio svačije mišljenje… ali naravno, svi koji ih imalo čitaju su svjesni da su oni u tom pogledu izuzetno selektivni.
Najbolji hrčak u tom članku je “Moje tijelo nikad neće biti kakvo je bilo, a to nakon rođenja troje djece niti ne očekujem.” priložen uz sliku na kojoj Kate izgleda vrlo dobro i utegnuto za svoje godine. Dakle, mamac kojim se želi svidjeti srednjovječnim ženama iako zapravo nema ništa zajedničko s njima. Pretpostavljam da će se nakon karijere manekenke i glumice prebaciti u karijeru govornika…
Inače, nadam se da se ne planira? vraćati ovamo – tko god može je pobjegao!
O Roger Dodgeru zapravo nisam pisao, ali film je (osim retardiranog blue-pill kraja za ulagivanje publici) vrlo dobar i poučan! Možda jednog dana…
@Ko je odi lud: ovaj iz “protu-terorističkog centra za istraživanje” koji misli da će iznošenjem ISIS-ovih očekivanja zgaditi ISIS ženama se grdno vara. Pa največi dio strasti koju žene osjećaju prema ISIS-u je prema njihovim seksi borcima i dijelu u kojemu im se 100% predaju!
@Igniss
Da, ta recenica o tijelu nakon troje djece je izvrstan primjer hrcka.
Ona je, objektivno gledajuci, i dalje privlacna zena i relativno i, donekle, apsolutno, iako je daleko od mog osobnog ideala lijepe zene. No, uprkos dobrom izgledu meni se cini da je izgledala puno toplije i zenstvenije dok je bila mladja. Sada ima nesto vrlo kruto i hladno u licu.
@Igniss
Hvala ti za savjet. No, svejedno, vracam se, prvenstveno zbog obiteljskih razloga, a donekle i zbog biznisa. Koliko dugo ce to potrajati ? godinu dana ili do kraja zivota ? cu odluciti tek kad vidim sto cu zateci u Hrvatskoj i da li cu tu moci ostvariti ono sto mi je u zivotu najvaznije.
Ni ovdje gdje sam ja vise nije ono sto je nekada bilo. Naravno, i dalje je bolje nego u Hrvatskoj, ali je dosta losije nego sto je prije bilo. Sluzbene statistike, novine i TV vijesti pricaju jednu pricu, ali pravi zivot je ipak dosta losiji.
Kazes da su svi koji su mogli otisli. Je li to zbog toga sto smo sada u EU pa je lakse doci do posla sirom Evrope? Ili zato sto je ekonomija losa? Citajuci novine i portale stekao sam dojam da smo, ako nista drugo, barem prestali padati te da situacija, iako losa, barem ne postaje gora. No, jedno su vijesti sa interneta, a drugo je stvarni zivot.
Ne zelim kvariti blog otvarajuci neke teme koje nemaju veze sa musko-zenskim odnosima, ali, ako možes, molim te napisi (ti ili bilo tko drugi koji ima volje) ukratko kako je sada u zemlji. No, ako ti ovo kvari koncepciju bloga, onda zaboravi ? ovaj blog je previse koristan da bi ga se nesmotreno odvelo u stranputicu.
@Vuk
pa i onako se vraća? radi obiteljskih razloga pa ćeš vidit, a ako se okuća? ovde u biznisu naročito ćeš onda vidit… 🙂
evo ti članak od prije pola godine, u međuvremenu je postalo još gore, a imaj na umu da je to šta je napisano već malo uljepšano…
oni ubrajaju radno sposobne sve starije od 15g. ali svi studiraju bar do 20 i neke a to sve košta. umirovljenicima je mirovina svake godine sve manja i već odavno nije dovoljna za život. od ovih koji službeno “rade” pola ih ne dobiva plaću ili im dobrano kasni. svi su potplaćeni i taru se prekovremeno i rade i po nekoliko poslova da bi se nekako skrpali, večinom na crno… cijene rastu, kuna pada, govno svuda vlada…
ali ne mora se jest, glavno da tatina kčerka ima za nove ?tikle koje će tu večer ispovraćat u noćnom klubu…
glavno je vozit novi BMW a goriva ima taman za 100m do dućana gdje lik izlazi iz novog BMW i vadi vreću od smeća punu plastičnih boca koju ide vratit u dužan da mu plate 0,5kn po boci…
glavno je do? u shopping center i nakupovat se raznih jeftinih govana koja nikome ne trebaju al samo da se vidi da ti nosi? 6 različitih kesa, i onda sist na sredinu shopping centra i pit jednu kavu cili dan i stavit sve te kese oko sebe tako da se vidi kako si ti uspješan i kako si se nakupova…
e to ti je Lijepa Naša – najatraktivnije turističko odredište gdje su i domači turisti – prepuna vrhunskih stručnjaka koji znaju znanje kako u zlato pakirat sranje! pa ti samo doki slobodno…
Uopće se ne brini o tome da mijenja? temu bloga – rado ću pričati i o pletenju, a kamoli o ekonomskom stanju Lijepe naše 😀 Napišem više ćim stignem.
Novi post: Djevice nisu svete krave
@Tzar
Hvala ti za komentar. Uvijek je daleko, daleko bolje i korisnije dobiti komentar nekoga tko zivi u odredjenoj sredini nego procitati stotinu internet i novinskih clanaka.
Sve sto si napisao je bilo kao da opisujes stvari koje sam i sam vidio tokom odrastanja: zivot na kredit, frajerisanje zivotnim stilom koji je realno nedostizan (limužina pred kucom, a u rezervoaru samo dvije litre benzina), ćkeeing up with the Joneses? itd. Vidim da su se stvari nastavile kretati po inerciji i da se malo toga promijenilo.
Kad pricam sa svojima oni mi kazu vijesti iz mog rodnog grada. Ono industrije sto je bilo je 90% propalo i to odavno, jedino sto se otvara su kladionice, supermarketi i kafici, a vecina ljudi su ili na birou ili se nastoje ugurati u neku javnu sluzbu (bilo gradsku, bilo drzavnu), mladi koji odu na studij u Zagreb tamo i ostanu jer se nemaju gdje vratiti kuci itd. Vjerujem da ti sve ovo zvuci, nazalost, jako poznato.
Dobro je sto se necu morati privikavati na nove okolnosti.
Lose je sto te stare okolnosti nisu nimalo dobre.
Steta.
Moglo je i može biti daleko bolje.
PS
ća ako se okuća? ovde u biznisu naročito ćeš onda vidit..?
Sada se ovome smijem, kao i ti. Nadam se da mi taj smijeh nece presjesti.
Thanks again.
@Igniss
OK, razumijemo se.
Ali, bolje da te pitam, nego da unosim mogucu pomutnju.
Ako stignes, napisi ? bit ce mi drago za procitati.
@Vuk: i dalje moram napisati više, preporučam da se ova diskusija premjesti u komentare novog posta. Ali reći ću za sada da to ?to BDP nit smrdi nit miriše ne znači da su stvari prestale padati – nejednakost se i dalje povećava velikom brzinom. Brojevi ovrha, blokada i deložacija su nevjerojatni. A nezaposlenost…. hm hm gdje mi je onaj Seinfeld gif…
Anyways, hajdemo pričati o tome u najnovijem postu, a možda se uključi i netko drugi 🙂
Novi post: 5 minuta Alfe vrijedno je 5 godina Bete 2: Drolje napadaju
@Igniss
OK, može.
Cujemo se u komentarima u najnovijem postu.
(Pustit cu da prodje 2-3 dana, tako da se prvo razvije diskusija o samoj temi koju obradjujes u postu, pa cemo tek onda naknadno o situaciji u Hrvatskoj.)
Cool, iako naravno ne mora? ćekati 🙂
Novi post:
Samopouzdanje vs. skromnost
Novi post: Bonton seksa sa strancima