Silovanje s pristankom

od


Jednom davno, u nekim tamo civiliziranim društvima, silovanjem se smatrao onaj seksualni čin koji je izvršen unatoč tome što je žena rekla “Ne”. Teret dokazivanja da je ona rekla “Ne” bio je na ženi te, iako joj je s vremenom to malo olakšano kroz ukidanje apsolutne potrebe za materijalnim dokazima, pojam silovanja je ipak bio i ostao određen prisustvom riječi “Ne”.

U novije vrijeme smo kao jedno civilizirano društvo ostvarili znatan “napredak”, pa smo tako u posljednjih par godina doživjeli poplavu zakona tipa “Da znači da”, koji su ustvrdili da to što žena nije izričito rekla “Ne” svejedno ne znači da je dala pristanak na seks. Kako bi se smatralo da je pristala, morala je izričito upotrijebiti riječ “Da”, te je na muškarca pao teret dokazati da je uistinu rekla “Da” (puno sreće s dokazivanjem tako nečega, ali skrećemo s teme, op.a.).

Čovjek bi pomislio, što se dalje od toga može napraviti? Na muškarcu je sav teret dokazivanja da seksualni čin nije silovanje, a na ženi ne leži više nikakva odgovornost; on je taj koji mora prikupiti i zabilježiti “Da” ako ne želi snositi posljedice. Dosegli smo vrh civilizacije i ostvareni su svi feministički ideali… to je to?

Zar ne? Hej, ljudi? Je li to sve? Možemo li sada završiti s ovom pričom?

Eh što ste budalasti. Naravno da nismo gotovi. Dame i gospodo, dopustite da vam predstavim….

“Da ponekad znači Ne”
– Jordan Bosiljevac, Sveučilište Clairmont Kalifornija, SAD

Počelo je s “pristanak je sexy”. Ali naravno, to nije imalo smisla – to je bilo kao da kažemo da je silovanje loš seks, a ne zločin. Onda smo prešli na “pristanak je nužan”. To je bilo puno bolje jer nas podsjeća da je seks sporazuman, a sve ostalo je silovanje. Ali onda sam tu još ja, nakon zabave, u muškarčevoj sobi u studentskom domu. I tu je pitanje “je li ovo u redu”? Ako gledamo na to s pravnog stajališta, rekla sam ‘da’ – nije bilo prisile, prijetnje nasiljem ili pijanstva (barem ne puno). Ali ono o čemu želim govoriti je ono što se dogodilo prije nego sam rekla ‘da’, te zašto sam uistinu mislila ‘ne’.

Vrhunac idiotizma feminizma je u mnogočemu sličan vrhuncu proizvodnje nafte. Svi već desetljećima govore da smo ili dosegli vrhunac ili da ćemo ga doseći svakog trena, ali onda netko otkrije novo nalazište, izumi novu metodu bušenja, i ispada da vrhunac još nije ni blizu. Isto tako i nakon što smo nakon godina i godina gnjavljenja škvadre rođene za zgražanje riješili 42 851 751 različitih slučajeva socijalne nepravde ispada da ne samo da još nismo ni blizu nirvane u kojoj je sve u redu i više se nitko ne buni, već i da smo zapravo tek načeli ledeni brijeg u čijim se dubinama krije još najmanje 931 525 887 nepravdi koje čekaju na naš angažman.

Za geekove među nama, feminizam je nešto kao koncept limesa u matematici – imamo funkciju feminizma koja teži beskonačnoj jednakosti, ali je nikada ne doseže. Gdje je granica? Kada će biti postignuta jednakost i prestati potreba za feminizmom? Možemo samo nagađati.

Vrstu feminizma o kojoj ću govoriti nije lako progutati – neće biti uvrštena u sljedeće Vaginine monologe, a Jezebel neće pisati članke o njoj. Ali, ako feminizam znači išta, za mene on predstavlja ne-bivanje samom kada sam povrijeđena. U mojim razgovorima s kolegama feministicama, obojenim ženama, queerovima i članovima drugih organiziranih zajednica, evo nekih zaključaka o tome što se dogodilo te noći kada sam rekla ‘da’, a mislila ‘ne’…

Ironično je da se autorica poziva na Vaginine monologe, s obzirom na to da Vaginini monolozi sadrže scenu u kojoj 13-godišnjakinju napije i seksualno zlostavlja odrasla žena i zatim joj objašnjava: “ako je to bilo silovanje, ona je bilo dobro silovanje”. Toliko o idolima društvene pravde, eh?

Ovisno o tome tko ste, moglo bi vam zvučati ludo: zašto bi itko ikada rekao da ako misle ne? Iskrenost je važan dio bilo koje veze – i seksualne i bilo koje druge. Osim toga, definicija silovanja Savezne države Kalifornije kaže ‘silovanje je čin spolnog općenja kada je osoba nesposobna za…’

Iskreno, u tome za mene ima puno više značenja. Kada mi je bilo pet godina, rodbina me ljubila u obraz unatoč tome što sam radila grimase i okretala se. U dobi od dvanaest godina, naučili su me da trebam u školski pritvor zbog pokazivanja grudnjaka i bedara. Sa šesnaest godina me moj dečko uvjerio da se skoro svim curama sviđa ovo – samo se trebam opustiti. I tako kad sam stigla do 20 u nečijoj sobi poslije zabave, ‘ne’ mi je zvučalo zastrašujuće i nepoznato.

Ovakvi incidenti, nažalost, nisu nešto unikatno meni. Pričajući s prijateljima (izgleda da je mentalna bolest poznata kao ‘feminizam’ zarazna, op.prev.) zajedno smo izmislili izraz “silovala nas je kultura silovanja” kako bismo opisali osjećaj govorenja ‘da’ zato što nas je na to prisilila kultura koja nas je podigla. Ponekad, barem za mene, tu je bio i osjećaj obveze jer sam već otišla u nečiju sobu, bojazan od uništavanja prijateljstva, usamljenost, bojazan da nitko drugi nikada neće biti zainteresiran, strah da neće stari ako kažem ne, utjecaj alkohola, i uvjerenje da bi neobavezni seks trebao biti zabavan.

Evo vam krajnjeg (nadajmo se!) rezultata ideologije koja istodobno tvrdi da su žene superiorne i da su potlačene, ideologije koja je temeljena na oslobađanju žena od posljedica svojih odluka. Dobili ste razmaženo, bešćutno čudovište koje ne zna što točno želi ali to želi odmah, te koje baulja svijetom poput zombija i upire prstom u sve što bi moglo predstavljati prikladno opravdanje za svoje bezumno ponašanje: kulturu silovanja, prijateljstvo, usamljenost, naviku, alkohol, kulturu neobaveznog seksa, i tko zna što sve već ne.

Preuzimanje odgovornosti za sebe? Jel’ se to jede?

Meni i mnogima poput mene pristanak nije lagan. ‘Da’ ne znači uvijek ‘da’, i zametnuli smo ‘ne’ prije nekoliko godina. Ovo iskustvo nije slučajno raspoređeno, već neproporcionalno utječe na potlačene zajednice. Pristanak je privilegija, i to privilegija sagrađena za imućnu, heteroseksualnu, cis, bijelu, zapadnu, tjelesno sposobnu muškost. Kada društvo neke od nas uči da zauzimamo što manje prostora, shvaćamo svu pozornost kao kompliment, te budemo zahvalni da bi itko ikada mogao htjeti naša tijela ili ljubav, nije uvijek naš izbor reći ‘da’.

Znači, koncept izražavanja svog mišljenja jednosložnom riječju ‘da’ ili ‘ne’ je opaka zavjera koju su izmislili bijeli heteroseksualci i skoro-(cis)-heteroseksualci (ali ipak samo oni bijeli heteroseksualci koji imaju para i k tome nisu invalidi).

Zvuči dobro… gdje se prijavim za to?


Možda čak i trunku predobro?

Pristanak kao privilegija nije samo stvar seksa. To se događa i onima od nas koji previše daju u prijateljstvima bez da traže nešto zauzvrat, koji dopuštaju liječnicima dirati nas na načine koji izazivaju napade trauma jer ne želimo izazivati nevolje, koji plešemo sa strancima kojima ruke idu posvuda jer su naši prijatelji već napustili zabavu, koji ostaju u toksičnim vezama jer ne znamo je li nam dopušteno očekivati bolje. Kada si siromašan, invalid, queer, ne-bijel, trans ili ženstven, ‘ne’ nije za tebe. Ne inzistiram da svaka osoba potlačena u ovim sustavima moći nije sposobna za osnažujuća sporazumna iskustva, te poznajem mnoge koje jesu. Ono što želim reći je da je za mene ‘ne’ proces, te je moj pristanak neuhvatljiv i ljudi me često povrijede, čak i bez da to namjeravaju.

Koji su to traumatični načini na koje nas diraju liječnici?!?! Zvuči kao neki loš pornić…

Dakle ako je pristanak više od sexy, zaraznih slogana na topićima i kolačima, što onda slijedi? Prvo moramo shvatiti da je sva potlačenost međusobno povezana, te da je svo silovanje rasističko, klasističko, sposobnističko, patrijarhalno, hetero i cisseksistično.

Stvarno? Dakle ako invalid siluje zdravu ženu, ako beskućnik siluje bogatašicu, ako homoseksualac siluje muškarca, ako azijat siluje azijatkinju… to sve nisu silovanja?

Društvo koje se nalazi na tračnicama propasti je društvo u kojemu se mladi ljudi zadužuju za otprilike 250 000 $ kako bi učili definicije bizarnih koncepata kao što su “klasizam”, “cis”, “sposobnjaštvo”, “rodna binarnost” i “transmizoginija” (ili se ne zadužuju sami nego se umjesto njih zadužuje država, što je još gore). Ali, vratimo se temi…

Sljedeće, moramo prestati gurati raznolike doživljaje prisile u jedan jedini zakon o “Potvrdnoj suglasnosti”. Ne možemo se pouzdati u državu da će ona braniti pristanak i tjelesni integritet – ne u Baltimoreu, Fergusonu, Los Angelesu ili Claremontu. U ovom trenutku, moramo potpuno zaboraviti na zakone kako bismo shvatili da pravda za naše zajednice nikada nije ni bila ugrađena u te sustave.

Bome lijepo… država je učinila tvoju egzistenciju najpovlaštenijom i najprivilegiranijom na cijelom svijetu, i sad se ne možeš pouzdati u nju? Kako reče narodna izreka, ‘daj feminizmu prst i on bi odmah cijelu ruku’.

Ako ti i dalje pada na pamet “ali ona nije rekla ne”, vjeruješ da se silovanje događa samo u mračnim ulicama, ili čak da je silovanje jedini način kojim je moguće povrijediti pristanak, još nisi ovdje. ‘Ovdje’ je gdje je pristanak upleten u tkanje naših života. ‘Ovdje’ je gdje, počevši od djetinjstva, imamo pravo odlučivati što će se događati s našim tijelima (osim ako se radi o stotinama milijuna beba obrezanih odmah nakon rođenja, op.prev.); gdje aktivno slušamo što naši partneri govore – i što još nisu sposobni reći.


Ovaj telepat u kolicima bi bio savršen muškarac za autoricu, ali nažalost je bijelac i nije siromašan.

… to je gdje nitko nikada ne propitkuje načine na koje izražavamo spol na našim tijelima; gdje tjelesni integritet, osobni prostor i emocionalno blagostanje imaju prioritet nad posjedom. Ovo nije potpun popis, tako da je ‘ovdje’ bilo gdje gdje možemo zamisliti radikalne prostore odlučivanja i samoupravljanja za pojedince i zajednice kojima pripadaju.

Pa ako pripadaš zajednici, odakle ti onda radikalan prostor odlučivanja i samoupravljanja? Ova generacija feminista je izgubljena toliko duboko u salati riječi da nije u stanju napisati jednu smislenu rečenicu koja ne pobija samu sebe.

Ja svakako još nisam ‘ovdje’ I ne mogu stići ‘ovdje’ sama. Moram pregovarati i tražiti ‘ne’ sama za sebe, istodobno bivajući tu za druge koji rade istu stvar, te se ispričavati kada ponovim štetu koja je učinjena meni. Ako pokušavate naći ‘ne’, vjerujte mi da niste sami. Ako poznajete nekoga tko pokušava pronaći ‘ne’, podržite ih. Ako niste omogućili nekome drugome ‘ne’, popravite se. Znam da je to teško; pristanak je stvarno težak. Ali ako se uistinu volimo – ako smo uistinu zajednica – onda nam je to obveza.

Čitatelji se pitaju: “Ali Ignisse, zašto pridaješ toliko pozornosti nekoj tamo ludoj studentici?” koja piskara po blogu na platformi svog sveučilišta? Pa jasno, zato što takve stvari nikada ne ostaju samo u tim okvirima. Evo kako funkcionira taj proces:

Sljedeću godinu će neka njezina kolegica na ženskim studijima u eseju citirati njezin post kao izvor tvrdnje “da znači ne”, godinu nakon toga će neki feministički magazin prenijeti kolegičin esej s naslovom “postoji izražena potreba za zakonskim uređenjem i redefiniranjem pojma ‘da'”, te će na kraju neka parazitska saborska zastupnica željna moći citirati časopis u prijedlogu za uvođenje novog zakona. Feminizam je kroz desetljeća stvorio ogromnu pećinu po kojoj može slušati jeku vlastitih tvrdnji i na temelju toga, citirajući sam sebe, “argumentirati” progresivno sve luđe i luđe tvrdnje sve dok se iznenada ne pretvore u neugodnu realnost zakona koja provodi policijska čizma. Nemojte reći da vas nisam upozorio!

Nadalje, čak i ako nekim slučajem kroz pet godina ne dobijemo novi zakon koji čini obranu od optužbe za silovanje potpuno nemogućom, publiciranje, širenje i prihvaćanje ovakvih nebuloza pomiče javnu raspravu sve više i više u smjeru ekstremnog feminizma; mnogi će za ovaj članak reći da je glup i da je autorica zabrazdila, ali će im se zato u usporedbi s tim zla i nepravedna tvrdnja “Na muškarcu optuženom za silovanje je teret dokazivanja nevinosti” doimati gotovo pa smislenom. Tu psihološku tehniku – šokiraj nekoga ekstremno apsurdnom tvrdnjom kako bi se zatim složio s nešto manje apsurdnom tvrdnjom – u prodaji nazivamo “vratima u lice”, a u politici “Overtonov prozor”.

Još jedna zanimljivost kod ovog nesretnog posta je autoričino prezime. Pažljivo promotrite:

Jordan Bosiljevac, jedno od relativno čestih prezimena iz okolice Karlovca

Nesretno pravilo svih mrziteljskih ideologija je to što su pridošlice, outsajderi i slugani najveći pobornici svake takve ideologije, čak i više nego originalni tvorci i vođe. Na primjer, postoje indikacije da su Goebbels, Himmler i Eichmann mrzili Židove još više nego sam Hitler, te su bili vrlo gorljivi što se tiče progona i organizacije Holokausta. Neki od najšokantnijih primjera rasizma dolaze upravo od crnih robova, kao što je humoristično ilustrirano u ovoj sceni iz nedavnog filma “Django Unleashed”:

Najoštećenije, najnekvalitetnije i najfanatičnije žene redovito dolaze iz redova imigranata u SAD i Kanadu. Tako je i u ovom slučaju: 20-godišnja djevojka čiji su roditelji stigli iz Hrvatske s punim uvjerenjem propagira otrovnu ideologiju koja će uništiti ogroman broj života diljem svijeta, te s radošću igra ulogu “korisnog idiota” za svoje gospodare s katedre ženskih studija Sveučilišta Clairmont.

I na kraju, ne zaboravite: Igniss je čudovište gore od ISIS-a zato što misli da je teret dokazivanja na onome tko optužuje, a ne na optuženome.

Oznake: silovanje, feminizam, šovinizam, SAD, sociologija, Vijesti

13 misli o “Silovanje s pristankom”

  1. Ove njihove izjave su toliko retardirane da iskreno nisam mogao pročitati cijeli ?lanak (pre naporno za mozak).

    U americi se događa kolektivna kastracija društva i to će ih (između ostalog) koštati gubitka statusa najveće sile na svijetu u idučih nekoliko desetljeća.

    Imao sam plan trajno emigrirati u Ameriku, ali kad vidim šta se tamo događa (zakoni protiv muškaraca, itd.), ozbiljno se premišljam.

    Off topic:

    Maloprije sam ostavio komentare na članak od prije 2 godine o obrezivanju muške djece.

    Njihovo društvo je toliko sjebano da je 75 posto muških obrezano (večina iz ne-religijskih razloga).

    Tamoćnje cure smatraju da je neobrezani penis prljav i “odvratan” (jer su tako kondicionirane od rođenja).

    Znači, ako ja preselim tamo, velika večina cura će moj penis smatrati “odvratnim”. Ovo me je ozbiljno ponukalo da preispitam odluku o preseljenju.

    Odgovori

  2. Usput rečeno, velike pohvale Igniss za ovaj blog koji sam otkrio nedavno.

    Jedina mu je mana šta je pre-realan, pa ponekad počelim prestati čitati jer ukazuje? na neke nepravde koje izazivaju u čovjeku ljutnju jer znam da ih ne mogu promijeniti (tipa razne propagande koje krdo olako prihvaća).

    Počelim da nisam popio crvenu pilulu…
    Pamet je prokletstvo ako nema? moć da promijeni? stvari.

    Odgovori

  4. @PUA-game
    jedna moja profesorica iz davne osnovne škole je uvik govorila “sve šta je zlo i nevaljalo došlo je iz Amerike!” ja san mislia ma biće žena pizdi bezveze, šta ona zna… tek san kasnije shvatia kolko je bila u pravu! najpametnija i najbolja profa koju san ikad ima!
    sve šta je zlo i šta nevalja došlo je iz Amerike – zapamti to…

    @Euro
    to bi onda bila “falsifikacija” i “fotomontaža” jer ne znači ako je ona to potpisala i rekla da je stvarno tako mislila! nju je patrijarhalno društvo prisililo na to jer su je programirali da ne može re? ‘ne’. a svjedoci bi bili “neuračunjivi” jer su sve to patrijarhalni šovinisti…

    Odgovori

  5. Džizs. Uskoro će na rodnim studijima ili kako se ve? zovu biti uveden novi kolegij “Filozofija pristanka” ili tako nešto. Ovaj ?lanak je ustvari izuzetno uvredljiv i infantilizirajući prema svima koji nisu bijeli cisseksualni zapadni hetero muškarci jer implicira da su toliko bijedni, slabi i potlačeni da ne mogu izgovoriti najobičnije “ne” ?to onda vodi stvaranju mentaliteta ?rtve. Jednom kad ga usvoji?, u svemu vidi? patrijarhalnu rasističku opresiju.

    Odgovori

  7. ?lanak je predobar! Ne mogu se nauditi koliko mediji guraju Kim Kardashian kao neko oličenje ljepote… sva sreća da jo? ima dobrih znanstvenika koji nisu potpali pod jaram političke korektnosti i mogu jasno reći da je BMI 17-20 najprivlačniji.

    Uočite kako su debele krave odmah graknule da studija “promovira anoreksiju”, unato? tome što anoreksija praktički ne postoji, a debljina je globalna počast koju viđamo svakog dana.

    Odgovori

  8. Ovaj clanak, na koji sam danas naletio, pase uz ovaj post: Djevojka mora platiti 11 tisuca kuna kao kaznu za laznu optuzbu za silovanje

    Ovo je posve u redu i tako treba postupiti u svakom slucaju.

    Jedino s cime se ne slazem je konstantacija novinara da ce djevojka ?masno platiti? kaznu. Ne podcjenjujem sumu od 11 tisuca kuna, osobito u ekonomskoj situaciji u Hrvatskoj takva kakva vec jest.
    Ali, kolika bi bila ekonomska/financijaska steta koju bi taj mladic pretrpio da je bio pravomocno osudjen za silovanje i otisao u zatvor?
    Koliko bi novaca u cijelom zivotu izgubio zato sto ne bi mogao naci (dovoljno) dobar posao zbog svog ?zlocina??
    A ako vec radi, koliko bi novaca izgubio zato sto za vrijeme izdrzavanje zatvorske kazne nema prihode koje je imao prije?
    A da ne govorim narusavanju reputacije, odvojenosti od obitelji i prijatelja dok je u zatvoru itd.
    I za sve to ona mora samo platiti 11 000 kuna kazne? Daleko, daleko, daleko premalo.

    Puno bolja i pravednija kazna bi bila da ona odguli jednako kaznu u zatvoru kao sto bi on odlezao da su kojim slucajem policija i sudski organi povjerovali njezinim lazima, te da ispasta tegobe do kraja zivota u smislu nemogucnosti pronalazenja posla itd. kao sto bi
    ispastao i taj mladic.

    Ako ovo nije klasicni primjer ?pussy pass?-a, onda ne znam sto je.

    I onda neki imaju obraza reci da zivimo u patrijarhiji?
    Proklete hulje.

    PS
    (Doduse, postoji jos jedna, mozda cak i primjerenija kazna, ali s tim se ne treba saliti, cak ni u ovakvim situacijama.)

    Odgovori

  10. @Igniss

    “Cetiri elementa dolaze u obzir i utjecu na covjeka prilikom odabiranja odredjene osobe za zenu: ljepota, porijeklo, bogatstvo i moralni kvaliteti (vjera). A ja ti preporucujem da pazis na moralne i dusevne kvalitete i da trazis takvu zenu.” Poslanik Muhammed

    “Ljudi su stradali kad god su bili potcinjezini zenama” Poslanik Muhammed

    jel ovo i poslanik shvatao igru ? pozz:)

    Odgovori

Komentiraj