Oduvijek sam imao niz kreativnih pitanja koja sam postavljao ženama kako bih bolje ocijenio njihov karakter i igru koju traže od mene, no većina njih služi samo zabavi. Iako sam ovo pitanje prije znao postavljati samo u šali, odlučio sam ga proširiti nakon što ga je prije pola godine moj poznanik Roosh spomenuo kao važan litmus test. To pitanje je:
“Trebaš li muškarca?”
…
…
…
Ne postoji niti jedna jedina žena u zapadnom svijetu kojoj treba muškarac. Čak i u relativno slabije razvijenim zemljama kao što je Hrvatska, gotovo sve žene žive živote udobno izolirane od negativnih posljedica svojih odluka, daleko od svake kritike, propitkivanja, osude, pravnih posljedica ili ozbiljnijih materijalnih tegoba. Našim ženama, a pogotovo američkim i sličnim, muškarci predstavljaju nešto sličnije sladolednim kupovima nego kruhu.
(Zapravo, ovo je preblaga usporedba, jer većina zapadnih žena osjeća veću egzistencijalnu potrebu za sladolednim kupom kojim može attention whorati na Instagramu i taggati se na 3 različite lokacije na Facebooku, nego za muškarcem, ali držimo se teme.)
Bilo koja stvar koja je ženi nužna za egzistenciju ili zadovoljstvo može lako biti stečena bez ulaganja napora ili žrtvovanja ičega. Može slobodno obrijati glavu, udebljati se 20 kg ili se unakaziti tetovažama i piercingima, i svejedno imati velik broj udvarača koji će u najmanju ruku imati s njom seksualne odnose kada god ih ona poželi. Za njezinu zaštitu, hranu i smještaj će se barem dijelom pobrinuti država, koja se upustila u nevjerojatnu konkurenciju s pojedinačnim muškarcem kako bi stekla njezinu odanost.
Okružena legijama feministica, bijelih vitezova, beta muškaraca i ostalih kvislinških sila, njoj muškarac jednostavno ne treba. Svakako, ne bi bilo loše “imati” fenomenalnog muškarca koji je privukao njezinu pozornost, ali on joj sam po sebi nije potreban, te je to itekako vidljivo iz njezinog ponašanja. Usporedite to s relativnom rijetkošću biljojeda, muškaraca koji tvrde da im ne trebaju žene i uistinu se tako ponašaju.
Kada sam shvatio da nikada neću čuti ništa osim “ne” ili smijeha na ovo pitanje, odlučio sam ga ublažiti:
“Želiš li muškarca?”
Više od dvije trećine žena će na ovo reagirati u obliku kiselog grožđa. Iako im, kako smo već utvrdili, muškarac nije potreban, većina bi ipak htjela imati ga. Imanje razumno dobrog muškarca u svom životu donosi poprilične koristi, od društvenog statusa pa do materijalnih, tjelesnih i sličnih pogodnosti, te naravno slatkih infuzija dopamina ako se radi o muškarcu u kojega se žena sposobna iskreno zaljubiti.
Hoće li većina žena to priznati?
Iz nekog razloga (khm, khm), većina žena će odrješito odgovoriti “ne”, iako je iz njihovog ponašanja jasno da ipak žele muškarca. Manjina će šutjeti ili reći “ne” nakon prilične stanke, a tek najsitniji dio će se usuditi priznati svoju želju. To su one “slatke” i “kvalitetne” cure, s kojima je u pravilu (ali nikako ne uvijek) lako uspostaviti intimni odnos i biti u zadovoljavajućoj vezi. Iako cura koja odgovori “da” ili je jasno da želi reći “da” ali se boji osude okoline također ne treba tebe i ne ovisi o tebi, svejedno je jasno da joj puno značiš i bit će dobra prema tebi puno dulje i intenzivnije nego ona kojoj nisi ni potreban ni poželjan.
Ako uspiješ pronaći ovaj tip djevojke bilo gdje u zapadnom svijetu, smatraj se sretnim. Kako budeš išao na istok, prema zemljama gdje feminizam još nije zavladao, udio takvih djevojaka značajno raste do točke gdje one čak i predstavljaju većinu. No, unatoč mojim pozitivnim osjećajima o takvim ženama, to ne znači da je sve super. Zašto?
U oba slučaja pojavljuje se jedna žalosna dinamika: muškarac prestaje biti muškarac u klasičnom smislu, a postaje svjetlucava, bezlična osoba koja je prisiljena oblikovati se u entitet koji će maksimalno zabaviti ženu. Svojom dobrom igrom on mora utjecati na njezinu odluku o impulzivnoj kupnji. Kako postaju nevažni faktori po kojima je on nekada ispunjavao zahtjeve žene kojoj je muškarac potreban, ostaju mu samo faktori kojima će u njoj pobuditi maksimalnu želju.
Drugim riječima, moderni muškarac je klaun.
Ako si dobar klaun poput mene, postao si vrlo umješan u utaživanju nezajažljive ženske potrebe za “onim nečim”. Velikom brzinom i preciznošću identificiraš metu, ekspertno identificiraš razinu zabave koju ona zahtijeva, te uskoro stupaš u seksualni odnos s njom, što je dugoročno jedina stvar koju ti ona može ponuditi.
Bilo to dugoročno ili ne, vaš odnos će trajati samo koliko bude trajala i želja, točnije dokle joj ti budeš mogao pružati razinu zabave koja joj se sviđa. Nakon što se umorite ili si dosadite, razilazite se i ti ponavljaš svoj performans pred nekom drugom ženom, a ona naručuje sljedećeg klauna. Iz nekog razloga moralni arbitri današnjeg društva to smatraju pozitivnim razvojem događaja. Tko sam ja da im proturječim?
Ja sam vrhunski klaun, i to je točno ono što današnjim ženama treba.
Kako je vrijeme prolazilo, tako mi se sve manje i manje dalo igrati klauna. Iskreno, iako je to bilo vrlo zabavno, konačni osjećaj je bio kao da prelazim razine u nekakvoj beskonačnoj video igri: s vremenom ti dosadi i počneš se pitati kako bi se mogao domoći nečeg boljeg, što će te više ispunjavati. Ako bi morao birati između baš ničega i igranja video igre, svakako bi ti bilo bolje igrati, no također bi tijekom igre bilo dobro u nekom trenutku kliknuti “Save & Exit” i potražiti nešto isplativije za tvoju dušu i razvoj kao čovjeka.
(ali to ne znači da možeš samo tako zamahnuti magičnim štapićem i preskočiti igru)
Nakon umjerene potrage, dogodilo se nešto neobično:
“Trebaš li ti muškarca?” pitao sam jednu curu, više iz morbidne znatiželje nego iz nekakvog očekivanja.
Njezin odgovor bio je jasan i bez oklijevanja:
“Da dušo, ja trebam muškarca, i to ne bilo kojeg muškarca nego baš tebe.”
Lijepo je osjećati se kao čovjek.
Oznake: žene, muškarci, teorija seksualnog tržišta, kriteriji, odabir partnera
uf, dobro je da je kraj ovakav, inače ne bi bilo dobro.
Sve je dobro ?to se dobro svrši!
(no pun intended)
hm, nitko me nikad nije to pitao, ali da me pita bez razmišljanja odgovorila bih: ” trebam ljubav “.
pitanje: ” trebaš li muškarca ” je triki, jer nitko od nas ne želi nekoga ili nešto trebati, taj osjećaj ovisnosti nije popularan ni in. vrlo brzo naučimo da smo, zapravo, prepušteni sami sebi.
ali, iskreno, ja ipak trebam muškarca. i trebam i želim.
a, klaun, klaun te nasmijava, istina, al nije baš uvijek smiješan s cipelama naopačke, pa ponekad, kako ide vrijeme sve češće, počelimo da je sve manje neobičan. ah, svaki puta kad sam željela komentirati neki tekst odustala sam, jer sam shvatila da ću se zapetljati, al, eto, danas je dan za blog komentiranje dok čekam majstora da završi posao, a gle, i on je muškarac 🙂
a, da, odgovor je kao i pitanje, provokacija 🙂
Hm, treba li uopće muškarcu žena?
haahaha di si naša onu sliku klauna di je napravia kurčeve od baluna pa da djeci da se igraju… 😀
EDIT: vidia san link na izvor slike “clown brings cheer to children”
ROFLMAO xD
@jozo
Naravno da treba. Samo kakva, to je pitanje koje Igniss kontemplira … Makar su neki dečki zaključili da sva ta gnjavaža oko ženskih nije vrijedna prečesto bijednog rezultata, pa su se okrenuli video-igricama i sličnim infantilnim aktivnostima.
Društvo sve više traži da muškarci i žene ne budu muškarci i žene, nego nešto između (Bog da prosti …). Slušam na radiju da je u ?vedski jezik, na zahtjev feministica, uvedena neodređena lična zamjenica koja nema određeni spol. Zato da se oni koji nisu ni “on” ni “ona” ne bi osjećali izbašeni iz društva, ili takva neka bedasta priča …
Engleski jezik koji trenutačno dominira svijetom uglavnom je isto spolno neutralan. Muškarac ili žena mogu napisati “I have been there” a da mi ne znamo kojeg je spola autor, za razliku od hrvatskog u kojem je odmah jasna razlika između “ja sam bio tamo” i “ja sam bila tamo”. Jezik u velikoj mjeri određuje način na koji mislimo, pa takva jezična neodređenost sigurno ima utjecaja u hermafroditiziranju društva.
Pitanje koje sam već postavio, i nikad dobio uvjerljivi odgovor jest: da li su bar žene sretne s takvim razvojem stvari? čisto sumnjam, kad pogledam kakav je uspjeh doživjela knjižica “Pedeset nijansi sive”. Puštam vrlim feministicama da odgovore na to pitanje.
Hm… ovo je jedan od onih rijetkih slučajeva kad se ne slažem s tobom. Točnije, slažem se, ali ne u potpunosti.
Ovo stoji: “…gotovo sve žene žive živote udobno izolirane od negativnih posljedica svojih odluka, daleko od svake kritike, propitkivanja, osude, pravnih posljedica ili ozbiljnijih materijalnih tegoba.”
I ovo je na ćalost također istina: “Bilo koja stvar koja je ženi nuzna za egzistenciju ili zadovoljstvo može lako biti stečena bez ulaganja napora ili ?rtvovanja ičega. Može slobodno obrijati glavu, udebljati se 20 kg ili se unakaziti tetovažama i piercingima, i svejedno imati velik broj udvarača koji će u najmanju ruku imati s njom seksualne odnose kada god ih ona poželjeli. Za njezinu zaštitu, hranu i smještaj će se barem dijelom pobrinuti država, koja se upustila u nevjerojatnu konkurenciju s pojedinačnim muškarcem kako bi stekla njezinu odanost.”
Međutim s ovim se dijelom ne slažem: “Okružena legijama feministica, bijelih vitezova, beta muškaraca i ostalih kvislinških sila, njoj muškarac jednostavno ne treba. Svakako, ne bi bilo loše “imati” fenomenalnog muškarca koji je privukao njezinu pozornost, ali on joj sam po sebi nije potreban, te je to itekako vidljivo iz njezinog ponašanja.”
Baš naprotiv, temeljem vlastitog iskustva tvrdim da je današnjim ženama, više nego ikada prije u povijesti potreban muškarac i to muškarac sam po sebi.
Kako sad to?
Pa jednostavno. žene su (zahvaljujuči biologiji) u golemoj večini slučajeva poprilično submisivna bića.
Naravno, pod submisivna ne mislim na to da vole da im netko zapovijeda i određuje kako će izgledati svaki pa i najmanji aspekt njihovih života (iako ima i takvih).
Uglavnom, zbog svoje urođene (veće ili manje) submisivnosti žene kod partnera traže prvenstveno moć te na temelju moči dostupne pojedincu, dotičnog kategoriziraju ili ne kategoriziraju kao (pravog) muškarca.
Mo? se pak može manifestirati na više načina (npr. fizički izgled, imanje opcija, “posebnost” i osobitost, ?vrst i nepokolebljiv karakter, karizma, slava, iskustvo, novac kao apstrakcija moči itd.). O svemu tome si već pisao.
Isto tako, važno je naglasiti da nisu sve nabrojene manifestacije moči jednako važne. I o tome si pisao.
Recimo novac tj. posjedovanje materijalne imovine je zbog razloga navedenih u tvojim citatima danas postalo poprilično nebitno (iznimka su sponzoruše).
U isto vrijeme ostale manifestacije su jako dobile na važnosti (čak i kod sponzoruša, što vodi do ekstremnoga “Beta bucks, Alpha fucks” ponašanja).
To je otiči do te mjere da su nekada karakteristike posve nebitne za pronalaženje partnera postale ključne (tipa smisao za humor; koji će ti to k**** ako ne znaš što ćeš jesti sutra).
Ukratko, prag dominacije se toliko povežao da današnji prosječan muškarac jednostavno više nije zanimljiv tj. više nema “ono nešto”.
Prije dvjesto godina, normalnog muškarca prosječnog izgleda koji je posjedovao nešto zemlje i kuću te nije bio sklon društveno neprihvatljivom ponašanju se smatralo pravim muškarcem i odličnom prilikom tj. bio je veoma poželjan među ženama.
Danas žene rade te raspolažu vlastitom imovinom i to smatram promjenom na bolje. No ta promjena na bolje je uzrokovala i već spomenute promjene na gore.
Dakle, danas prosječan muškarac jednostavno više nije dovoljno muškarac, jer nije dovoljno moćan.
Međutim ženska potreba za imanjem moćnog tj. pravog muškarca (ili bolje rečeno pripadanjem istom) je i dalje prisutna.
No sad ju je postalo jako teško zadovoljiti.
I tu na scenu dolaze kreteni i psihopati s jedne te klauni s druge strane.
što se tiče kretena i psihopata, oni su postali poželjni zato što dominiraju karakterno tj. psihološki (“dark triad”); drugačiji su i imaju “ono nešto”.
To je Pogled izvana odlično primijetio spomenuvši popularnost “Pedeset nijansi sive”.
Ostali muškarci, koji nisu psihopati i kreteni (a to ne mogu postati preko noči), su prisiljeni postati klaunovi kako bi se izdvojili iz mase, prešli prag i dosegnuli ideal “onog nečeg”.
U praksi, prosječan će igra? razviti i “dark triad” karakteristike i klaunovsku taktiku (s naglaskom na potonje).
Long story short, feminizam je jedan veliki shit test kojeg zapadni muškarci u globalu nisu prošli (iz cijelog niza razloga). Zato danas neprestano slušamo mantru “Gdje su nestali svi (dobri/kvalitetni/pravi) muškarci?”, dok žene idu od jednog do drugog kretena tj. klauna (a to ne može dobro završiti).
Naravno, i ja ću radije biti vrhunski klaun (te se po potrebi s vremenom sve više kretenizirati) nego average frustrated chump.
Ne Zoni, to je svakako valjan prigovor ali to ipak nije ono ?to sam htio reći. Jasno je da feminizam i bijeli vitezovi ne mogu izolirati ženu od svih posljedica te da ništa ne može nadomjestiti očaj stanja “post-wall cat lady”. Ali govorimo o ženama prije zida, kada se osjećaju itekako moćno i jo? ih nisu “ugrizli” svi negativni efekti njihovih prijašnjih odluka, te o njihovoj vlastitoj percepciji, a ne objektivnoj stvarnosti. Za ženu od (npr.) 55 godina nikoga nije briga ?to ona treba i ćeli, tu je ve? “prošla baba s kolačima”.
Dakle, ovaj post se više bavi time što je u ženinoj glavi – i uvjeravam te da se ona prije zida bez pardona osjeća kao da joj nitko ne treba. To što će je realnost poslije razuvjeriti (kada bude daleko prekasno za promjene) ne mijenja način na koji se ona dotle ponaša.
@jozo: “Hm, treba li uopće muškarcu žena?”
Večina muškaraca priznaje da im treba i itekako se tako ponaša. Pisat ću jednom o razornim efektima prisilnog celibata na mušku psihu.
uvjerio sam se da sam i te kako potreba, vjeruj mi to, do starosti nisam znao, i onda nakon upotrebe mene i zasićenja njenog ostah u ?oku i oporavljam se teško 🙂 briga nju za ljubav – moto: zgrabi i potroši
Al Bundy: ” They need us just as much as we need them. Why? Because we can do the job and you can’t take a battery home to meet your mother.” …:))))))))))
Kratko i jasno!..:))))))))
@Igniss To da. žene se doista tako ponašaju, a vjerojatno se tako i osjećaju.
Ono na što sam ja išao je činjezinica da uvijek srećem žene koje su emancipirane, samostalne, samodostatne, tj. tako tvrde i siguran sam da same sebe tako doživljavaju, no uvijek u sebi sline za kretenima i svaka ima nekog Alfu kojeg već godinama nikako ne uspijeva prežaliti. Naravno, niti jedna to nikada neće priznati. Ali ako čovjek ima malo socijalne tj. emocijalne inteligencije te iskustva istina se jasno vidi.
Volio bih pročitati Vukov komentar i mišljenje.
Dokaz ignisovoj objavi na twiteru.. http://www.fokus.ba/8826/magazin/taj-ludi-svijet/beskucnik-iz-new-yorka-sv aku-noc-zavrsi-s-drugom-zenom-u-krevetu/
Dobro je dok pored sve plastike i silikona ipak pobjednik ispadne
prirodni mužjak.
nestaško jedan nespretni…
@Tzar: []Mf!
Naravno, ne trebamo ni napominjati što bi se desilo 31-godišnjem učitelju koji bi spavao s 14-godišnjom učenicom… čak se i u slučaju potpuno legalne (18) podigla ogromna prašina.
@Zoni
Moje je misljenje da ste i ti i Igniss u pravu, i da zapravo niste shvatili koliko su vam misljenja bliska.
Evo kako ja to vidim:
1) Igniss je posve u pravu kad kaze da u zapadnom svijetu zenama ne treba muskarac. Danasnje drustvo je postalo toliko bogato i dobro organizirano da je zenama (kao i muskarcima) posve jednostavno funkcionirati kao samostalna jedinka. Sve je moguce i dostupno ako osoba ima novac (placa, a kod zena nerijetko i subvencija sa strane tatine kreditne kartice itd.): platiti stanarinu, kupiti hranu u supermarketu ili otici na rucak u restoran, gradska infrastruktura dobro funkcionira itd. A recimo prije 150-200 godina zene su vrlo rijetko imale ekonomsku samostalnost i/ili slobodu (a i muskarcima je bilo puno teze) ako su zivjele same, a prije tisuca godina muskarac je bio potreban da se bori sa divljim zvijerima i ratobornim neprijateljima tj. bio je zivotno potreban.
Dakle, sto je drustvo bogatije to drzava sve vise i vise skrbi o drustvu kroz preuzimanje sve vecih obaveza na svoja pleca tj. postaje krajnji, utlimativni Beta. Zene, kao bioloski slabiji spol, tu izvlace disproporcionalno vecu dobrobit i to jako dobro znaju sto se vidi po glasackim statistikama: npr. single zene glasaju u velikom postotku za Demokrate (tj. za vece poreze koji znace vecu pomoc/sigurnost u drustvu tj. vise Beta stvari od strane drzave), dok udane zene glasaju za Repblikance tj. za manje poreze, odnosno, da vise novaca ostane u muževom (obiteljskom) novcaniku.
(O svemu ovome je Igniss pisao u prijasnjim postovima, a i o dosta toga smo raspravljali u komentarima.)
2) Druga velika stvar je okolina u kojoj se zene krecu, rade, i zive. Feminizam je danas toliko jako nabujao da se djevojku smatra izdajicom zenskog roda ako npr. na fakultetu (dok je jos mlada) kaze da zeli imati muža i djecu, i da joj je prioritet imati obitelj. Jedini drustveno prihvaceni odgovor je da ce o mužu, braku i obitelji razmisljati tek tamo u kasnim 20-im, a do tada ce se fokusirati na karijeru.
Prema tome, reci da muskarca zeli, a kamoli da ga treba, automatski znaci biti crna ovca u svom drustvu i biti posve suprotno od onoga sto je danas cool: snazna, nezavisna zena kojoj ne treba muskarac.
3) Iz ove gornje dvije tocke proizlazi da jedini muskarac koji je danas vrijedan zenine paznje je taj Alfa muskarac, koji se po necemu istice i daleko odskace od ostalih: karizma, moc, Igra, slava itd. I ovdje, Zoni, si u pravu sa onim sto si naveo u svom komentaru o tome kako zene hoce Alfa muskarce.
Obicni muskarac, koji bi bio ne samo dovoljno dobar, nego odlican sve do prije par desetljeca vise nije pozeljan (barem ne u zenskim 20-im godinama) jer ne doprinosi nista sta djevojka ne može vec dobiti od krajnjeg, najvećeg Bete (drzave). Osim toga, ako se veze za takvog Beta muskarca, onda joj pada drustveni rank tj. smanjuje joj se njezin cool faktor (jer da je cool i pozeljna, zasto nije mogla naci boljeg tipa?). A ako se veze za Alfu (tj. da budem posve tocan i precizan: ako se on veze za djevojku) onda tada ona dobiva ne samo uzbudljivog muskarca koji je dovoljno pozeljan da ona smije reci da bi se mozda za njega i udala i stvorila s njim obitelj, vec joj takav muskarac donosi prestiz u njezinom zenskom drustvu i dize joj drustveni rank.
To stanje uma i ta ocekivanja me podsjecaju na jednu epizodu serije na MTV-u koja se zvala ?Sweet sixteen? a govori o proslavama 16.-og rodjendana, i to vecinom kod djevojaka iz bogatih obitelji. U toj jednoj jedinoj epizodi koju sam vidio, roditelji su svojoj kceri za 16. rodjendan kupili BMW (mislim 3 serija, coupe, stvarno krasan auto). Ona izadje u dvoriste gdje je BMW upravo bio istovaren sa kamiona i pocne se derati na roditelje i plakati i psovati. Zasto? Zato jer BMW nije bio u onoj boji koju je ona narucila npr. umjesto crne, bila je tamno plava. I fucka se njoj za tu kucu od preko milion dolara u kojoj zivi sa roditeljima, i za taj luksuzni zivot koji zivi, i za to sto je dobila novi BMW za 16. rodjendan? sve je to uzalud.
E isto tako je i sa zenama danas: fuckas sve to ako muskarac nije Alfa. I ovdje si u pravi ti (Zoni) kao i @Pogled Izvana koji govori o popuplarnosti knjige 50 nijansi sive.
Obicna razmazenost.
Svemu ovome dodatno pridonose beta orbiteri, bijeli vitezovi, drustvo koje im dize samopouzdanje preko onoga sto im njihovi talenti i vjestine mogu osigurati itd.
4) Moramo ovdje rasclasniti jos jednu stvar, a to je ?zeliti? vs. ?trebati.?
Mislim da ?zeljeti? i ?trebati? pokrivaju dva kraja jednog spektruma pozeljnosti necega u zivotu i da granica izmedju ta dva pojma nije ostra, vec fluidna i postepena sa puno preklapanja.
Smatram da u cijeloj povijesti ljudskog roda zene nikada manje nisu doslovno trebale muskarce nego sto je to slucaj danas. U proslosti muskarci su bili potrebni da zenama osiguraju fizicki opstanak (obrana od zvijeri, neprijatelja, gladi itd.) ili ekonomski opstanak/prosperitet (kao prije 100+ godina), ali danas je sve to rijeseno kroz neke druge drustvene mehanizme. Stoga, muskarci vise zenama ne trebaju. (Ovdje cu blagonaklono zanemariti sta bi se desilo kad bi svi muskarci odbili raditi svoje poslove i kad bi svijet doslovno stao.)
Dakle, ako ?potrebaš vise ne postoji, onda ostaje ?zelja?, ta zenska zelja za Alfa muskarcem koji ce biti dovoljno dominantan da mu se ona pokori. Sve zivotne potrebe (fizicka sigurnost, hrana, krov nad glavom, obrana od neprijatelja itd.) su danas rijesene od strane uredjenog drustva i onda ostaje samo ta zadnja, neostvarena stavka zivotnog plana: Alfa muskarac. Stoga, iako postoji puno muskaraca koji bi bili izvrsni (vjerojatno cak i bolji) ocevi i muževi, ona hoce Alfu koji se od nekog Bete razlikuje samo po toj nekoj dominantnosti, karizmi itd. sto je tek jedan dio svega onoga sto cini jednog cjelokupnog muskarca. Da, jedan dio, ali najvazniji dio.
Tu se onda radja jedan paradoks: bez obzira sto zena danas može zadovoljiti 99% posto svojih potreba (ukljucujuci vjernog muža koji ce biti odlican otac djeci), ona se koncentrira na taj krajnji 1% koji joj izmice, taj Alfa faktor, koji upravo zbog toga sto je sve drugo lako dostupno poprima znacaj koji daleko nadmasuje njegovu objektivnu vrijednost. I onda ta ?zelja? kod zene naraste u ?potrebu,? sto onda povlaci sa sobom razne negativne posljedice: dugogodisnja voznja na vrtuljku, Alfa udovice itd. A kad otreznenje i dodje, ako uopce dodje, tada je ?baba sa kolacima vec prosla? kako je to Igniss napisao.
Zanimljiv post ( i zanimljiv komentari). Meni se ćini da u današnje vrijeme većina žena ne treba muškarca dok je muškaraca koji ne trebaju ženu (a nisu gay) vrlo malo
Ma ja mislim da bas i nije tako kako vi pisete da zenama ne treba muskarac.. obicna vulgaris zenska 18-35god da nije gay orjentacije imati ce muskarca bilo bogatog ili siromasnog.. mozda je sad izbirljivost malo vise naglasenija i vidljiva nego prije nekoliko stoljeca ali princip je ostao isti svaki lonac ima svoj poklopac 🙂 pa ja doista ne znam ako danas muskarac ne može naci zensku i okrene se samackom zivotu to samo govori o njemu i njegovoj psihi.. toliko riba u moru i da ne možes naci nesto za sebe ma daj.. stvarno o tim muskarcima koji cine manji posto ne treba ni pisati isto to vazi i za zenske kojima ne treba muskarac to je manjina i takvih je bilo i biti ce ih uvijek..
ćestitke i svaka ćast čovjeku!
njegova ultimativna nagrada je oslobođenje i istina – vidi? budalo šta si ti oženia…
i sad lipo on sretan a ona frustrirana – ha! 😀
Novi post: Hrčak mjeseca: rujan 2014.
Hahahaha ima istine u tome, itekako, ima… Ah, ta uvjetna ljubav…
Novi post: Da mi je biti srednjoškolac s igrom…
Awww, ba? lipo! 🙂 I jesi sad u vezi? 🙂